Arhiv tekstova

Idućeg petka završava se još jedna školska godina. Ni nakon trinaest godina, koliko se odvija nastava na hrvatskom jeziku, pitanje udžbenika nije u potpunosti riješeno, iako je Republika Srbija dužna osigurati udžbenike svim svojim građanima, pa tako i onima koji nastavu pohađaju na nekom od jezika nacionalnih manjina. Valja naglasiti da ovo pitanje nije riješeno premda su to javno i u više navrata obećavali dužnosnici države u kojoj živimo, pa i oni najviši. 

Čitavo desetljeće za potrebe nastave na hrvatskom jeziku koristili su se udžbenici uvezeni iz Republike Hrvatske, a od prije tri godine situacija se ipak promijenila na bolje. Tada su izrađeni i tiskani prvi udžbenici koji su u usklađeni s nastavnim planom i programom Republike Srbije. Bili su to udžbenici iz hrvatskog jezika za sve razrede osnovne škole. Iste godine prevedeni su udžbenici Kreativnog centra za niže razrede, a iduće 2013./14. školske godine i veliki dio udžbenika Školske knjige za više razrede čime se ukupan broj udžbenika i radnih bilježnica popeo na 90. Međutim, za sve navedeno nije zaslužna Republika Srbija nego Hrvatsko nacionalno vijeće sa svojim inicijativama. Ono je za taj posao angažiralo stručnjake i nakladnike, te osiguralo novčana sredstva kako iz vlastitog proračuna tako i od strane Republike Hrvatske. Kakva je aktualna situacija i što glede glede udžbenika možemo očekivati na jesen kada počne nova školska godina, razgovarali smo s Anđelom Horvat, članicom Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zaduženom za obrazovanje.

 

Besplatni udžbenici i ove godine

 

Anđela Horvat ističe kako je HNV i ove godine u svojem proračunu za potrebe obrazovanja izdvojio oko milijun dinara, a za iste namjene konkuriralo je i na sredstva iz Republike Hrvatske. Time će se osigurati da i ove jeseni učenici hrvatskih odjela dobiju sve udžbenike besplatno, što je jedna od poticajnih mjera kako bi se što veći broj djece školovao na hrvatskom jeziku.  Ujedno, i briga manje za roditelje. Dio udžbenika će, kako kaže, biti prenijet s jedne generaciju na drugu, čime će biti postignuta određena ušteda. »Udžbenici za niže razrede su radnog karaktera te su moraju mijenjati svake godine. No, kod viših razreda udžbenici se mogu prenositi s generacije na generaciju, što će biti i učinjeno. Tu ćemo imati uštedu«, kaže Anđela Horvat.

Dio sredstava za udžbenike bit će osiguran i kroz projekt pomoći Ministarstva prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja. »Ministarstvo ove godine nema projekt besplatnih udžbenika kao prijašnjih godina kada su svi učenici od prvog do četvrtog razreda dobili osnovni paket – materinski jezik, Matematiku i Svijet oko nas (Prirodu). Ove godine je postojao natječaj za učenike od prvog do osmog razreda koji su slabijeg materijalnog stanja. Oni su se mogli prijaviti a ministarstvo je na osnovu njihovih parametara dodjeljivalo određene iznose pomoći. Neki su dobili 2.000, neki 4.000 dinara pomoći za kupnju udžbenika. HNV će korisnicima pomoći doplatiti nedostajaći dio sredstava a onima koji nemaju pomoć u potpunosti financirati udžbenike«, kaže Horvat. 

Glede nedostajućih udžbenika, za sljedeću školsku godinu rade se prijevodi udžbenika iz Matematike za više razrede osnovne škole. Prevode se udžbenici Kreativnog centra. Prevoditeljica je profesorica matematike Jelena Piuković, a lekturu i korekturu radi Željka Zelić. U planu je izrada i udžbenika za Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture za prvi ciklus osnovnog obrazovanja, a da bi lista udžbenika za osnovce bilo kompletirana, kako navodi Horvat, nedostaju još Geografija za sedmi razred, Povijest za šesti i sedmi razred i Fizika za osmi razred. 

 

Zanemarljiva potpora države

 

Pitanje udžbenika je i značajno financijsko pitanje. Troškovi izrade udžbenika (prijevoda, lekture, prijeloma, tiska...) dosad su ukupno stajali oko 40 tisuća eura za što su sredstva osigurana iz proračuna HNV-a i iz Hrvatske. Republika Srbija je u tome vrlo malo sudjelovala, izdvojivši gotovo zanemarljiva sredstva kojima je refundirala određene troškove nakladnicima.

»Za potrebe udžbenika prošle je godine (2014./15.) izdvojeno 2,1 milijun dinara. Milijun i 350 tisuća dinara iz proračuna Republike Hrvatske te 750.000 dinara iz proračuna HNV-a. Međutim, Republika Srbija je refundirala tek 170.000 dinara projektom besplatnih udžbenika. Ministarstvo je ‘pokrilo’ nakladniku samo komercijalnu cijenu udžbenika od prvog do četvrtog razreda za predmete Hrvatski jezik, Matematika i Svijet oko nas. Komercijalna cijena udžbenika je ista za sve, primjerice 500 dinara za udžbenik iz srpskog ili hrvatskog jezika, a realna cijena tog hrvatskog udžbenika je znatno veća – 1.500 dinara, jer se radi o niskotiražnom udžbeniku«, pojašnjava Anđela Horvat.

