Arhiv tekstova

Još jedna iznimno lijepa i hvale vrijedna manifestacija na očuvanju šokačke riječi i šokaštva općenito, koju u Vinkovcima već sedmu godinu zaredom organiziraju ZAKUD Vukovarsko-srijemske županije i njezin predsjednik Andra Matić te Centar HAZU u Vinkovcima i voditeljica, znanstvena suradnica Anica Bilić, privedena je kraju, pa se može reći kako je i ove godine, krizi i recesiji unatoč, »Šokačka rič« u kongresnoj dvorani hotela Slavonije u Vinkovcima, 13. i 14. studenoga okupila dvadesetak poznatih imena, znanstvenike koji su objelodanili svoja istraživanja u trima pravcima; Slavonski dijalekt i onomastika, Slavonski dijalekt s naglaskom na poddijelktima te Slavonski dijalekt u književnosti, umjetnosti i medijima.

Priznajem, dvojio sam kako nasloviti ovaj tekst, možda istaknuti Štokavčiće u prvi plan, tu divnu djecu i mladež koju nadahnjuje divan predaka, pa ga zdušno i savjesno bilježe i njeguju, čuvajući ga tako na najbolji način od zaborava. Možda naglasiti glazbeni dio programa kojega do perfekcije dovode učenici srednje glazbene škole u Vinkovcima i njihovi profesori, možda istaknuti sveobuhvatne zbornike u kojima je predano zabilježeno sve što se u proteklih šest godina događalo, a događalo se, i sve je zabilježeno u šest zbornika s više od 90 znanstvenih radova i terenskih istraživanja, ili istaknuti Vinkovce, taj bastion šokaštva, raj na Bosutu uz koji su se Šokci nastanili i prije stoljeća sedmog, koji uz šokačke rodove i pregršt manifestacija, od Pokladnoga jahanja do Vinkovačkih jeseni, pa i ove Šokačke riči, marno njeguju sve te običaje i bogatu baštinu čuvajući ju za nove naraštaje.

 

Dukati za znanstvene radove

 

Ipak, odlučio sam posuditi naslov znanstvenoga rada dr. Josipa Užarevića, Šokca iz Gundinaca, redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji progovara o Bećarcu, namjerno stavljam veliko slovo, jer riječ je o nemjerljivom narodnome blagu, kojega je, na prijedlog Ministarstva kulture i Vlade Republike Hrvatske, UNESKO zaštitio kao nematerijalnu baštinu i dobro hrvatske duhovne kulture. Moram reći kako je prof. dr. Užerević za svoj doprinos Šokačkoj riči ove godine nagrađen velikim dukatom, jer je kao vrstan poznavatelj šokačkoga govora, koji je i njegov materinski govor i zavičajni idiom, svojim znanstvenim radovima i svojom osobnošću, jer autor je desetak knjiga i više od 200 eseja, rasprava i drugih tekstova, a bio je i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik časopisa Književna smotra i  jedan od urednika Leksikona stranih pisaca i izdavačkog pothvata Hrvatska književnost u 100 knjiga.

Mali dukat, također nagradu Šokačke riči, zavrijedio je dr. Živko Gorjanac iz Baje, profesor hrvatskog jezika na Visokoj školi u Baji, koji na ovoj vinkovačkoj manifestaciji sudjeluje već 5. puta a obradio je šokački govor rodnoga sela Santova u Mađarskoj. 

 

Mar za baštinu i kulturno dobro

 

Zbornik Šokačke riči 6 predstavila je prof. Ljiljana Kolenić, inače sudionica svih dosadašnjih znanstvenih sesija, i izrazila zadovoljstvo njegovim bogatstvom i sadržajem, na 530 stranica, jer krizi unatoč, odražava mar ovih ljudi za svoju baštinu i nematerijalno kulturno dobro, ljudi koji tomu posvećuju dobar dio svojega života, dio svojega radnog ali i slobodnog vremena pa i vremena namijenjenog svojoj obitelji, prijateljima i obiteljskim poslovima i žrtvuju ga za taj viši cilj.

Organizatori ovog skupa, dr. Anica Bilić i Andra Matić nisu skrivali zadovoljstvo, jer i ovaj je skup bogatiji i posjećeniji od dosadašnjih, a radovi i terenska istraživanja sročeni su da mogu zadovoljiti znatiželju i običnoga čovjeka, laika. I ove je godine dvadesetak sudionika, ali ni uvjeti ne dopuštaju više, no i to je dostatno da se progovori o mnogim sferama društvenoga života i rada i jeziku, koji je diljem Šokadije još živ, pa će radovi, pogotovu oni na onomastici, pridonijeti boljem razumijevanju seoskoga života na ovome području, kojega karakteriziraju vlastita imena kojih danas možda više i nema, ali su u popisima u katastrima i gruntovnicama i sl. Andra Matić se ozario nakon nastupa Štokavčića, pedesetak učenika iz desetak osnovnih škola i vinkovačke okolice, koji su dobro svladali govor svojih predaka i zadovoljan je jer taj govor ulazi i u školske programe.

Šteta što nema više prostora da se pobroje sudionici i njihovi uratci, pa ću samo još dodati da su ukupnim dojmu pridonijeli i pjesnici: legendarni pučki pjesnik Đuka Galović, Jasna Melvinger, Petko Vojnić Purčar, Mladen Kušec, Marija Znika, i neka mi oproste ako sam nekoga ispustio.