Arhiv tekstova

U ožujku ove godine, na poziv predstavnika Srijemske gospodarske komore, u Srijemskoj je Mitrovici boravilo izaslanstvo Hrvatske gospodarske komore, koje je tom prigodom upoznalo gospodarstvo srijemske regije. Predstavnici dviju komora potpisali su sporazum o suradnji ovih dviju regionalnih komora, koji bi trebao produžiti već postojeću suradnju ovih regija, o čemu svjedoče sljedeći podaci: prošle je godine Srbija u Hrvatsku izvezla robu vrijednu 330 miljuna dolara, a uvezla robu u iznosu od 529 miliona dolara; udio gospodarstva Srijema u izvozu bio je 10,29 posto, a u uvozu 7,7 posto. 

Među robom koja se izvozi u Hrvatsku je i šećerna repa. 

 

Otimanje za tržište

 

Međutim, ove se jeseni postavlja pitanje – je li na pomolu »rat« između srpskih i hrvatskih tvornica šećera za osvajanje sirovinskog tržišta? Šećerane iz Županje i Osijeka ponudile su srijemskim proizvođačima otkup svih slobodnih količina šećerne repe po cijeni od 400 eura za tonu, znatno više od cijene koju su neki proizvođači ranije ugovorili s vojvođanskim šećeranama, što je samo doprinijelo da se borba još više zahukta. Izvezeno je nekoliko tisuća tona slatkog korijenja, što je bilo dovoljno da domaće tvornice povećaju otkupnu cijenu. 

Šećerana u Srijemskoj Mitrovici je nekada bila jedna od najuspešnijih u bivšoj Jugoslaviji i veliki zamajac razvoja kako mitrovačkog, tako i srijemskog gospodarstva. Privatizacija tvornica u Srijemskoj Mitrovici, iako je sličila ozbiljnoj investiciji, doživjela je nevjerojatnu sudbinu i sada je ta nekada najveća šećerana u Srijemu otišla u bankrot. Financijske nevolje šećerane kulminirale su 2007. godine, nakon kasne i duge kampanje prerade repe, iako je u remont postrojenja za tu kampanju uloženo preko 2 milijuna eura. Iz te kampanje izašlo se s ukupnim gubitkom od čak 5 milijuna eura. Srijemskomitrovačka šećerana je u stečaju pa su na srijemsku repu najviše računale šećerane u Pećincima i Senti. Zbog, između ostalog, lošeg stanja mitrovačke, a i ostalih šećerana u Srbiji, srijemski poljoprivrednici posegnuli su za suradnjom sa susjednom Hrvatskom.

 

Baba za djeda, djed za repu

 

Ugovorena cijena s osječkom šećeranom je oko 400 eura po toni ili oko 3,2 dinara po kilogramu. Poslije toga šećerane u Srbiji su povećale otkupnu cijenu na 2,8 dinara. Razlog što nisu prodane veće količine jest u tome što je transport repe preko 100 kilometara neisplativ. Sve u svemu, to je bio dobar signal poljoprivrednicima da se njihova proizvodnja može bolje prodati. Tvornice u Srbiji se žale da će raditi s gubitkom, a seljaka nitko ne pita tko će snositi njegov gubitak. Hrvati mogu ponuditi otkupnu cijenu od 400 eura po toni jer imaju visoke poticaje za proizvodnju, od 400 eura po hektaru, ali i visoke poticaje za izvoz, koji u Srbiji ne postoje. Njima se isplati dati više za repu, jer im to, praktički, nadomjesti izvozni poticaj. Hrvatskoj je interes i ući u EU s većom evidentiranom proizvodnjom. Izvozna kvota za EU je ista kao i u Srbiji, ali je za hrvatsku proizvodnju velika. 

Osim toga, Hrvati  imaju pravo za domaće potrebe kompletno uvesti jeftin šećer od trske. Ovogodišnji rod repe usijao je atmosferu među srijemskim seljacima baš kao i prethodnih godina. Kako je mitrovačka šećerana bankrotirala, na srijemsku repu najviše su računale šećerane u Pećincima i Senti, koje ove godine za kilogram nude 2,4 do 2,6 dinara. Međutim, i pokraj ponude hrvatskih kolega od 3,1 dinar, kompanije »Sunoko« i SFIR, vlasnici vojvođanskih šećerana, nisu ušle u pregovore sa seljacima. Mada su procjene stručnjaka da najviše repe bez čvrstih ugovora ima baš u Srijemu i dijelu Bačke, mitrovačke tvrtke koje posreduju između zemljoradnika i hrvatskih šećerana u Županji i Osijeku nerado govore o tome. Borba srpskih i hrvatskih tvornica šećera za srpsko tržište šećera će se očigledno nastaviti.