Po njezinim riječima, ključni problem je što država nije osigurala ove udžbenike na isti način kako je to učinila za obrazovanje na većinskom, srpskom jeziku ili za neke druge manjinske zajednice. »Poanta je da roditelji djece mogu otići u knjižaru i tamo kupiti udžbenika za potrebe nastave koja se izvodi na hrvatskom jeziku, iako se radi o niskotiražnim udžbenicima. To podrazumijeva da resorna tijela države koja se bave prosvjetom angažiraju nakladnike kako bi njihovi stručnjaci izradili udžbenike u skladu s nastavnim planom i programom te ih potom i tiskali za potrebe tržišta. Mi ne tražimo ništa više od onoga što imaju učenici koji pohađaju nastavu na većinskom jeziku. To što HNV osigurava besplatne udžbenike za učenike koji se školuju na hrvatskom jeziku, stvar je naše želje i odluke, to je jedan vid poticaja. Ali važno je da Ministarstvo uradi svoj dio posla. No, naznaka da će to učiniti ove godine za sada nema«, ističe naša sugovornica. 

 

Nepovoljan zakon

 

Jedna od tema je i novi Zakon o udžbenicima koji se nedavno ipak povučen iz skupštinske procedure i vraćen na doradu. Pojedine stavke toga zakona, prema riječima Anđele Horvat, mogle bi biti nepovoljne po nastavu na hrvatskom jeziku. »Novi zakon donosi nekoliko novina. Naime, ranije je postojala obveza da nakladnici izdvajaju 1 posto godišnjeg prihoda za potrebe tiskanja niskotiražnih udžbenika po natječaju. Iz tog fonda bi se trebali financirati niskotiražni udžbenici – njihova izrada, prijevod i sve ostalo, a ne samo tiskanje. A u prijedlogu novoga zakona, koji je doduše povučen, ali će se u neko dogledno vrijeme sigurno naći u proceduri, te obveze nema već se tiskanje niskobudžetnih udžbenika najvjerojatnije prebacuje na državnog nakladnika – Zavod za udžbenike, što hrvatskom školstvu ne odgovara jer nama udžbenike tiskaju privatni nakladnici – Školska knjiga i Kreativni centar. A druga stvar koju novim zakonom planiraju uvesti jest da više u katalogu odobrenih udžbenika neće biti udžbenici svih nakladnika već samo oni koji dobiju 15 posto ili više glasova na osnovu ankete roditelja i nastavnika. To u praksi znači da naši udžbenici teško mogu konkurirati na tržištu sa svojim skromnim tiražama. Ukoliko se zakon usvoji s ovim elementima postoji mogućnost da od školske godine 2016./2017. udžbenike koje smo sami preveli i koje koristimo nećemo moći više koristiti«, kaže Horvat.

 

Srednjoškolski udžbenici i nacionalni dodaci

 

I dok je situacija sa osnovnoškolskim udžbenicima manje-više regulirana, pitanje udžbenika za srednjoškolsku nastavu na hrvatskom, koja je za sada izvodi u dvije škole u Subotici, je znatno kompliciranije. »U srednjim su školama dostupni udžbenici uvezeni iz Republike Hrvatske. Međutim, udžbenici se slabije koriste jer se nastavni planovi i programi u dvije zemlje ne poklapaju. U Gimnaziji gdje imamo jednu vrstu općeg programa situacija je nešto bolja nego u strukovnoj Politehničkoj školi. Tu se ni sami predmeti ne poklapaju s programom u Republici Hrvatskoj. Inače, ovu smo temu pokretali par puta u razgovorima s djelatnicima Zavoda za udžbenike gdje nam je rečeno da se na izradu srednjoškolskih udžbenika bolje sačeka reforma srednjeg obrazovanja kako trud ne bismo ‘bacili u vjetar’«, kaže naša sugovornica. 

Nacionalne manjine imaju pravo na »nacionalni dodatak« u udžbenicima za tzv. nacionalnu skupinu predmeta – povijest, geografiju, likovnu i glazbenu kulturu te materinski jezik. Udžbenici koji se koriste u nastavi na hrvatskom jeziku takve dodatke još nemaju. To je pitanje, kaže Horvat, još uvijek otvoreno – kako kadrovski tako i financijski. »U udžbenicima Hrvatskog jezika postoje određeni sadržaji vezani za kulturu Hrvata u Vojvodini. Međutim, kod ostalih predmeta iz tzv. nacionalne skupine tih sadržaja nema. Udžbenici iz povijesti su prevedeni sa srpskog na hrvatski jezik. Takvi dodaci zahtijevaju kompliciranu proceduru koja može trajati i više godina. Dobro je da se oni mogu uraditi kao dodaci i u fizičkom smislu te stoga ne treba raditi nove udžbenike. Ovaj posao svakako zavisi od financija, te tek onda možemo početi razmišljati o kadrovima koji bi to radili«, kaže na kraju razgovora Anđela Horvat.