Arhiv tekstova

U prošlom nastavku feljtona došlo je do omaške, zbog čega se ovim putem ispričavamo cijenjenim čitateljima. Što se desilo? Ispod ilustracije rekonstrukcije dvodjelne kuće iz XI. stoljeća našao se potpis: Projekt Jozsefa Kissa iz 1784. godine, tipska trodjelna kuća, osnova i izgled. Ta je ilustracija ključna, jer pokazuje kako su inženjeri Austrijskog Carstva, nakon istjerivanja Turaka, na oslobođenim prostorima kolonizirali narode, a za koloniste su građene tipske stambene jedinice. 

Ovi tipski projekti su se zasnivali na višestoljetnoj tradiciji života na ovim nizinskim prostorima i svi kolonizirani narodi su bez problema prihvaćali ovu tradiciju stanovanja i uređivanja životnog prostora.

 

Srednjovjekovna sela

 

Kada su se ugarska plemena naselila u Karpatsku kotlinu, na rubnim su dijelovima zatekli Slavene i ostatke nekad moćnih Avara. Danas smatramo da su sela u Bačkoj, djelomično i u Banatu, nastala po slavenskom uzoru, jer su oni tada već živjeli sjedilački. Ova sela su bila mala, najčešće su se sastojala od 5-8 kuća i nalazila su se na međusobnom rastojanju od 5-6 kilometara. Sela su bila, možemo reći, specijalizirana i neki nazivi ovakvih naselja su sačuvani do današnjih dana. Njih možemo svrstati u tri skupine. Prvu skupinu su činila vojnička sela (Ker u Subotici, Ker kod Vrbasa). Drugu skupinu možemo nazvati poljoprivredno-stočarskim selima zemljodjelaca-orača (npr. Arača u Banatu), sela koja su bila zadužena za skladištenje i prijevoz robe – tovarnici (Tovarnik u Srijemu), specifična naselja su bila villa udvornicusi, udvornička sela koja su proizvodila direktno za kraljevski dvor, odnosno snabdijevala su kralja i njegovu pratnju kada je on putovao po zemlji. Ovakva sela su postojala blizu današnje Sonte, Novog Sada itd. Specifična poljoprivredna naselja su bili curtisi – kraljevski majuri, na mađarskom udvarházak, (Idvor u Banatu). Na ovim imanjima proizvodnju je vodio i kontrolirao lokalni plemić, kraljev ovlašteni predstavnik. Treću skupinu su činila zanatlijska sela: kovača, tesara, grnčara itd. Stanovnici ovih naselja, pokraj glavnog zanimanja, bavili su se poljoprivredom i stočarstvom u neposrednoj blizini naselja u krugu dnevnog hoda.

 

Prva agrarna revolucija i Tatari

 

U Europi se u XI. i XII. stoljeću odigrala »prva agrarna revolucija« koju karakterizira masovna uporaba teškog željeznog pluga s kotačima, kojim su se do tada neobrađena zemljišta mogla uzorati. Ove plugove vuklo je nekoliko parova volova koji su bili upregnuti na nov način. Novi je plug stvorio i novu mjeru za površinu: jutro. To je bila površina koja se novim teškim plugom mogla obraditi za jedan dan. Uvođenje plodoreda, kalkature, kao i gnojenje zemlje udvostručilo je poljoprivrednu proizvodnju i pridonijelo povećanju broja stanovnika. Tatarska najezda sredinom XIII. stoljeća, koja je uništila mala sela, rezultirala je time da su naselja postala zbijenija, a međusobno odstojanje između sela se povećavalo na 15 kilometara u prosjeku. Nove agrarne metode su proširile atare ovih sela, a volovi su postali vrijedna izvozna roba usmjerena prema zapadnoj Europi. Oni su tjerani na zapadne tržnice »na nozi«, što je rezultirao novim zanimanjem – to su bili naoružani goniči koji su se nazivali hajtó, hajdú, kasnije hajduci. U ovom je stoljeću počela i prva urbanizacija, nastaju opidumi a kasnije i civitasi. 

 

Slika srednjovjekovnog sela

 

Na kraju XIV. i početkom XV. stoljeća ustaljuje se slika naselja i sela. Ograđene seoske porte redaju se duž lokalne ceste. Kuće su dužnog oblika (kakve je u XVIII. stoljeću projektirao József Kiss). Stambeni dio se sastoji od sobe, kuhinje i ostave. Sobe su grijane kaljevim pećima, u kuhinji se nalazilo trostruko ložište. Zidovi su od pletera oblijepljeni žutom zemljom ili od čerpića. Krov je od slame ili trske. U nastavku kuće se redaju ostale pomoćne prostorije, štale. U dvorištu, sudeći po arheološkim ostacima, uz kuću se nalazio korlat polukružnog ili kvadratnog oblika, te jedan u zemlju ukopan, slamnatim krovom pokriven svinjac kružne osnove i još jedan kružni objekt, možda peradarnik. Na slici vidimo rekonstruciju jedne ovakve porte. Ona je fascinirajuća, jer je, uz male razlike, sličnost s današnjim salašima prevelika.