Arhiv tekstova

U Beogradu će 14. i 15. prosinca biti održana međunarodna konferencija »Iza Zida«, koju organiziraju Notre Europe, čiji je osnivač bivši predsjednik Europske komisije Jacques de Lorre i beogradska nevladina udruga Kulturni front. Cilj konferencije je, u godini obilježavanja pada Berlinskog zida i ujedinjenja Europe, otvoriti debatu o kompliciranim odnosima država bivše Jugoslavije i EU, ali i o mogućem scenariju za europsku perspektivu zemalja zapadnog Balkana.

Sugovornica Hrvatske riječi tim povodom je Aziliz Gouez, voditeljica jednog od istraživačkih timova organizacije Notre Europa, koja je proteklih dana tijekom priprema za konferenciju boravila u Beogradu.

»Naša osnovna ideja je vrlo jednostavna – ove godine širom Europe slavi se obljetnica ujedinjenja i pada Berlinskog zida, kad se ljudima vraćaju slike rušenja i slavlja. U tom procesu priprema za proslavu ujedinjenja uočili smo jednu činjenicu – svi kao da su zaboravili što se posljednjih 20 godina dešavalo na području bivše Jugoslavije, nitko o tome ne govori, nitko se toga ne prisjeća, kao da im je trajektorija prema tim događajima na slijepom kolosijeku«, kaže Aziliz Gouez. »U svim tim refleksijama na pad Berlinskog zida nitko doista ne razmišlja što se u međuvremenu dogodilo bivšoj Jugoslaviji kroz ta dva desetljeća od pada Berlinskog zida. Zato je naša ideja vrlo jednostavna: odlučili smo u retrospektivi zbivanja od pada Berlinskog zida organizirati u Beogradu analizu svega što se dogodilo u centralnoj Europi, dakle ujedinjenje Istoka i Zapada, ali i vratiti putanju razmišljanja na krvavi raspad bivše države i na reafirmaciju europske perspektive balkanskih zemalja. 

Kako se, po vašem mišljenju i s ove distance promatrano, pad Berlinskog zida odrazio na raspad bivše Jugoslavije?

Nisam baš sigurna da je bilo konkretnih uzročno-posljedičnh veza, ali je svakako utjecalo to što je padom Berlinskog zida praktički propao i promijenjen je jedan višegodišnji poredak u Europi. Okončano je razdoblje hladnog rata u kome je, istina, Jugoslavija bila »igrač sa strane«, ali je uvijek znala kako se postaviti između Istoka i Zapada. Zapravo, puno je razloga za sve što se na prostorima bivše države događalo od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali, mnoge od tih razloga koji su imali brutalne posljedice vi ovdje svakako znate bolje od mene – počevši od teške ekonomske krize do pogrešnih ljudi na pogrešnim mjestima. Milošević u Srbiji, a istovremeno Tuđman u Hrvatskoj bili su povijesno vrlo nesretna koincidencija. 

Zašto ste izabrali baš Beograd?

Pa, to je na neki način glavni grad u regiji, jednostavno – važan je. Uostalom, to je i mišljenje gospodina Jacquesa de Lorrea, osnivača organizacije Notre Europe, koji smara kako je Srbija na pravom putu i da je važan igrač na Balkanu. 

Bavite se i antropološkim istraživanjima. Postoji li možda ključna riječ kojom se mogu objasniti sadašnji odnosi među državama i narodima bivše Jugoslavije – netolerancija, nepovjerenje, nerazumijevanje...?

Ima svega toga pomalo, ali ja bih prije rekla kako je ključ što narodima u zemljama bivše Jugoslavije nedostaju prave, dobre vođe. Ne mislim da mržnja postoji sama za sebe, mržnja se i danas kreira i instrumentalizira. To rade loše vođe, a tako se samo vraćate u prošlost. Upravo zato je poanta naše konferencije – pogled preko zida. Novi pogled preko Berlinskog zida, pogled preko zidova koji postoje između zemalja u regiji.

Kako vi danas vidite te zidove između zemalja bivše Jugoslavaije? 

Ima ih doista različitih i ima ih puno, malih i velikih. Vide se u svakodnevnom životu, mada ih neki ljudi nisu niti svjesni. Navest ću vam samo jedan primjer – ljetos sam putovala kroz Bosnu i Hercegovinu, a to baš i nije lako. Recimo, ako hoćete doći iz Banjaluke u Sarajevo imate autobus samo do Istočnog Sarajeva, u spskom entitetu. Ali, ti zidovi se lakše preskaču i manji su problem od mentalnih zidova koji postoje u glavama ljudi. I na različitim razinama pregovora u eurointegracijama svjedoci smo tog, nazovimo ga internog balkanizma. Slovenija je nadrasla taj diskurs i rekla: vraćamo se centralnoj Europi, ostavljamo Balkan iza sebe, Hrvatska ima istu ideju želeći ostaviti Balkan iza sebe. Ipak, puno je procesa distanciranja od tog tzv. internog balkanizma, ali i brojnih procesa obnove normalnih međusobnih odnosa – to se vidi na polju trgovine, tržišta, kulture... Tu je sve manje zidova.

Govorite o zidovima? A što mogu biti mostovi?

Puno toga. Ali, jedini pravi most je obrazovanje, a to podrazumijeva da ispravno učite buduće generacije i ne vraćate ih stalno u prošlost. Poslijeratna izgradnja odnosa Francuske i Njemačke najbolji je primjer za to.

Kako zamišljate regiju za desetak godina?

Ako pređete zidove naučit ćete puno o sebi i postići mnogo. Prihvaćanje europskog identiteta znači i da imate kritički odnos prema svojoj povijesti, a to je bolan proces. Želimo da ideje o toj perspektivi regije čujemo upravo na konferenciji u prosincu u Beogradu. Također, želimo okupiti i suočiti svjedoke procesa iz prošlosti i vizionare budućih procesa – od političara do profesora i intelektualaca koji imaju neovisno mišljenje i stav o budućnosti regije. Hoćemo otvoriti debatu o proširenju EU i skrenuti pozornost javnog mnijenja na Zapadu, koje proces proširenja ignorira nakon primanja Rumunjske i Bugarske. Istovremeno, ljudi u zemljama bivše Jugoslavije očekuju neki znak i iz Europe.