Arhiv tekstova

Svijet modernog hedonizma danas se ne može niti zamisliti bez najsuvremenijih wellness i spa  centara u kojima se nudi vrhunski užitak relaksacije u toplim i hladnim kupeljima, turskim, švedskim, finskim i inim saunama, te ostalim raznovrsnim tretmanima atraktivnih imena i terapijskih sadržaja. 

A sve je to, naravno u pravoj pionirskoj fazi nastajanja i postupnog razvijanja, bilo u Subotici još davne 1879. godine, kada je i službeno uz zvuke prangija i Rakoczijeve koračnice, koju je izveo Jozsika Piros, 4. studenoga otvoreno prvo gradsko parno kupalište.

 

VIZIONARI WELLNESSA

 

Dezső Joó i Emanuel Fürst su krajem sedamdesetih godina 19. stoljeća zajedničkim ulaganjem započeli i dovršili izgradnju kupališta koje se nalazilo na lokaciji nekadašnje grnčarske tržnice u neposrednom susjedstvu vrta franjevačkog samostana i kuće tadašnjeg gradonačelnika Jánosa Mukitcsa (današnja ulica Subote Vrlića, paralelna sa Zmaj Jovinom). Prema podacima koji su zabilježili otvorenje ovog objekta, za ono vrijeme izuzetno značajnog za grad, ispred kupatila se nalazio manji ukrasni vrt, potom se ulazilo u primajući dvoranu, koja je istodobno služila i kao gostiona za okrepljenje gostiju, iz koje se kroz pokriveni hodnik ulazilo u prostor samoga kupališta. Unutra su se nalazile velike mramorne kade između kojih su bile manje kade za tzv. obiteljske kupke. Na kraju hodnika bila je locirana parna kupelj koja se sastojala od svlačionica, velikog mramornog bazena s toplom i malog bazena s hladnom vodom. Prostoriju je osvjetljavala dnevna svjetlost dolazeći preko velikog zastakljenog krova. U posljednjoj dvorani nalazilo se prostor s tuševima i posebna atrakcija za ono vrijeme – »tuš koji izbacuje vodu munjevitim mlazom«, kako je to opisano u tadašnjim medijima. 

Bunar, koji je opskrbljivao vodom cijeli objekt, zahvaćao je tadašnjih respektabilnih 2,5 tisuće akova vode, što je tada predstavljalo, također, zadivljujući domet poznate tehnologije. Radno vrijeme kupališta u prijepodnevnim satima nudilo je mogućnost užitka u parnoj kupelji, dok je poslijepodnevni termin bio rezerviran za korištenje bazena. Mnogi Subotičani, naravno oni malo starije dobi, i danas se rado prisjećaju odlazaka na kupelj u ‘Fekete kupatilo’, jer tada je to bio izniman doživljaj i prilika za užitak u blagodatima nečega što će se mnogo kasnije nazvati wellnessom. Nažalost, zgrada ‘Fekete kupatila’ danas je potpuno ruinirana i u njenim prostorijama više ništa, osim arhitektonskih rješenja, ne sliči nekadašnjem renomiranom objektu za tjelesnu rekreaciju. A nekada je predstavljala ponos najvećeg grada na sjeveru Bačke. A i mnogo šire...

 

POVIJESNE BILJEŠKE 

 

- Godine 1888. Dezső Joó na dražbi otkupljuje dio svoga ortaka Fursta i postaje jedini vlasnik kupališta. Započinje obogaćivanje ponude i uvodi stalno liječničko dežurstvo, ljekovitu kupelj na bazi soli, odjel za masažu, uz davanje frizerskih i pedikerskih usluga.

- Godine 1891. izbušen i pušten u rad novi arteški bunar.

- Godine 1895. otvorena nova dvorana u kojoj se nudila ponuda užitka u u isparenjima otopina soli i smole četinara.

- Godine 1897. uvodi se švedska mehanička kupelj na struju.

- Godine 1899. pušten u rad nov bazen dubine 2m za vježbe i plivanje uz nadzor profesionalnog učitelja plivanja.

- U srpnju iste, 1899. godine umire Dezső Joó i posao nastavlja njegova udovica Lenke Schudritz.

- Nakon Prvog svjetskog rata udovica prodaje cijeli objekt Danielu Feketeu (po kome je i kupalište poslije nosilo naziv – Fekete – crno).

- Po završetku Drugog svjetskog rata kupalište je nacionalizirano i radilo je sve do 70-ih godina 20. stoljeća, kada je prestao interes za javno kupalište zbog modernizacije stanova koji su počeli imate vlastite kupaonice, te izgradnjom gradskog bazena u Dudovoj šumi.