Arhiv tekstova

U organizaciji HKUPD-a »Mostonga« iz Bača u ponedjeljak, 16. studenoga, održana je promocija knjige o. Beata Bukinca o.f.m. »O ulozi franjevaca u seobama hrvatskoga naroda u XVI. i XVII. stoljeću – Disertacija za doktorat iz sv. teologije«. S latinskog na hrvatski jezik rad je preveo mr. Bela Tonković 2007. godine.

U vrlo prijatnom ambijentu etno »Didine kuće« u Baču pred oko 20-tak gostiju i članova KUD-a promocija je počela ulomkom iz »Subotičke Danice« iz 1937.godine »Maleno je mjesto proplamsalo uz Stjepana Bartolovića, Ivana Kubanovića, svršenih studenata filozofije, pred kojima puca polje profesorskog rada, Bač je dao i četiri mladomisnika, Stjepana Ognjanova, Marina Šemudvaraca, Ivana Topalića i o. Blaženka (Beata) Bukinca. O.F.M. što je skupa uzevši lijepi broj. Zar nije opravdana nada da će baš oni nastojati da Bač i dalje bude imao svojih sinova na srednjim,visokim školama a i po zanatima.«

 

Neprocjenjivo djelo

 

No, život je drugačije htio. Vojni sud IV. vojne oblasti II. Jugoslavenske armije 18. srpnja 1945. godine javlja obitelji Bukinac Beata ili župnom uredu vijest sljedećeg sadržaja: »Izvještavamo Vas da je presudom ovog Suda broj gornji (Sud br.366-45 ) od 25.06.1945. Bukinac Beato, sin Đure i Marije r.Vorgić, rođen 1912. god., presuđen na kaznu smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih i časnih prava. Presuda je izrečena po Višem vojnom sudu i odobrena.« Ulomkom iz životopisa o. Beata Bukinca članice literalnog odjela HKUPD-a »Mostonga« Ana Filipović i Senka Bundić uvele su nazočne u zanimljivo izlaganje mons. Stjepana Beretića. On je vrlo nadahnuto pripovijedao o neprocjenjivom djelu o. Beata Bukinca. »Ono što je on napisao najveće je djelo o povijesti hrvatskog naroda na ovim prostorima i tko god da proučava povijest ovog naroda ne može bez ovog djela«, rekao je mons. Beretić. Kritički se osvrnuo na činjenicu koliko malo poznajemo svoju povijest.  »Koliko malo znamo o našim velikanima Aleksi Kokiću, Albi Vidakoviću, a još manje o ocu Beatu. Nitko nije toliko opsežno pisao o iseljavanju hrvatskoga puka kao pater Beato, a hrvatska ga enciklopedija uopće ne spominje. Spominje se u Leksikonu podunavskih Hrvata i to je sve što znamo o njemu. Ja sam za o. Beata čuo sedamdesete godine od mog župnika i od prečasnog Ivana Kujundžića, kome je ovo izdanje posvećeno, a koji je prijateljevao s o. Bukincem i vrlo ga poštovao. Također, o njemu sam slušao i među ovdašnjim Hrvatima u Baču, a i od njegove rodbine«, kaže mons. Beretić. 

 

Doprinos povijesti

 

Ovo djelo o. Beato Bukinac napisao je 1938.-39. Prva dva poglavlja ove disertacije objavljena su u Zagrebu 1940. god. na latinskom jeziku. Treće poglavlje je mr. Bela Tonković pribavio iz arhiva Teološkog fakulteta Papinskog sveučilišta »Antonianum«, tako da je ovo izdanje na hrvatskom jeziku kompletna disertacija. Podijeljena je u tri poglavlja. U prvom poglavlju daje se opći političko-vjerski pregled Bosne, Hrvatske i Ugarske u XV. i XVI. stoljeću. U drugom poglavlju obuhvaćene su seobe hrvatskog naroda u bačke krajeve u XVI. i XVII. stoljeću, o uzrocima seoba i ulozi franjevaca u seobama naroda. U trećem poglavlju obuhvaćeno je razdoblje poslije seoba od XVIII. stoljeća i aktivnost franjevaca u hrvatskom narodu u Bačkoj do austrijskog cara Josipa II., za čije su vladavine franjevcima najvećim dijelom oduzete župe i njihova aktivnost ograničena.

Na kraju što je o svom djelu rekao sam autor: »Namjera mi je bila da ovom disertacijom bar nešto doprinesem povijesti moje domovine. Time sam htio zadovoljiti kako vlastitu želju, tako i volju mojih poglavara u provinciji, jer područje o čijoj se povijesti radi trenutačno pripada provinciji sv. Ćirila i Metoda u Hrvatskoj. Koliko sam uistinu doprinio poznavanju povijesti neka prosude čitatelji. S moje strane radujem se uvjeren da sam mogao postaviti bar temelj na kojemu će se, ako uvjeti dopuste, trebati dalje graditi i istraživati.«

No, uvjeti nisu dopustili i 10. srpnja 1945. »Narodni list« objavljuje vijest da je nad o. Beatom Bukincem izvršena presuda, bez naznake kada i gdje.