Arhiv tekstova

Nikome ne treba posebno objašnjavati kakvo je danas stanje u domaćoj poljoprivredi – kako je u zemljodjelstvu, tako je uglavnom i u voćarstvu, povrtlarstvu i ostalim granama. No, ove je godine voćarstvo ipak bilo, čini se, za nijansu uspješniji biznis. Potvrđuje to i Ivan Vuković iz Ljutova pokraj Subotice, koji na oko 43 jutra svojih voćnjaka odgaja kruške, jabuke, višnje, marelice i dunje.

»Višnje i kruške su ove godine slabije rodile, za razliku od jabuka kojih ima puno«, kaže Ivan Vuković. »Ali, što vrijedi što su jabuke dobro rodile, kad nikom ne trebaju. Još se nekako i mogu prodati za industrijsku proizvodnju i za rakiju, i to po cijeni od 5 ili 3 dinara po kilogramu, ali konzumnu jabuku nitko ne kupuje. Višnje i kruške smo prodali po pristojnim cijenama. Imali smo oko 10 tona višanja i sve smo prodali za Rusiju, krušaka smo imali 50 tona i također smo sve prodali za industrijsku preradu, a s jabukama ne znam što ćemo. Ove godine ćemo ih imati 150 tona.«

 

Kruškovača viljamovka

 

Vukovićevi uz svoju kuću, koja se nalazi pokraj ceste Ljutovo-Tavankut, imaju hladnjaču kapaciteta 11 vagona. Tamo će, kaže, za sada spremiti jabuke i čekati bolju cijenu.

»Računam da ćemo od tih 150 tona jabuka ipak jedan dio prodati sada, nešto će otići u industriju, ali najveći dio će morati u hladnjaču. Pokazalo se da je dobro što smo osim jabuka svojevremeno zasadili i drugo voće, jer da smo ostali samo na jabukama – ne smijem niti pomisliti što bi bilo.«

Definitivno su izgleda prošla vremena kada je sve proizvedeno voće imalo sigurnog kupca. Rusi do prije nekoliko godina nisu birali, sav su urod s ovog područja odvozili za moskovske i druge ruske tržnice, a sada su i oni prohtjevni. Kupuju samo najkvalitetnije voće.

»I Rusi sada traže kvalitetu«, kaže Vuković. »Mi na ovom području imamo različitih terena, i boljih i lošijih, događaju se nevremena s tučom, a nitko, osim jednog proizvođača, nema protugradnu mrežu, tako da imamo jabuka svakakve kvalitete. E sad, svi bismo htjeli sve prodati, ali to ne ide. Prodati se danas može samo lijepa jabuka. Moramo toga biti svjesni i pokušati uzgajati voće visoke kvalitete.« 

Ljutovački je kraj nadaleko poznat po rakiji od kruške. Nekada se obiteljska slavlja, poslovni i drugi sastanci na prostoru bivše države nisu mogli zamisliti bez ljutovačke viljamovke u prepoznatljivoj četvrtastoj boci. Bio je to i ostao jedan od pravih brendova ljutovačko-tavankutskog pijeska. Danas više nema tog proizvoda, bar ne u obliku i ambalaži kakve poznajemo, no ljutovačke rakije itekako ima. Proizvode je pojedinci i jednako je dobra kao i »ona« rakija.

»Od krušaka imam viljamovku, a imam i neke druge sorte koje su oprašivači, svaki peti red je oprašivač«, dodaje Vuković. »Tajna dobre rakije je dobro voće. Nije bitno koja je sorta, samo da je voće zdravo, da nije trulo, pokvareno. I treba sve na vrijeme uraditi, kuhati odmah nakon završetka vrenja. Ja viljamovku ostavljam na 20 gradi jačine, a dobivam oko 7 litara na 100 kg. Ove druge vrste krušaka daju manje rakije.« 

 

Svoj na svome

 

O tome kako se od voća danas živi, posebice u Ljutovu, Ivan Vuković kaže:

»To je zanimljivo pitanje. Živi se onako kao i općenito od poljoprivrede. Na našem imanju ovim se poslom bavimo supruga i ja, te sinovi kad dođu. Obojica studiraju u Hrvatskoj – stariji Slobodan se u Zagrebu oženio, završava elektrotehniku, tamo radi, tamo će i ostati živjeti, a mlađi Branimir završava agronomiju, zaštitu bilja, on se planira vratiti i nadam se nastaviti ovaj posao. Da nam nije voća, sigurno bi na našoj kući bila ploča ‘Prodaje se’. Inače mi se sviđa život u Ljutovu. Godinama sam radio u gradu, putovao iz Ljutova u Suboticu. Radio sam u Integralu, na željeznici, u Narodnom kazalištu i Su-transu. Kad sve to usporedim s ovim, ne kajem se što sam se posvetio voćarstvu, jer sam sad svoj, ne ovisim ni o kome, o nekom tko će kupiti tvrtku, hoće li je platiti ili ne, hoće li biti plaće ili ne, hoću li biti tehnološki višak... Nas dvoje možemo od voća zaraditi solidne plaće. Ništa posebno, ali smo zadovoljni. Kakvo je stanje u poljoprivredi, ne može niti tu biti posebno dobro, ali prihodi su u voćarstvu ipak bolji nego u ratarstvu.« 

Ivan Vuković dodaje kako je jako bitno imati i stručan nadzor nad uzgojem voća. Na njegovim voćnjacima stručni voditelj-savjetnik je Marko Dulić, a o zaštiti bilja skrbi Florian Farkaš iz Bajmoka.