Arhiv tekstova

Sudjelovanje političke i kulturne elite Hrvata Bunjevaca u integracijskim procesima hrvatske zajednice u Bačkoj između dva svjetska rata veliko je i značajno. Potvrda toga je i članstvo Blaška Rajića, jednog od vodećih prvaka hrvatske zajednice u međuratnom razdoblju, u Narodnom vijeću Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu tijekom osnivanja Kraljevine SHS 1918. godine – istaknuo je, među ostalim, magistar znanosti Krešimir Bušić iz Vukovara, koji je u prošli četvrtak u Plavoj dvorani Gradske kuće predstavio svoju magistarsku radnju koju je obranio prije četiri godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ona nosi naziv »Društveno, kulturno i političko organiziranje bačkih Hrvata Bunjevaca od 1918. do 1941.: uloga bunjevačke elite u procesu nacionalne integracije i modernizacije hrvatske zajednice u Bačkoj«. 

Prema mr. Bušiću, kada se govori o hrvatskim nacionalno-integracijskim procesima u razdoblju od 1918. do 1941., mogu se prepoznati četiri faze. Prva je početna integracijsko-jugoslavenska, zatim prijelazna ili organizacijsko-stabilizacijska, središnja ili kulturno-integracijska faza i završna ili nacionalno-integracijska faza. 

Prva faza u to vrijeme ide iz dva pravca: iz Zagreba i Beograda. »Vodeće hrvatske elite na čelu s Blaškom Rajićem i kasnije biskupom Budanovićem i drugim uglednim građanskim intelektualcima, prvu nacionalnu integraciju pokušavaju provesti preko Zagreba. Blaško Rajić, kao jedan od vodećih prvaka hrvatske zajednice u međuratnom razdoblju, bio je u Zagrebu na proglašenju Države Hrvata, Srba i Slovenaca. On je bio poslan iz Subotice kao delegat. Već tada se tamo nalazio dio vodećih ljudi iz Subotice«, kazao je Bušić.

Nakon stvaranja južnoslavenske zajednice počinje dezintegracija bačkih Hrvata Bunjevaca. Do toga je dovela potreba uređenja nove države kada se počinje nametati centralističko-hegemonistički koncept iniciran sa srpske strane, kaže mr. Bušić. 

»Upravo to utječe na dezintegracijske procese unutar zajednice bačkih Hrvata. Počinju se dijeliti na političke stranke, i počinju se opredjeljivati za hrvatsku, jugoslavensku, a neki i za srpsku nacionalno-integracijsku ideologiju«. 

Nakon donošenja oktroiranog ustava 1929. godine, proglašenja Jugoslavije i nasilnog ukidanja većeg broja političkih partija, započinje treća faza koju čini kulturna integracija. Preko kulturne integracije započinje posljednja faza isključive nacionalne integracije. »Sva kulturna društva počinju surađivati i zajedno djelovati, ali blisko Crkvi. Jako je važna pomoć biskupa Lajče Budanovića i utjecaj Blaška Rajića na kulturni život. Jugoslavenstvo ne dolazi u obzir ako se nacionalni interesi Hrvata diraju i ako se oni dijele na Šokce i Bunjevce s jedne i nacionalne Hrvate s druge strane. Već negdje od sredine dvadesetih godina Blaško Rajić je oko toga bio apsolutno načisto«, rekao je Bušić.

Do početka Drugog svjetskog rata ustvrđeno je kako je nacionalna integracija završena, jer su upravo zbog približavanja rata popustili asimilacijski pritisci.

»U to vrijeme nacionalna i kulturna integracija bila je završena i osim malog broja pojedinačnih iznimaka, svi Hrvati ovog područja su disali hrvatskom nacionalnom sviješću. Očekivalo se da je sljedeća faza stvaranje bačke Hrvatske i ulazak u Banovinu Hrvatsku«. To se nije dogodilo i početkom rata povijesni uvjeti su se izmijenili, a ovom konstatacijom je i završeno predavanje mr. Krešimira Bušića.

Predavanje je održano u okviru djelatnosti Hrvatskog akademskog društva, čemu potporu pruža Pokrajinsko tajništvo za upravu, propise i nacionalne manjine, a odnosi se na predstavljanje značajnijih diplomskih magistarskih i doktorskih djela o bačkim Hrvatima.

Magistar znanosti Krešimir Bušić suradnik je više subotičkih hrvatskih tiskovina, »Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca«, aktivno radi na promidžbi Hrvata u istočnoj Slavoniji.