Arhiv tekstova

Na dan pisanja ovoga teksta, u utorak 10. studenoga, osnovne i srednje škole u Srbiji zatvorile su svoja vrata u cilju ostvarenja mjera prevencije pred nadolazećim širenjem virusa gripe. Nekoliko smrtnih slučajeva, te sve veća brojka oboljelih od sezonske gripe i tzv. »svinjske« gripe, alarmirali su javnost.

U želji da našim čitateljima ukažemo na glavne aspekte ovog problema, koji sve više zaokupljuje našu stvarnost, zamolili smo dr. Nebojšu Bohuckog, epidemiologa u Centru za prevenciju i kontrolu bolesti u Zavodu za javno zdravlje u Subotici, i dr. Zoricu V. Dragaš, specijalisticu socijalne medicine, za stručno pojašnjenje onoga što bi svatko trebao znati u svezi s nadolazećim problemom gripe. 

 

Virusološka dijagnostika

 

»Kada je riječ o epidemiološkoj situaciji u vezi gripe H1N1 iznimno je važno reći kako se više ne radi rutinska laboratorijska dijagnostika kod svakog oboljelog koji ima povišenu tjelesnu temperaturu iznad 38 stupnjeva i odgovarajuću simptomatologiju poput bolova u mišićima i zglobovima, odnosno određenih respiratornih tegoba poput kašlja ili gušobolje«, kaže epidemiolog dr. Nebojša Bohucki. »Sada se na teritoriju Republike Srbije radi virusološka dijagnostika u cilju identificiranja ovoga virusa samo za najteže slučajeve, tj. za osobe koje su hospitalizirane u bolnicama i kod kojih je klinička slika toliko teška da su smještene na jedinicama intenzivne njege. Ovo je važno naglasiti, jer se upravo iz ovoga razloga ne može točno utvrditi broj oboljelih osoba od gripe H1N1, jer kod većine klinička slika nije toliko problematična pa se najveći broj osoba niti ne javlja liječnicima. Oni koji imaju određene tegobe prema već navedenim kriterijima (povišena tjelesna temperatura, gušobolja i sl.) dobivaju dijagnozu i svi domovi zdravlja šalju mjerodavnim zavodima podatke o točnom broju oboljelih sa simptomima sličnim gripi. Spomenuta virusološka dijagnostika se ne radi iz jednostavnog razloga, jer u smislu terapije to nema nikakvog značaja za oboljelog. Znači, ukoliko netko ima određenu simptomatologiju koja liči gripi u etiološkom smislu njezinog uzročnika, ništa ne znači je li u pitanju H1, H1N1, H3N2, influenca tipa B ili neki od 200 drugih respiratornih virusa koji bi mogli dati sličnu kliničku sliku.«

 

VIRUSOLOŠKA SLIKA

 

»Sličan problem, kao i kod virusološke dijagnostike, postoji i kod određivanja točne virusološke slike na našem teritoriju, jer Republika Srbija ima tzv. centinel sustav nadzora (primjenjuje se na teritoriju naše pokrajine) prema kojemu liječnici prijavljuju slučajeve na osnovi kliničke slike oboljelih osoba«, dodaje dr. Bohucki. »S obzirom da je sve to usko povezano s već spomenutom virusološkom dijagnostikom, dobivaju se rezultati samo određenih reprezentativnih uzoraka. S druge strane, postoji mreža za praćenje virusa na teritoriju Europe (EISS – Europe Influenza Surveiling System), koja prati aktivnost virusa i na osnovi ovih podataka se vidi kako je gotovo 100 posto svih slučajeva influenze izazvano novim pandemijskim tipom H1N1v, dok se oni drugi tipovi za koje se očekivalo da će dominirati prema prognozama iz veljače ove godine, poput H1N1 i HPN2, tzv. Brisbane tip, nisu pokazali opasnim i dominantnim poput spomenutog H1N1v. Upravo za ovaj virus se spekulira kako je uzročnik ovoga sindroma koji nastupa pandemijski i na našem teritoriju, pa su dijagnoze bolesti sličnoj gripi neizravni pokazatelj aktivnosti virusa influenze na nekom terenu, konkretno u Republici Srbiji.«

