Arhiv tekstova

 

U ovoj rubrici često ste navikli na subjektivni pristup. Bila to kolumna »Okom svećenika« ili meditacija, forme su to koje dopuštaju takav pristup, jer se na taj način komunicira autentično, istinito, pa i osobno. 

Ovaj puta ću uistinu biti osoban, jer bih želio s vama podijeliti jedan doživljaj. Prošli vikend sam proveo u Makedoniji. Ta južna država iz ex-Jugoslavije je i prije, a pogotovo sada za nas terra incognita – nepoznata zemlja. Više sam puta predvodio duhovne vježbe katoličkim svećenicima na Ohridu. Nema ih puno. Cijela biskupija ima tri svećenika zapadnog obreda i šesnaest svećenika bizantskog obreda. Nekoliko samostana časnih sestara. Biskup je mons. Kiro Stojanov, naš đak iz Paulinuma u Subotici. Mlad, poletan, duhovan i poduzetan biskup.

 

JUBILEJ

 

Ovih dana su slavili jubilej 150 godina od ujedinjenja jednog dijela makedonskih vjernika s Katoličkom crkvom, poznatog pod nazivom »Kukuška unija«. Prije 150 godina ta jaka zajednica u ondašnjoj Grčkoj i Makedoniji, a u Turskom carstvu, nije više mogla podnijeti ponašanje grčkoga klera, niti rasipnost i razuzdanost svojih poglavara. Vjernici su zaželjeli sačuvati svoju vjeru, svoj jezik, svoj nacionalni identitet i svoju hijerarhiju od odnarodnjavanja, s jedne strane Grka, a s druge strane tereta turske vladavine. Nije bilo drugog puta pomirenja i podizanja razine života, jer je prijetila propast asimilacije te su se pismom obratili papi Piju IX. Bili su jasni u svojim zahtjevima: hoće svoju vlastitost, svoj identitet, ali priznaju Petrovog nasljednika – Papu – svojim poglavarom. To se zove unija. Crkva i nije jednoobraznost nego su crkve jedno u vjeri, istini i ljubavi. 

To nije visoka godišnjica jubileja niti razlog za veliko slavlje. Međutim, biskup i kler su ocijenili da ipak jest. Ništa lakša situacija za malobrojne katolike od one onda. Podići proslavu te 150. obljetnice prepoznato je kao znak vremena i izazov na vlastitu kušnju: što jesmo i što možemo biti? 

Planirano, učinjeno. Biskup je od Svete stolice dobio izaslanika u osobi hrvatskog kardinala, metropolita mons. Josipa Bozanića. Već činjenica da je Rim poslao predstavnika u tako uvaženoj osobi pokazuje da je i Rim shvatio značenje toga »skromnog jubileja«. Kao bivši profesor biskupa i mnogih svećenika, a i kao gost u duhovnim vježbama, bio sam pozvan i ja. Pošao sam za Makedoniju. Skeptičan i s mnogo pitanja. 

Prvi dan. Stigao je kardinal uz sve počasti što dolikuju predstavniku Svete stolice. Prvi radni dan u kojem je kardinal sve svoje nastupe izvježbao na besprijekornom makedonskom jeziku. Divio sam se mudrosti i upornosti samog kardinala koji je u Makedoniji, Makedoncima katolicima, u ime Svete stolice htio govoriti makedonski. Svake hvale vrijedno. 

 

POTPORA CRKVI

 

Drugi dan. Pod policijskom pratnjom otišli smo u Strumicu, gdje je katedrala Egzarhata za vjernike katolike bizantskog obreda. Tamo su već bili svi biskupi naše Međunarodne biskupske konferencije, gosti iz Njemačke, Slovačke, Hrvatske. Biskupi zapadnog i istočnog obreda. Svečana večernja misa u katedrali po prvi puta na makedonskom, a ne crkveno-slavenskom jeziku. U transkripciji svi smo znali i čitati i moliti makedonski. Poseban doživljaj. Nakon svečane molitve u katedrali pošli smo na akademiju u Kulturni centar. Nevjerojatno, cijelu akademiju u 19 sati prenosi državna televizija Makedonije na prvom programu. Akademija puna sjećanja, povijesti, duhovnosti i pred nama se pokazala povijest od 150 godina puna patnje, progona, trpljenja i procvata. Crkva proganjana, a ne uništena. Crkva ranjena, a ne ubijena. Crkva patnička, ali ponosna. Uzvanici od ministara do akademika, od svih biskupa, svećenika, redovnica, do veleposlanika Hrvatske, Njemačke, Austrije, Poljske, Italije... 

Treći dan. Svečana misa u jedanaest sati. Ponovno izravni prijenos državne televizije i jedne televizije iz Njemačke. Na misi svi spomenuti, ali i predsjednik države, ministar vanjskih poslova, visoka pratnja. Kakva podrška Crkvi! Propovijed kardinala Bozanića na makedonskom jeziku. Kakva podrška narodu! Zajednički ručak svih uzvanika s kardinalom i predsjednikom. Povratak u Skoplje i večernja misa na hrvatskom. 

Poruka. Što sve može učiniti besprijekorno, savršeno organizirano, lijepo, skladno, jedna mala zajednica, čiji je zajednički nazivnik: sloga! Slogu sam pipnuo, doživio kao jedinu dasku spasa za tu zajednicu. Čestitam. Konačno, kardinalova poruka u Skoplju: Budite vjerni Bogu, Crkvi, obiteljskom životu, pod Marijinom zaštitom.