Arhiv tekstova

Prema nepisanim pravilima u znanstvenim krugovima, netko je nešto u svijetu znanosti ako objavi 50, a izuzetno značajan ako objavi 100 znanstvenih radova. Što onda reći za profesora Ivana Gutmana, koji je do sada objavio preko 1050 znanstvenih radova i još se nije zaustavio. O ovom kemičaru, matematičaru, sveučilišnom profesoru i akademiku podrijetlom iz Sombora pisano je u osmom svesku Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, a naša je želja bila napraviti intervju s njim. On nam je bez lažne skromnosti rekao kako svakako želi surađivati s »Hrvatskom riječi«, ali da smatra kako on nije nitko važan da bismo s njim napravili intervju. Ipak smo riješili napisati nešto o ovom znanstveniku koji rado dolazi u naše krajeve, gdje održi nekoliko predavanja, kao što je to bilo i nedavno.

Ivan Gutman je rođen u Somboru 1947. godine, gdje je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu i gimnaziju. Otac Mirko bio je odvjetnik, a majka Katarina, rođena Gromilović, odgojila ga je u bunjevačkoj tradiciji. Gutman kaže za sebe kako je po majci Hrvat – Bunjevac i da se tako uvijek izjašnjavao. Majka je studirala medicinu, ali zbog ratnih prilika i kasnije udaje nije diplomirala.

 

Karijera

 

Na kemijsku grupu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Beogradu upisao se 1966., a diplomirao je 1970. godine. Nakon toga kraće je vrijeme radio kao honorarni asistent na Prirodoslovno–matematičkom fakultetu u Somboru.

Od 1971. do 1977. godine član je Grupe za teorijsku kemiju Instituta »Ruđer Bošković« u Zagrebu, gdje je bio asistent–pripravnik, asistent i viši asistent. Na Sveučilištu u Zagrebu je magistrirao iz oblasti teorijske organske kemije 1973., a iste godine stječe doktorat kemijskih znanosti, obranivši na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu disertaciju pod naslovom »Istraživanja topoloških svojstava konjugiranih ugljikovodika«.

Od 1977. godine radi na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Kragujevcu gdje je zaposlen kao nastavnik fizikalne kemije. Bio je docent i izvanredni profesor, a za redovitog profesora izabran je godine 1984. Šest godina kasnije izabran je za redovitog profesora Fizikalno-kemijskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, ali službu ne prihvaća. Godine 1995. habilitirao je na Sveučilištu Jozsef Attila u Segedinu, gdje je iduće godine izabran za redovitog profesora Instituta za fizikalnu kemiju, ali službu nije prihvatio.

Izvodio je nastavu iz više predmeta u oblasti fizikalne, kompjutorske i teorijske kemije. Pokraj fizikalne kemije koju predaje neprekidno od 1977. godine, držao je kurseve iz predmeta – kemijska termodinamika, kvantna kemija i molekulske strukture, kvantna kemija (za poslijediplomce), obrada rezultata u kemiji, računala u kemiji, programiranje u kemiji, računalska kemija, informatika za kemičare, povijest kemije i povijest i filozofija kemije. Na Prirodoslovno–matematičkom fakultetu u Kragujevcu organizirao je stalni seminar »Matematičke metode u kemiji« kojeg je aktivno i bez prekida radio od proljeća 1981. do proljeća 2006. godine i održao je preko 1000 predavanja.

Od 1975. je član Matematičkog instituta SANU u Beogradu, a 1981. je stekao i doktorat matematičkih znanosti obranivši na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu disertaciju pod naslovom »Prilog spektralnoj teoriji stabala«. 

Od 1988. godine član je SANU, od 2005. član je Međunarodne akademije matematičke kemije, a od 2006. član je Akademije nelinearnih znanosti (Moskva). U više navrata boravio je na stručnim usavršavanjima u inozemstvu. Pet puta bio je stipendist Humboldtove fundacije i radio je u Institutu za kvantnu kemiju Slobodnog sveučilišta u Zapadnom Berlinu, u Max–Planckovom institutu za radijacijsku kemiju u Mulheimu, u Institutu za organsku kemiju i biokemiju Sveučilišta u Freiburgu, u Matematičkom institutu Sveučilišta u Bayreuthu i u Centru za kompjutorsku kemiju Sveučilišta u Elrangenu. Kao stipendist Norveškog fonda za znanstvena istraživanja boravio je na Sveučilištu u Trondheimu, a u dva navrata i na Sveučilištu Vanderblit u Nashvilleu kao stipendist Fulbrightove fundacije. Bio je i stipendist japanske udruge za unapređenje znanosti i boravio je u Japanu, dok je 1995., kao stipendist fundacije Lady Davis, bio gostujući profesor na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Godine 1997. boravio je na Sveučilištu u Santa Clari kao stipendist Akademije znanosti trećeg svijeta, dok 1996. i 2001., kao stipendist fundacije DAAD, boravi na Tehničkom sveučilištu u Ilmenauu. Kao gostujući profesor boravio je u Njemačkoj, SAD-u, Kini, Mađarskoj, Kanadi, Austriji, Venecueli, Meksiku, Čileu i drugdje.

 

Radovi

 

Kao što smo rekli na početku teksta, od 1971. do danas objavio je preko tisuću, točnije preko 1050 znanstvenih radova. Osim desetak članaka monografskog i revijskog karaktera napisao je i šest knjiga koje su objavljene u inozemstvu. Radovi su mu citirani preko deset tisuća puta u znanstvenim radovima drugih autora, između ostalog u preko 200 knjiga i udžbenika. Dobitnik je brojnih nagrada, predavanja je držao u preko četrdeset zemalja, a radovi su mu objavljeni na 16 jezika.

O Ivanu Gutmanu bi se moglo još puno pisati, ali za to doista nikad dovoljno prostora. Iz ovog teksta i sami možete zaključiti je li on netko važan ili nije, kao što sam za sebe kaže. Profesor Gutman je želio da u ovom tekstu naglasimo kako svake godine redovito dolazi u svoj rodni grad Sombor i odlazi na izlete u okolicu grada i u obližnja sela. Trokut između Sombora, Kupusine i Bačkog Monoštora, kao i atar Gradine, za njega su najljepša mjesta na svijetu.