Arhiv tekstova

Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF Press i Gradski muzej Senj organizirali su 23. listopada u Vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu predstavljanje serije etnoloških monografija o primorskim Bunjevcima »Živjeti na Krivom Putu«. 

Prvi svezak ima sedam tematskih cjelina, a naglasak je na povijesnom prikazu područja bunjevačkog fenomena, na jezično-govornim osobinama Krivopućana, geografskim odlikama područja te na segmentima tradicijske kulture vezane uz različite etnološke teme. Drugi svezak se sastoji od devet tematskih blokova i u svom najvećem dijelu objedinjuje teme iz duhovnog i društvenog života i kulture, dok je treći svezak sastavljen od sedam poglavlja koja se odnose na specifične tematske cjeline predsvadbenih i svadbenih običaja, predbračnog života mladih, priprema za brak i sklapanje braka na području Krivog Puta.

 

Rijetka znanstvena 

monografija

 

O tri sveska monografije »Živjeti na Krivom Putu« prvo je govorio prof. dr. Vitomir Belaj, profesor emeritus s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ustvrdivši pri tome kako su znanstvene monografije, osobito one s primarno etnološkim sadržajem, danas vrlo rijetke te da ih većina sadržava povijesne i zemljopisne podatke, podatke o stanovništvu i njihovim govornim osobinama, dok su etnografski i etnološki sadržaji najčešće svedeni na kratke opise lokalnih običaja, prije s dekorativnom, nego strukturalnom funkcijom. »Ova monografija je izuzetak i primjer kako je za jednu pravu i kvalitetnu monografiju potrebno uložiti jako puno vremena, truda i, naravno, znanja«, rekao je prof. Belaj.

Doc. dr. Goran Pavel Šantek s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu monografiju je ocijenio kao iznimno značajno djelo za hrvatsku etnologiju jer daje novu i vrijednu etnografsku građu, unosi metodološke novine u istraživanje, primjerice, etnografsku monografiju pisalo je više istraživača, interdisciplinarna je u svojoj koncepciji, pa daje širu sliku života lokalne zajednica nego što je uobičajeno te je uspjeli spoj tradicionalnoga etnološkoga rada na prikupljanju terenske građe i modernoga pristupa koji istraživačke spoznaje želi primijeniti na dobrobit mještana i lokalne sredine. Kao posebnu vrijednost monografije istaknuo je njezin doprinos razvoju afirmativnoga stava o tradicijskoj kulturi, važnoj osnovi izgradnje lokalnoga, regionalnoga i (sub)etničkoga identiteta, pri čemu je pomoću nekoliko primjera pokazano zašto tradicijska kultura jest vrijedna i koliko njezina znanja, prakse i vrijednosti mogu i danas biti aktualni.

 

Očuvanje identiteta

 

Prof. dr. Jadranka Grbić Jakopović sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku  ustvrdila je kako je ovo djelo i u znanstvenom smislu iznimno važno. »U skladu s burnim događajima i okolnostima, bunjevačka zajednica je na svom selidbenom putu prelazila tisuće i tisuće kilometara, zaustavljajući se i dijelom ostajala na putnim postajama, razgranavši se napokon u nekoliko regionalnih grana, ali su do dana današnjega opstali kao jedinstvena i osebujna kulturna i etno-nacionalna zajednica s istim etno-nacionalnim osjećajem i imenom. Bunjevci su se uspjeli prilagoditi na nove uvjete života i započeli živjeti novim životom prema novim okolnostima, a stare i nove navike, povijesna sudbina, vjera, vjerovanja i običaji, ukomponirani su u ono što suvremena znanost naziva identitet, kulturni, etnički, regionalni i nacionalni«, rekla je prof. Grbić Jakopović.

Prof. Blaženka Ljubović, ravnateljica Gradskog muzeja Senj, ustvrdila je kako je ova znanstveno-etnološko-povijesna monografija značajna po tome što doprinosi očuvanju identiteta krivoputskog kraja, koji je uspio opstati kroz više stoljeća seoba i asimilacija, te posebno naglasila kako je to bio posljednji trenutak da se terenskim istraživanjima spasi od zaborava bogato duhovno i tradicijsko naslijeđe stanovnika Krivog Puta. 

Govoreći u ime uredništva prof. dr. Milana Černelić podsjetila je kako su istraživanja tradicijske kulturne baštine primorskih Bunjevaca započela još 1998. i 1999. godine, a prezentacija rezultata pokazala kako je kulturno naslijeđe primorskih Bunjevaca iznimno bogato te kako bi od velike važnosti bilo obaviti sustavna etnološka istraživanja čitavoga planinskog prostora Velike Kapele i Velebita, naseljenog bunjevačkim stanovništvom. »Jedan od ciljeva projekta, čija sam bila voditeljica, bilo je prikupljanje građe o tradicijskoj i suvremenoj kulturi primorskih Bunjevaca, budući da je ova grana bunjevačkih Hrvata gotovo potpuno etnološki neistražena«, rekla je dr. Černelić.

Osim prikupljanja građe o tradicijskoj kulturi, svrha ovako koncipiranog istraživanja bila je i utvrđivanje odrednica bunjevačkog etno-regionalnog identiteta, kao i proširivanje spoznaja o njihovoj etnogenezi, na osnovi kompariranja kulturnih obilježja ove bunjevačke zajednice s drugim granama Bunjevaca u Bačkoj, Vojvodini i Mađarskoj, kao i na širem prostoru njihove moguće matične pradomovine, koja zahvaća jadransko-dinarski granični pojas.