Arhiv tekstova

Beogradski dnevni list Politika je u broju od nedjelje 24. svibnja objavio tekst koji se bavi temom zastupljenosti nacionalnih manjina u parlamentu. Tekst je naslovljen ‘Mađarski recept’ za nacionalne manjine a njegova autorica je Mirjana Čekerevac. Tekst prenosimo u cijelosti:

Nacionalne manjine mogle bi biti zastupljene u parlamentu ukoliko prođe ideja Socijaldemokratske stranke da na razini glasnogovornika sudjeluju u raspravi, ali bez prava da utječu na izbor i smjenu vlade. Ovaj prijedlog, koji priprema SDS, svakako će biti jedna od tema akcijskog tima srpskog parlamenta koji će se baviti reformom političkog sustava i odlučiti hoće li on postati dio novog izbornog zakonodavstva. Ali ideju stranke Borisa Tadića, međutim, nisu baš dobro ocijenili sami predstavnici nacionalnih manjina. 

Janko Veselinović, koji je na čelu tima SDS-a za izradu ovih akata, rekao je za Politiku da će u sklopu izmjena izbornog zakonodavstva SDS predložiti i nov način zastupljenosti nacionalnih manjina, jer »po sadašnjem, od 18 nacionalnih manjina, samo Mađari, Bošnjaci i Albanci imaju svoje predstavnike u parlamentu«.

»Po našem modelu, a sličan postoji u Mađarskoj, nacionalne manjine bile bi zastupljene preko glasnogovornika. Glasnogovornici bi nazočili svim sjednicama parlamenta, mogli bi diskutirati o svim pitanjima važnim za nacionalne manjine, a takva su praktično sva, ali ne bi mogli sudjelovati u odlučivanju, ne bi utjecali na izbor i smjenu vlade. Glasnogovornici bi mogli biti predsjednici nacionalnih vijeća nacionalnih manjina, jer su oni već prošli izbore i večinskom voljom svojih sunarodnika izabrani na tu dužnost«, objašnjava Veselinović.

Ovaj prijedlog SDS-a, sudeći po prvim reakcijama, nije naišao na oduševljenje onih nacionalnih manjina koje su brojčano najzastupljenije u Srbiji i koje godinama imaju svoje zastupnike u parlamentu. 

Balint Pasztor, šef zastupničke skupine Saveza vojvođanskih Mađara, kaže da zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u Skupštini Srbije treba biti jedna od najbitnijih tema akcijskog tima parlamenta koji će se baviti reformom političkog sustava. Pasztor ističe: »Može se povesti rasprava o eventualnim garantiranim mjestima za pripadnike nacionalnih manjina, ali bi o tome trebalo uzeti mišljenje brojčano manjih nacionalnih zajednica, budući sve organizirane nacionalne manjine imaju nacionalna vijeća. Ako nešto predlažemo, red je pitati i one na koje se to i odnosi.«

Petar Kuntić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koji je u nekoliko skupštinskih saziva, pa i u prethodnom, bio zastupnik tako što je izabran na listi Demokratske stranke, ideju o glasnogovornicima smatra neprihvatljivom. Kuntić kaže: »DSHV već dulje od deset godina uporno inzistira na provođenju Sporazuma između Hrvatske i bivše države Srbije i Crne Gore, čija je pravna sljednica Srbija. Posebno bih apostrofirao članak devet, koji omogućava garantirana mjesta pripadnicima nacionalnih manjina u parlamentu. Hrvatska je odavno ispunila obvezu iz tog sporazuma, a Srbija sve vrijeme nalazi razloge zašto to ne ispunjava, pozivajući se pri tome na prirodni prag koji je definiran izbornim zakonom. Prijedlog Janka Veselinovića nije u duhu ovog sporazuma, a mi inzistiramo na njemu, s obzirom na to da su sve političke opcije u Hrvatskoj za njegovo provođenje. Siguran sam da će vlast Srpske napredne stranke ići u tom pravcu prilikom izrade izbornog zakona, a mi smo svoj prijedlog izbornog zakona lužbeno uputili predsjednicima Skupštine Srbije, Vlade Srbije i svim resornim skupštinskim odborima.«

Mujo Muković, predsjednik Bošnjačke narodne stranke, koji je zastupnik u srpskom parlamentu izabran na listi SNS-a, kaže da nije vidio Veselinovićev prijedlog da bi ga mogao decidirano komentirati, ali smatra da »autohtone stranke nacionalnih manjina koje žive na određenom prostoru Srbije trebaju adekvatno biti zastupljene u parlamentu«. Muković misli da glasnogovornici nisu adekvatno rješenje i dodaje: »Građani bošnjačke, mađarske, albanske i drugih nacionalnih manjina, koji su ozbiljno politički organizirani, trebaju imati svoje predstavnike u parlamentu, a hoće li oni biti izravno izabrani sa svojih manjinskih lista, ili u koaliciji sa strankama većinskog naroda, manje je bitno. Prirodni prag je dobro rješenje, a jedina dilema koju ja imam jeste oko smanjenja broja poslanika, koje načelno podržavam.«