Arhiv tekstova

Božo Galić već punih deset godina obavlja dužnost župana Vukovarsko-srijemske županije koja je najviše stradala za vrijeme rata i još uvijek se od toga nije oporavila. Nekada među najrazvijenijima, uslijed posljedica rata, velikog broja žrtava i stradalnika i materijalnih šteta, nije do danas uspjela vratiti svoje mjesto u gospodarstvu, pa i dalje veliki broj mladih odlazi iz županije u potrazi za radnim mjestom. S druge strane, županija nastoji maksimalno koristiti svoje resurse kako bi osigurala što više sredstava iz EU fondova posebice u području razvoja poduzetništva i investicijske klime te nastoji razvijati prekograničnu suradnju. U prekograničnim projektima, župan smatra, svoje mjesto trebaju naći i vojvođanski Hrvati. 

HR: Već dugo dajete potporu vojvođanskim Hrvatima. Kako je suradnja započela i što Vas je motiviralo da se posebno angažirate na tome?

I prije Domovinskog rata sam taj dio Srbije posjećivao zbog sportskih i drugih aktivnosti i poznajem hrvatski narod u Vojvodini dosta dobro. Znam da je situacija u kojoj su bili Hrvati u Vojvodini bila teška, iako tamo nije bilo rata, kao što je bilo teško i nama s ove strane granice. Zbog toga sam na neki način, bar svojom nazočnošću, htio pomoći Hrvatima koji su tamo. To se nastavilo suradnjom s predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, Petrom Kuntićem, s tom strankom i Hrvatskim nacionalnim vijećem, a zatim i mnogim kulturnim i sportskim udrugama. Imao sam želju što više povezati hrvatski narod s obje strane granice u Hrvatskoj i u Srbiji, to jest Vojvodini. Mislim da smo u tome uspjeli. Koliko sam pratio, običaji ljudi u Vojvodini i ovdje su slični i drago mi je da je ta povezanost sve snažnija. Mislim da će u budućnosti biti još jača i čvršća.

HR: Na kojim poljima bi se ta suradnja mogla osnažiti?

Mi smo županija koja ima oko 20 posto nacionalnih manjina, i u tih 20 posto je 15 posto srpske nacionalne manjine. Srpska nacionalna zajednica ostvaruje svoja prava prema zakonu i Ustavu, a mi kao županija na tome surađujemo i više nego što zakon traži pomažući srpskoj nacionalnoj manjini. Sada očekujem da nam ona pomogne da se ostvaruju prava hrvatskog naroda u Srbiji tj. Vojvodini i očekujem da treba djelovati u tom pravcu i ubuduće. Nisam zadovoljan koliko se prezentira i koliko se radi od strane srpske nacionalne manjine prema svojoj matičnoj državi da pokažu dobru volju da se ostvaruju prava vojvođanskih Hrvata. Mislim da se na tom planu treba više raditi i spreman sam kao župan s mojim suradnicima pomoći i ovdje u infrastrukturi nacionalnim manjinama i zajednicama, ali bar nešto da se učini i za vojvođanske Hrvate. To je jedan dio suradnje. Drugi dio suradnje je kulturna baština – manifestacije koje se događaju, sportski susreti, očuvanje kulturne baštine. Mi čuvamo kulturnu baštinu ovdje kod nas, a meni je drago što i vojvođanski Hrvati to isto čine na svom području. Važna je suradnja u gospodarstvu, razvoj naše županije, a i razvoj Vojvodine bi mogao ići u pravcu da se poduzeća povezuju, da se poduzeća osnivaju i da se što više Hrvata uključi u realizaciju raznih projekata i da se život poboljša. Mislim da sad, budući je Hrvatska ušla u Europsku uniju, može i Hrvatska i naša županija pomoći jačanju demokratskih odnosa zajedničkim gospodarskim projektima i prekograničnom suradnjom.

HR: U medijima, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, često se govori o tome kako srpska manjina ne ostvaruje svoja prava, dok se malo govori o problemima u ostvarivanju prava Hrvata u Srbiji. Kako manjine ostvaruju prava u Vukovarsko-srijemskoj županiji?

Princip je da koliko ima pripadnika nacionalne manjine toliko radnih mjesta zauzimaju u javnim poduzećima. Moguće je to negdje više, a negdje manje, ali je to vodilja. Moj pristup je takav da ako je kvalitetna osoba i da tu dužnost može obaviti onda je i obavlja. Stipendiramo i pripadnike srpske nacionalne manjine koji studiraju u Beogradu i Novom Sadu, ili Zagrebu i Sarajevu ili negdje drugdje. Trebalo bi tako biti i za hrvatsku manjinu, ali mislim da se ne ostvaruju ta prava u Srbiji odnosno Vojvodini na isti način. Nadalje, kod nas se zamjenik župana bira isključivo od pripadnika srpske zajednice i posebni su izbori na listama direktno iz srpske zajednice. Tako je i u gradu Vukovaru gdje imamo dogradonačelnika iz srpske zajednice i pozicije unutar same skupštine, zatim u izvršnoj i u zakonodavnoj vlasti. Isti je princip kao i u Hrvatskom saboru.

