Arhiv tekstova

Noćno mokrenje, enureza ili nikturija kod djece je česta pojava. Prema nekim procjenama gotovo svako treće dijete do šeste godine barem katkad s time ima problema. Kod određenog broja djece noćno mokrenje se nastavlja i do puberteta, no u nekom trenutku ipak prestaje. Oko 15 posto djece mokri u krevet nakon treće godine života, i to 1,5 do 2 puta češće dječaci nego djevojčice. Obično se javlja u obiteljima u kojima je makar jedan član imao iste simptome kada je bio mali.

Noćno mokrenje predstavlja poremećaj kod djece nakon četvrte godine života i karakterizira se nemogućnošću kontroliranja započetog procesa mokrenja tijekom sna. Iako dolazi do poremećaja mokrenja, svi organi mokraćnog sustava su zdravi i normalno funkcioniraju. Smatra se kako kod ovog poremećaja dijete ima poteškoća prijeći u budno stanje nakon usnivanja i opuštanja. Teorije u kojima se naglašava psihološki aspekt noćnog mokrenja, nazivajući ga »plač kroz mjehur«, nisu do sada znanstveno dokazane. Ipak, kada malo dijete počne piškiti noću u krevet, iako je mjesecima ili godinama prije toga bilo »suho«, vjerojatno je u pitanju odgovor na dnevni strah ili nesigurnost. 

Kod rješavanja ovog problema roditelji osobito trebaju obratiti pozornost na konzumiranje tekućina prije spavanja, ohrabriti dijete da piški prije spavanja, pohvaliti dijete kada se ujutro probudi suho, izbjegavati bilo kakvu vrstu kažnjavanja, buditi dijete tijekom noći da piški. Konzultirajte se s liječnikom i, ukoliko ima potrebe, pružite djetetu adekvatnu terapiju. Dogovorite se s djetetom da, kad se probudi mokro, samo s kreveta skine mokru posteljinu i odnese je na za to predviđeno mjesto. Postoje i aparatići namijenjeni za pomoć kod enureze, koji su u dodiru s plahtom i čim ona postaje mokra aktivira se alarm i budi dijete. Od prirodnih lijekova u mnogim slučajevima se pokazalo korisnim da dijete prije spavanja uzme žlicu meda. Kako ne bismo zanemarili psihološku razinu, dobro je da roditelji razmisle o svojem trenutačnom životnom kontekstu i vide jesu li prisutni veći izvori stresa, kako za dijete tako i za njih same.

Sisanje palca je navika koja se javlja kod velikog broja djece, a mnogi je roditelji ne vole niti vidjeti. Razumljivo, roditelji uporno traže metode kako pomoći djeci i kako ih spriječiti da drže palac u ustima. Sisanje palca je normalno kod dojenčadi, no, mnoge bebe nastavljaju sa sisanjem i kasnije, kako bi se umirile. Sisanje može postati navika kod beba i djece koja se pomoću toga umiruju kad su gladna, prestrašena, nemirna, umorna ili kad im je dosadno. Većina djece se riješi ove navike između 3. i 5. godine života.

Sisanje palca može kod djece izazvati probleme sa zubima poput - nepravilnog položaja zuba, nepravilnog zagriza, zubi mogu biti gurnuti prema naprijed, a ponekad mogu nastati ozbiljniji problemi poput deformacije čeljusti, osobito ako se ova navika nastavi nakon trećeg rođendana. Isto tako povećava se mogućnost unosa bakterija i virusa preko nečistih ruku. Ove bi se navike svakako trebalo riješiti prije nego počnu nicati trajni zubi.

Djeci koja sišu palac može zatrebati odvikavanje ako: istovremeno povlače kosu, osobito ako su u dobi od 12 do 24 mjeseca, ako nastave često sisati palac i nakon 4 ili 5 godina života, sama zatraže pomoć za odvikavanje ili osjećaju sram zbog toga, ako im se jave problemi sa zubima ili govorom.

Zanimljivosti: Navika griženja noktića uglavnom govori o duševnoj ili emocionalnoj preopterećenosti i tjeskobi. Ipak, ako i sami grizete nokte (ili kožicu oko nokta), neka vas ne čudi djetetovo ponašanje. Ono samo oponaša vaš obrazac ponašanja vjerujući da je ispravan.