 

PANDEMIJA

 

»Kada se kaže pandemija, onda se podrazumijeva da su zahvaćene najmanje dvije regije svijeta, a podjela je izvršena od strane Svjetske zdravstvene organizacije. Tako je pandemija već bila na tlu američkog kontinenta i na europskom tlu (od 11. lipnja). Smatra se da se virus influenze kreće brzinom najbržeg prijevoznog sredstva, jer je dovoljna jedna zaražena osoba koja zrakoplovom prijeđe na drugi kontinent i jasno je kako s njom stiže i virus koji ona nosi u sebi. Dakle, kada se proglasi stanje pandemije, jasno je da je virus već gotovo svugdje prisutan, ali u znatno manjem intenzitetu. Problem je što neke zemlje nisu prijavile svoje slučajeve poput, primjerice, Bjelorusije ili Sjeverne Koreje, i tada javnost ne može sagledati stvarne razmjere potencijalnog ozbiljnijeg zdravstvenog problema.«

 

SVINJSKA GRIPA

 

»Termin svinjska gripa je posve neadekvatan u ovom slučaju. Istina je da svinje mogu oboljeti od gripe (influenza), ali od te gripe čovjek ne obolijeva, kao što od humane, čovječje gripe ne obolijevaju svinje. Međutim, genetskom analizom samog uzročnika virusa uočena je sličnost ovoga virusa s nekim virusima koji postoje kod svinja i zbog toga je i nastao ovaj posve neadekvatan termin koji se danas koristi.«

 

INKUBACIJA, INFEKCIJA

 

»Razdoblje inkubacije za svaku bolest ovakve prirode je identično i traje 3-4 dana, s tim što može biti i kraće (1 dan) ili nešto duže (7 dana). U prosjeku je to spomenutih 3-4 dana. Nakon razdoblja inkubacije osoba koja je zaražena virusom naglo obolijeva i osjeća sve simptome nastupajuće bolesti. Problem je što mnogi oboljeli nemaju pravu kliničku sliku, ali zbog svoje simptomatske inficiranosti šire dalje zarazu. Upravo zbog svega toga samo trajanje bolesti i duljina oporavka isključivo je individualna stvar i varira od slučaja do slučaja. U principu je gripa kratka bolest, koja traje do 7 dana.«

 

CIJEPLJENJE

 

»Cijepljenje protiv tzv. sezonske gripe i, naravno, novim cjepivom protiv ove nove gripe, najbolji je način zaštite od zaraze virusom koji izaziva ove bolesti. Da ne postoji sustav cijepljenja oboljelo bi minimalno 30, pa sve do 50 posto populacije, no ne bi svi bili zahvaćeni ekstremnim, već samo blažim oblikom ove bolesti. To je sve, govoreći općenito, samo dio »ledenog brijega«, jer su u pitanju promili. Ali kada globalno promatramo naš planet na kojemu bezmalo živi 7 milijardi ljudi, onda jedan promil iznosi 7 milijuna i ova apsolutna brojka postaje ogromna. Apsolutna zaštita ne postoji, jer virus svake godine nanovo mutira, zbog toga se sastav cjepiva svake godine mora mijenjati.«

 

PREVENCIJA

 

»Najbolju zaštitu protiv potencijalne zaraze predstavljaju tzv. prevencijske mjere, među kojima najznačajnije mjesto predstavlja higijena ruku, jer se uzročnici prenose putem kontaminiranih prstiju kojima se poslije dotiču oči, usta i nos. Naravno, do zaraze može doći i udisanjem uzročnika izbačenih iz nečijeg organizma (kašalj, kihanje) na udaljenosti manjoj od 1,5 m, ali to ne znači da svi sada trebaju nositi zaštitne maske. Naprotiv. One se preporučuju isključivo zdravstvenim djelatnicima koji su u neposrednoj blizini i okolini oboljelog i pregledajući ga, tj. liječeći ga, bivaju izloženi izravnom utjecaju virusa, te osobama koje su imuno deficijentne i imaju neku težu bolest. Apeliramo na sve bolesne da ostanu u svojim domovima i ne šire dalje zarazu, a zdravi da ne idu u posjete osobama koje su već oboljele.«