HR: Je li dovoljna uključenost Hrvata iz Srbije u dosadašnje prekogranične projekte?

Potpisali smo sporazume o suradnji s mnogim općinama i okruzima i dobar dio Vojvodine je tim sporazumima pokriven. Nama je želja da se programi prekogranične suradnje realiziraju s općinama i gradovima, ali isto nam je želja da se u to uključe i sportske i kulturne udruge i pojedinci pripadnici hrvatske manjine, a važni su i gospodarski projekti koji se mogu realizirati na područjima gdje žive Hrvati. Na žalost, to ide dosta sporo i teška je realizacija tih projekata.. Hrvatska je u EU, a Srbija nije i taj dio prekogranične suradnje ide na drugačiji način, pa se pojavljuju kao naši partneri različiti subjekti. Moguća je jača i intenzivnija suradnja, ali mislim da razvojne agencije u Srbiji, odnosno Vojvodini, još nisu dovoljno spremne i obučene za apliciranje na projekte kod različitih fondova, tako da je teško to u partnerskim odnosima ostvariti. Kod nas su se otvorili i kohezijski fondovi jače financijske težine i mi pripremamo i značajnije projekte, a mogućnost postoji za suradnju i kroz Dunavsku strategiju za infrastrukturu na obje strane.

HR: Koja se konkretna suradnja do sada ostvarila?

Postoji suradnja Iloka i Bačke Palanke, objekti s jedne i druge strane, zatim vinarstvo i s jedne i druge strane, zatim suradnja u zdravstvu, socijalnoj skrbi, radi se na biciklističkim stazama.

HR: Poslije Vašeg posjeta Staroj Pazovi dogovoreno je da će se suradnja nastaviti. Je li bilo nekih konkretnih koraka na tom planu?

Taj se uzvratni posjet još nije dogodio, ali očekujem da će se uskoro dogoditi. Ostaje otvoreni poziv da nam se jave kad dolaze i u kojem sastavu, koji gospodarstvenici, da možemo i kod nas realizirati susret i razgovore prije svega o gospodarskoj suradnji. Bili smo tada i u Golubincima i u hrvatskoj udruzi i razgovarali o eventualnoj mogućnosti da im se pomogne u dovršetku objekata koji se tamo grade.

HR: Kako su hrvatske udruge u Srbiji prilično slabe u pogledu kapaciteta za pisanje projekata na koji način se one mogu uključiti?

Mogu se uključiti idejom i javiti se našoj agenciji. Tu se opet ne može bez općina i gradova kojima pripadaju, a u pogledu financija naše su agencije spremne da im se pomogne u izradi aplikacija projekata. Ponudili smo da možemo primiti na edukaciju određeni broj mladih ljudi koji mogu u našim agencijama raditi i boraviti, a mi ćemo osigurati i boravak za dva-tri tjedna koliko je potrebno da se educiraju kako bi mogli raditi na projektima. Imamo i lokalne i općinske i županijsku agenciju, a HRAST koordinira sve aktivnosti. To se za sada nije realiziralo, ali očekujemo da će se u narednom periodu i to realizirati. Na raspolaganju smo, samo očekujemo da se jave i preko institucija hrvatske manjine u Srbiji, pa ćemo to realizirati.

HR: Koliko je stradala Vukovarsko-srijemska županija tijekom rata i je li se oporavila do danas?

Vukovarsko-srijemska županija je stradala najviše u Domovinskom ratu, najviše je ljudskih žrtava, invalida, stradalnika, a najviše je i materijalno stradala u pogledu infrastrukture i stambenih objekata, a gospodarstvo je u cijelosti uništeno, što je porazno. Naša županija, koja je bila najrazvijenija u Hrvatskoj i Vukovar koji je poslije Maribora bio drugi grad po razvijenosti, danas jedva preživljava. To su posljedice rata. Hrvatska je jako puno uložila u oporavak tako da je teško ratne štete koje su se dogodile i izbrojiti i one nikad nisu konačne. Ne govorimo samo o materijalnim štetama i žrtvama, jer su sigurno posljedice i traume nakon ratnih događanja ostale. Ova je županija 50 posto bila okupirana, a toliko i razrušena. Polako se oporavlja, ali ono što najteže ide je oporavak poduzetništva, gospodarstva i radnih mjesta, tako da je županija koja je bila najrazvijenija u Hrvatskoj sada najnerazvijenija. Teško je to stići, jer se druge županije brže razvijaju. Očekujem da i odnos Vlade Republike Hrvatske prema ovom kraju bude takav da se naši strateški projekti podržavaju, što moram reći, u posljednje vrijeme baš nije bilo tako. Očekujem da će doći do promjena i da će se podržavati naši projekti, da će se ulagati u razvoj poljoprivrede i drvnu industriju, stimulacijama i u zakonskoj regulativi i da će biti radnih mjesta.

