Arhiv tekstova

Uprava svetišta Majke Božje Tekijske iz Petrovaradina organizirala je u crkvi na Tekijama predavanje s temom »Tekije – nekad i sad«. Predavanje je održano u subotu, 24. listopada.

»Ovo predavanje bilo je namijenjeno svima onima koji su iz kulturnih, znanstvenih ili drugih potreba željeli ponešto doznati o znamenitom hodočasničkom svetištu Majke Božje Tekijske u Petrovaradinu«, kaže predavač i voditelj ovoga svetišta Petar Pifat. »Tekije su, moram napomenuti, jedino svetište Srijemske biskupije. Želja nam je bila upoznati zainteresirane s bogatom prošlošću ovoga svetog mjesta.«

Predavanje je održano baš uoči dana kada bi tekijsku crkvu, prema drevnom običaju, trebalo zatvoriti, a Gospin lik u drugu crkvu prenijeti. Ovim dijelom izlaganja i tumačenja naglašen je novi kontinuitet kojim svetište sada živi. Također, istaknuta je dostupnost i otvorenost crkve svima kroz sve dane u godini, uz podsjećanje da ovu crkvu, premda je rimokatolička, redovito i u primjetnom broju pohode i pravoslavni vjernici.

»Drugi povod održavanja predavanja jest taj što je uprava tekijskog svetišta došla do važnog otkrića glede (ne)originalnosti čudotvorne slike koja već 293 godine tješi smjerne hodočasnike«, dodaje Pifat. »Vlč. Vukovac i ja boravili smo ove godine u Rimu u sklopu zahvalnog hodočašća povodom ponovnog osamostaljenja Srijemske biskupije, te se osobno uvjerili kako je spomenuta ‘rimska’ Bogorodica (u crkvi Santa Maria Maggiore) mogla poslužiti samo kao uzor umjetniku koji je naslikao našu ‘petrovaradinsku’ Gospu, a koju je, prema povijesnim zapisima, u crkvicu koja je prethodila današnjoj tekijskoj crkvi, unio princ Eugen Savojski.« 

Prema Pifatovim riječima, treći aspekt predavanja bilo je demantiranje neistina koje se o ovoj svetinji sve češće mogu čuti:

»Ponajprije, pojedini kvazi kustosi i povjesničari vrlo često se pojavljuju u ulozi tumača povijesti Tekija, ističući kako su se u njoj nalazila tri oltara različitih kršćanskih konfesija. Prema toj notornoj neistini, koju zapanjeno i zaprepašteno moraju slušati i naši stariji vjernici odrasli u zagrljaju Tekija, u crkvi su postojala tri oltara: na pročelju – rimokatolički, a s jedne i druge strane – pravoslavni i protestantski. U tekijskoj crkvi su, doduše, od 1881. godine postojala tri oltara, ali katoličkog neogotskog sloga (glavni i dva bočna). Nažalost, oni su nakon Drugog vatikanskog koncila 1976. uklonjeni iz crkve. O njihovoj monumentalnosti i impozantnosti svjedoče brojne fotografije koje su nazočni slušatelji tijekom predavanja imali priliku vidjeti. Od spomenute godine obnove unutrašnjosti crkve tekijskog svetišta u pročelju se nalazi novi oltar kojeg grade četiri mramorna stuba s krunom na vrhu«, ističe Petar Pifat.

Predavanje je bilo multimedijalno i u potpunosti je imalo edukativni karakter, bilo je puno zanimljivosti, a foto i video-prezentacije učinili su ga razumnijim. Predavanje je pratilo oko 80-ak zainteresiranih. Vokalno-instrumentalni sastav Tekije višeglasno je otpjevao jednu od najljepših pjesama skladanih Gospi Tekijskoj u čast, dočaravajući raspoloženje koje je postojalo u procesijama u kojima su vjernici u prošlosti, pjevajući i moleći, prenosili svoju svetinju u njen dom – crkvu tekijsku. 

Na koncu, naglašeno je kako već godinu dana svetište posjeduje i web stranicu (www.tekije.com). 

 

B. D. i P. P.