Arhiv tekstova

Prvi je školski kvartal završen, a problem udžbenika za nastavu na hrvatskom jeziku i dalje nije riješen. Ovoga je puta taj problem čak izraženiji nego ranije, jer i prijašnjih godina su udžbenici kasnili, ali su ipak stizali. A sada? Još ih uvijek nema, ima samo obećanja. Ne može se reći da se ništa ne radi, ali očito nije svima stalo do toga da djeca imaju odakle učiti. 

U većini škola snalaze se na razne načine, a najveći dio tereta ovog problema pao je na učitelje i nastavnike, koji se dodatno pripremaju za nastavu i zahvaljujući njima djeca i dalje prate nastavu na svom materinjem jeziku, te ne zaostaju s gradivom. 

 

Obećanja i previše...

 

Na sastanku u Zagrebu s ministrom znanosti, obrazovanja i športa u Vladi Republike Hrvatske Radovanom Fuchsom, državnim tajnikom za srednje školstvo u Hrvatskoj Želimirom Janjićem i potpredsjednicom hrvatske Vlade Đurđom Adlešić, članica Izvršnog odbora HNV-a Stanislava Stantić-Prćić dobila je potporu u svezi s udžbenicima za ovdašnje đake. 

»Na tom sastanku sam dobila uvjerenja da je Republika Hrvatska spremna dati potporu i u slučaju potrebe financirati njihovu nabavu«, kaže Stanislava Stantić-Prćić. »Još 2008. godine s privatnim je nakladnicima potpisan sporazum u svezi s tiskanjem udžbenika na hrvatskom jeziku, ali je izostala potpora Republike Srbije. Za ovu godinu imamo obećanje iz Zagreba, kao i iz Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, da ćemo udžbenike dobiti. No, već duže vrijeme sve ostaje samo na obećanjima.« 

O ovoj problematici predsjednica IO HNV-a Slavica Peić kaže: »Za ovu školsku godinu je tako kako je, stalno se radi na pitanju udžbenika i mi smo sve uradili što je bilo u našoj moći. Još uvijek smo optimistični i nadamo se, jer imamo obećanje iz Generalnog konzulata da će nam knjige biti osigurane. No, u ovom momentu ne znam kad će to biti. Ujedno radimo i na pripremama za tiskanje novih udžbenika za sljedeću godinu.« 

Od iduće školske godine suglasnost za tiskanje udžbenika trebala bi davati Pokrajina, dok republičko Ministarstvo daje suglasnost. 

»Prema našim prognozama, za sljedeću školsku godinu trebali bismo imati bar dio udžbenika na hrvatskom, osobito iz onih predmeta u kojima nema razlika u nastavnom programu na hrvatskom i srpskom jeziku. Udžbenici namijenjeni učenicima od prvog do osmog razreda osnovne škole, osim udžbenika iz skupine nacionalnih predmeta u koje spadaju hrvatski jezik, povijest, glazba i likovna kultura, za koje je BIGZ dobio odobrenje od Ministarstva prosvjete Republike Srbije, bit će tiskani za sljedeću školsku godinu. Tako smo dogovorili na sastanku s predstavnicama BIGZ-a Mirjanom Miloradović i Jasminkom Lukić Bogojević. Također, bit će pisani i novi udžbenici uz pomoć stručnjaka BIGZ-a, Školske knjige iz Zagreba i profesora iz hrvatske zajednice«, kaže Stanislava Stantić-Prćić te dodaje, kako se može očekivati da će iduće školske godine đaci već učiti iz jednog broja novih udžbenika. 

 

Prijamni ispiti

 

Što se tiče prijamnih ispita za srednju školu, sadašnji osmaši bi ih trebali polagati na hrvatskom jeziku i to predmete matematiku i hrvatski jezik. Po riječima Stanislave Stantić-Prćić pripreme su u tijeku. »Na sastanku s načelnicom Školske uprave Sombor dr. Etelom Jerinkić zatraženo je da ponovno pošaljemo zahtjev novom pomoćniku ministra obrazovanja. Ovaj zahtjev je početkom ove godine već poslan prethodnom pomoćniku, ali odgovor još nismo dobili. Matematiku ćemo prevesti, dok za hrvatski jezik moramo napisati nove zadaće, po određenom planu i programu. Mi smo s tim pripremama počeli. Odradit ćemo sve što je u našoj moći kako bismo, kad dobijemo dozvolu, odmah mogli ići u tiskanje. Nadam se da će to biti uskoro.« 

 

Rješavanje problema – tko kako zna 

 

U svim osnovnim školama problem s udžbenicima je isti.

»Nažalost, udžbenike u nastavi na hrvatskom materinjem jeziku nemamo, odnosno nismo ih još dobili, te se snalazimo na razne načine«, kaže pomoćnica ravnateljice OŠ »Matko Vuković« iz Subotice Sonja Konkolj. »Koristimo udžbenike od prošle godine, jer svake godine na kraju školske godine djeca vrate u školsku knjižnicu knjige i tako ih dobiva sljedeća generacija. Nemamo dovoljan broj udžbenika, a ni radne bilježnice ne možemo ponovno koristiti. Teško je raditi na ovaj način, ali moram reći kako se učiteljice i nastavnici maksimalno trude i dodatno pripremaju za nastavu. Mislim da bi nastava bila kvalitetnija i djeci lakše prihvatljivija kada bismo imali te udžbenike. Jednako tako, još uvijek postoji i nesklad u nastavnom planu i programu koji je vezan uz Republiku Srbiju i udžbenike iz Hrvatske, pa se plan dopunjuje snalaženjem nastavnika, odnosno učitelja. Zahvaljujući kvalitetnom kadru i dobroj namjeri, učenici ne trpe. Dobro bi bilo kada bi i sad stigli udžbenici, no iskreno, pomalo smo izgubili nadu.«

U istoj su situaciji i nastavnici i djeca u OŠ »Ivan Milutinović«. 

»Udžbenike nemamo, kao što ih nema niti u drugim školama«, kaže ravnatelj Ivan Stipić. »Moram reći kako nastavnici jako puno ulažu u rad s djecom. Oni se snalaze na razne načine, stari udžbenici koje imamo nisu u potpunosti upotrebljivi, te se uglavnom umnožavaju radni listovi i pripreme za nastavu. Još uvijek se nadamo da će knjige stići. Mislim da je tiskanje novih knjiga jedino rješenje i na taj način možemo imati svoje udžbenike, jer i zakon to odobrava. To su niskotiražni udžbenici koji se koriste i tiskaju i kod drugih manjina.« 

U Gimnaziji »Svetozar Marković« ista priča. »Nemamo sve udžbenike, učenici su dobili dio udžbenika od prethodnih generacija«, kaže razrednica II. f odjela na hrvatskom jeziku. »No, problem koji nas muči jest to što nemamo dovoljan broj knjiga. U sadašnjem trećem razredu imamo 13 učenica, dok u drugom imamo 23 učenika, a isti je problem i s prvim razredom jer njih ima više nego prošle godine. Tako neki učenici ostaju bez knjiga. Isto tako moram reći da smo napravili popis udžbenika koji nedostaju i predali ga Hrvatskom nacionalnom vijeću, te se nadamo da ćemo, kako nam je i obećano, dobiti i te udžbenike. Knjige koje se mogu koristiti predaju se sljedećoj generaciji, a radnih listova imamo ipak puno manje nego u osnovnoj školi. Profesori se također pripremaju dodatno za nastavu po planu i programu koji je predviđen od strane Republike Srbije, kako učenici ne bi gubili na kvaliteti nastave.«