HR: Da li posljedice koje je rat ostavio i  ova tema predstavlja problem u suradnji sa Srbijom?

Činjenica je da mora  predstavljati, jer tolika tragedija, takve žrtve i zločini koji su učinjeni je nešto što sigurno smeta. S druge strane, za neke nove generacije koje dolaze, suradnje mora biti. Granica nije neki zid već je to granica suradnje koja se mora širiti i dalje i političari moraju biti svjesni da se  ta suradnja mora ostvarivati. Ona je teška i najteže je u Vukovaru i u ovom kraju ovdje kod nas, gdje je bilo najviše stradalnika. Ali jednom razumnom politikom, prije svega je to na političarima, može se ići korak po korak naprijed. Moraju toga biti svjesne obje strane kako bi mogli zajedno živjeti na ovome prostoru. Stalno naglašavam da odnos Srba i Hrvata na ovome prostoru trebaju ostvarivati ljudi koji ovdje žive. Ne da se donose kojekakve odluke iz centra, onih koji ne poznaju situaciju na terenu. Život Srba i Hrvata u Vukovaru i okolo je drugačiji nego negdje u centru i dobre odnose i zajednički život moraju graditi ljudi koji ovdje žive. Susjed sa susjedom, čovjek s čovjekom, gradonačelnik sa zamjenikom i župan sa zamjenikom župana, jer su to pokazatelji – kako se ponaša politika i vodstvo, a to prate i ostali. Zato mislim da je ovo područje izuzetno osjetljivo i treba vrlo, vrlo osjetljivo raditi, činiti i razgovarati. 

HR: Problem dvojezičnih ploča u Vukovaru često se spominje kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Kako gledate na ovaj problem?

Dugo surađujem, radim i razgovoram s pripadnicima srpske nacionalne manjine. Ne mogu se ploče stavljati preko noći, da to nitko ne zna. Rane su još teške i vrlo je osjetljiv dio ostvarenja prava.  Mislim da Vukovar još treba ostati grad posebnog pijeteta, jer su stradanja i zločini toliki i rane su još duboke. To je za mene skretanje s onih pravih tema, a to je odlazak mladosti s ovog prostora. Obitelji nemaju što raditi i odlaze – to su problemi broj jedan, a ako ljudi nemaju što raditi, što jeste, onda se naravno pojavljuju i ostali problemi. I u  Srbiji neke grupe na tome pokušavaju dio političkih poena pokupiti, no mislim da će i Srbija morati u drugačijem smjeru razmišljati i jače se protiviti ekstremima.

HR: Jeste li zadovoljni kako se Srbija suočava s prošlošću i svime što je bilo?

Nisam zadovoljan. Ponekad se pokaže neko svjetlo, smatram da ide u dobrom pravcu, pa onda dođe  razočaranje poslije toga. 

HR: Što očekujete od parlamentarnih izbora u Hrvatskoj koji slijede?

Očekujem uvjerljivu pobjedu moje stranke Hrvatske demokratske zajednice s koalicijskim partnerima. Očekujem pobjedu politike buduće vlade, novog programa kojeg definiramo i na kojem radimo i razvoj ovog našeg kraja, županije i Slavonije u cijelosti. Mislim da će to tako i biti da će se program prihvatiti i da će se onda zasukati rukavi. Neće biti lako, ali vjerujem da ćemo pokrenuti našu Hrvatsku, pogotovu našu Slavoniju u boljem smjeru. Mislim da će bolje biti i vojvođanskim Hrvatima, a znam razmišljanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja su slična mojima i znam da želi pomoći i posvetiti pažnju Hrvatima u Srbiji, u BiH i svim Hrvatima izvan Hrvatske. Mislim da će i odnos Vlade Hrvatske kada se dogodi promjena i kad se dobro definira program biti takav da će se moći pomoći Hrvatima u Srbiji. To je već i predsjednica i svojim nastupima i izjavama pokazala i dokazala.