Arhiv tekstova
05.06.2015
Zašto je sve manje publike na kulturnim događanjima?
Igor Besermenji, politolog i kolumnist, Novi Sad
Svakodnevica ubila volju
Mislim da događanja u oblasti kulture ima dovoljno i nije problem u obimu i kvaliteti, ali isto tako mislim da bi bilo sasvim pogrešno za to što mali broj posjetitelja prati ta dešavanja kriviti građane. Prosto oni su opterećeni time kako preživjeti dan. I tako iz dana u dan i onda prosto nemaju ni snage, ni volje da odu na nekakav koncert ili kazališnu predstavu. Vidite i sami kakva je situacija u zemlji ijako je teško opustiti se i razmišljati o nečem drugom osim o tome kako preživjeti, zaraditi i platiti račune... Točno je da bi možda neki odušak od svega toga bio odlazak na neki kulturni događaj. Ja to redovito i prakticiram, ali ne možemo očekivati od svih da tako razmišljaju. Naročito ova naša umiruća srednja klasa.
Drugi problem je što kulturna događanja dobivaju dovoljno prostora u medijima, a s druge strane nemate ni politički, a sve manje i intelektualnu elitu koja bi se potrudila da ta kulturna dešavanja popularizira na neki novi način.
Da bi se nešto promijenilo važno je imati pozitivne primjere. Obzirom da najviše prapolitičke teme meni je najviše krivo kada vidim da u politici nemamo elitu koja bi dala pozitivne primjere našoj omladini u smislu zašto je dobro biti politički aktivan. Mislim da je sličan problem i u kulturi. Ne manjka intelektualaca, ne manjka ljudi koji jesu u oblasti kulture, ali mislim da je potrebno pronaći drugi način da se ljudima pokaže zašto je važno ne zanemariti ni taj dio života.
Z. V.
Tonka Šimić, kulturna djelatnica, Plavna
Traganje za smislom
Mladi, nažalost, sve više uviđaju da kultura i evolucija ne čini mnogo korisnog za njihov život. Čak im ne pričinjava gotovo nikakvo dobro. S ovog svijeta nestaje prava ljepota, koju su starije generacije bar donekle imale. Naprotiv, nastaje čovjekova neodgovornost, netolerancija i nestanak empatije. Nametnuti modeli koji se prihvaćaju uništavaju im energiju i stvaralačku snagu. Prekomjerna upotreba ekranizacije i interneta čini ih pasivnim, »mrtvim« i nezainteresiranim za mnoge dobre stvari. Kada se ugasi ekran, oni ne pronalaze odgovarajuće sadržaje i postaju sve više otužni, umjesto da se bave kulturnim aktivnostima. Oni uz to ne uspijevaju pronaći prave motive za život, a zbog teške gospodarske situacije manjkaju im financijska sredstva za uljudni civilizacijski život. Zbog toga pribjegavaju mobilnim telefonima i sve manje ostvaruju kontakte među sobom.
Kapitalizam je učinio da se čovjek sve više osamljuje, a neki traže utočište zbog takvih razloga u različitim lošim stvarima. To je neka vrst tehnološkog barbarizma. »Upoznaj sebe« nije više ironična rečenica, a nikada ne možemo propasti ako cijeloga života tragamo za njegovim smislom.
Knjiga i kultura zasigurno su najbolje rješenje, ali naše obrazovne i kulturne ustanove su u svemu tome zakazale. Pa zašto bi se onda mladi čovjek njima priklonio. Kompjutori su možda protjerali prijateljstvo iz čovjeka, a romantična stvarnost mladosti pretvara ih u što bržu starost.
Z. P.
Zlatko Načev, član IO HNV-a zadužen za kulturu, Srijemska Mitrovica
Zabrinjavajuće
Riječ je o problemu koji je prisutan ne samo u manjinskoj kulturi, nego općenito u kulturi u Republici Srbiji. Činjenica da i izrazito kvalitetni programi, osim malobrojnih redovitih posjetitelja, ostaju bez većih posjeta publike, postaju zabrinjavajući. Osobno sam upoznat da Centar za kulturu iz Srijemske Mitrovice godišnje organizira oko 100 samostalnih programa, ako uzmemo u obzir i programe drugih institucija kulture, primijetit ćemo da je kulturna ponuda u Srijemskoj Mitrovici izuzetno bogata. Nažalost, posjećenost ovih programa je relativno slaba, a ako bismo pitali građane kakva je kulturna ponuda, većina bi ih odgovorila da je nedovoljna. Pri čemu dolazimo do zaključka da nije problem u kulturnoj ponudi i kvaliteti programa, nego u publici i njihovoj sve manjoj zainteresiranosti da dolaze na kulturne manifestacije. Razlozi za slabu posjećenost su mnogobrojni, ali mislim da je u pitanju teška ekonomska situacija i borba za egzistenciju koja kod građanstva guši želju za bilo kakvim kulturnim aktivnostima. Problem je i u slaboj navici posjete kulturnih zbivanja, a u čemu su odgovorne obrazovne institucije, kao i svi drugi činitelji koji utječu na oblikovanje ličnosti i stvaranje njihovih kulturnih navika. Ako je za utjehu, uzevši u obzir, brojnost naše zajednice i broj posjetitelja, moglo bi se reći da je gledajući u postotcima, posjećenost naših programa ipak iznad prosjeka u Republici Srbiji. Što smatram, uzimajući u obzir sve navedeno, pozitivnim.
S. D.
