Arhiv tekstova

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić prošlog je četvrtka skupa s predsjednicima drugih vijeća nacionalnih manjina u Srbiji sudjelovao na sastanku s prof. dr. Rainerom Hofmannom, članom ekspertne misije Europske komisije o implementaciji Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina na polјima obrazovanja, kulture i informiranja na jezicima manjina, kao i pitanje službene uporabe jezika i pisma manjina. Tijekom trodnevnog posjeta Srbiji bilo je riječi i o financiranju nacionalnih vijeća, funkcioniranju tijela koji su njihov sastavni dio kao i o specifičnostima zakonodavnog okvira kojim je regulirana ova materija. Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave organiziralo je sastanke od 27. do 29. svibnja u kojima su sudjelovali predstavnici Ministarstva i predstavnici državnih institucija  koja se bave pitanjima ostvarivanja prava nacionalnih manjina (resorna ministarstva, Kancelarija za lјudska i manjinska prava, Republička izborna komisija i Republički sekretarijat za zakonodavstvo), kao i predstavnici svih nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Ova analiza bit će polazna osnova za izmjene i dopune Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina i predstavlja jednu od aktivnosti predviđenih Akcijskim planom za poglavlje 23 – pravosuđe i temeljna prava.

Tijekom razgovora predsjednici nacionalno-manjinskih vijeća iznijeli su svoja viđenja u ostvarivanju manjinske samouprave prema postojećim zakonima , a koji svode nadležnosti nacionalnih vijeća na tek simbolične, kazao je dr. Slaven Bačić za naš list.

Na koje ste nedostatke ukazali u pogledu funkcioniranja manjinske samouprave prema postojećem zakonu?

Ključno pitanje manjinske samouprave jesu nadležnosti nacionalnih vijeća. Suštinske zakonske nadležnosti, a to je sudjelovanje u procesu odlučivanja u tijelima državne uprave u pitanjima važnim za manjine, simbolične  su i tek formalne nakon što su odredbe o davanju suglasnosti u nekim oblastima stavljene van snage odlukom Ustavnog suda, te se svode na davanje prijedloga i mišljenja, koja nisu pravno obvezujuća. Među posljednjima, značajni su davanje prijedloga za raspodjelu sredstava na natječajima u području kulture odnosno mišljenja u području obrazovanja i informiranja, a koje raspisuju državna tijela. Implementacija ovoga je ambivalentna: tijela AP Vojvodine ove prijedloge uglavnom poštuju; Ministarstvo kulture i informiranja ih najčešće ignorira s obrazloženjem kako su stručna povjerenstva Ministarstva  mjerodavna za odlučivanje, a ne nacionalna vijeća; lokalne samouprave različito postupaju. Nakon što je Ustavni sud ukinuo odredbu o obveznosti pribavljanja mišljenja i prijedloga te roka za njihovo dostavljanje, u praksi državna, pokrajinska i tijela lokalne samouprave često ostavljaju vrlo kratke rokove (čak i samo jedan dan) za davanje mišljenja i prijedloga, ili uopće ne dostavljaju iznose sredstava za manjinske projekte o kojima vijeća trebaju dati prijedlog ili mišljenje, što obesmišljava funkcioniranje nacionalnih vijeća i implementaciju zakona. Dešava se i da ta tijela uopće ne traže mišljenja ili prijedloge za raspodjelu sredstava. Sve ovo obesmišljava pravo na manjinsku samoupravu, pa je  potrebno novim zakonom ojačati nadležnosti nacionalnih vijeća.

Na sastanku je bilo riječi i o financiranju nacionalno-manjinskih vijeća. Koji su tu problemi?

Za sada proračunsko financiranje nacionalnih vijeća nije riješeno sustavno, posebnom stavkom u državnom proračunu, već se vrši iz proračunskih pričuva. Potrebno je , dakle, promijeniti proračunske propise i uvesti posebnu proračunsku stavku za financiranje nacionalnih vijeća. U pogledu pak funkcioniranje rada tijela nacionalnih vijeća nedostaje državna podrška institucionalnoj izgradnji i podizanju kapaciteta djelovanja nacionalnih vijeća, primjerice, definiranje politike financiranja profesionalno uposlenih u ovisnosti od broja pripadnika manjine, disperziranosti te opsega ostvarivanja manjinskih prava. Potrebno je stoga institucionalno podizanje kapaciteta urediti podzakonskim aktima.

Posebno je važno istaknuti kako Proračunski fond za nacionalne manjine nije ustanovljen. Ukoliko on počne efikasno djelovati, s dovoljno sredstava i uz efektivno sudjelovanje nacionalnih vijeća u raspodjeli sredstava za projekte, preko njega bi se morali financirati svi projekti za manjine na državnoj razini, čime bi problemi koje sam naveo bili riješeni, a pravo na manjinsku samoupravu u ovom segmentu efektivno bi se implementiralo. 

Jesu li nacionalno-manjinska vijeća uključena u kreiranje javnih politika?

Nacionalna vijeća nisu uključena u kreiranje državnih, regionalnih i lokalnih politika u pitanjima od značaja za manjine. Vijeća se ne obavještavaju o započetim procesima (npr. o privatizaciji lokalnih medija), već se uključuju tek naknadno, npr. na javnim raspravama, o kojima se također uglavnom ne obavještavaju, nego saznaju tek putem javnih medija. Primjerice, o izradi nacrtâ Akcijskog plana za Poglavlje 23, čiji se dio odnosi i na nacionalne manjine, nacionalna vijeća uopće nisu bila obavještavana, već se isključivo saznavalo preko internetske stranice Ministarstva pravde. Potrebno je Zakonom o nacionalnim vijećima propisati obavezno uključivanje nacionalnih vijeća od početka kreiranja politika i propisa koja se tiču manjinskih prava.

Je li bilo riječi o izborima za nacionalno-manjinska vijeća? 

Predstavnici manjinskih vijeća su pohvalili izmjene procesnih odredbi Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, koje su utjecale na kvalitetu izbornoga procesa. No, ukazao sam na biračke spiskove za manjine koji se za razliku od općeg biračkog spiska, posebno vode na temelju dobrovoljnosti. U praksi su prisutne zlouporabe kroz česta ispisivanja iz spiska jednih manjina radi upisivanja u spiskove drugih manjina, ili upisivanje pripadnika većinskog naroda u manjinske biračke spiskove po nalogu velikih nemanjinskih stranaka. Ukoliko bi se u opći birački spisak uvela rubrika nacionalnost, također na temelju dobrovoljnosti, zlouporabe bi praktično bile onemogućene. Smatramo da je potrebno u članku 71. Zakona o nacionalnim vijećima izričito zabraniti nemanjinskim političkim strankama da sudjeluju na izborima za nacionalna vijeća. Osim toga sredstva za izbore za nacionalna vijeća ne osiguravaju se iz državnog proračuna, kao za opće izbore, što oteža va provedbu izbora. 

Što se može očekivati u daljnjem uređenju zakonodavnog okvira za manjine?

Više puta je u javnosti najavljivana izmjena materijalnih odredbi Zakona o nacionalnim vijećima, no još je nejasno hoće li se ići na daljnje izmjene i dopune postojećeg zakona ili izradu novoga zakona. Zagovornik sam, što sam također istaknuo u razgovoru, izrade novog jedinstvenog zakonskog okvira manjinskih prava, jer se prava manjina ne mogu svesti na nacionalna vijeća, čak i ako se odluči krenuti u izradu novog zakona o nacionalnim vijećima.