Arhiv tekstova

U srednjem je vijeku na prostorima južnog dijela Ugarske Kraljevine, pokraj Iloka, najznačajniji grad bio Bač. Mjesto je spadalo u red gradova treće kategorije sa značajnim gradskim funkcijama, ujedno je bilo sjedište županije Bač, kao i sjedište biskupije, odnosno, u određeno vrijeme i nadbiskupije. 

 

Grad u meandru 

rijeke Mostonge i 

arapski trgovci

 

Naselje je nastalo u jednom većem meandru rijeke Mostonge, koja se 13 kilometara dalje uliva u Dunav. Bač slobodno možemo promatrati i kao rječnu luku, jer je 9 metara viši od Dunava i time je bio zaštićen i u vrijeme najvećih poplava, a na toj kratkoj relaciji nije bio nikakav problem »povlačenje« brodova uzvodno. Arheološka istraživanja, koja su vršena šezdesetih godina prošloga stoljeća, dokazala su da je na mjestu današnje tvrđave postojala jedna gradina, zemljana utvrda iz halštadskog, tj. ranog željeznog doba. Kralj Szent István je pri kraju svoje vladavine osnovao županiju Bač, i kao centar ove teritorijalne organizacije upravo je poslužila ova gradina, koja je obnovljena, ojačana, dobila i palisadu i ujedno je postala sjedište župana. 

Grad se ubrzano razvijao, jer arapski geograf Idrisi oko 1154. godine ovako opisuje Bač: »B.k.s.y.n (Bakačin) je glasovito mjesto, kojeg ubrajaju među ostale velike gradove. Tu se nalaze tržnice, trgovačke radnje, zanatlije i grčki znanstvenici. Imaju gazdinstva i obrađene njive. Žito je, pak, jeftino, jer se može naći u izobilju«. 

Na drugom mjestu kaže: »K.ā.w.n (Kovin) i Bač su dva krasna grada, s mnogo stanovnika, s velikim ulaznim i izlaznim prometom, od gradova u Ugarskoj su najurbaniziraniji, dobro su građeni, raspolažu s najviše bogatstva i s najviše majura«. Tvrđava u Baču se spominje prvi put tek 1194. godine. Tatarska najezda je izgleda potpuno uništila ovaj »najurbaniziraniji« grad, koji će se tek početkom XIV. stoljeća početi ponovno razvijati, zahvaljujući kralju Károly Robertu, koji izgrađuje jednu zidovima opasanu kulu za stanovanje - donžon.

 

Renesansni sjaj Bača

 

Danas vidljivi ostaci Bačke tvrđave su djelo poznatog humanista nadbiskupa Pétera Váradija, koji je živio i radio u Baču od 1490. do smrti 1501. godine. Za sebe i za svoj ugođaj izgradio je u okviru tvrđave palaču i malu kapelu,  sve prostorije su bile grijane kaljevim pećima. On je obnovio kulu za stanovanje i napravio je za to doba jedinstveni vertikalni i horizontalni kanalizacijski odvod za fekalne vode iz nužnika, koji su se nalazili na svakom katu. Otpadne vode su se slivale u jednu upojnu jamu. Iskopavanja započeta 2006. godine otkrila su jednu renesansnu cisternu za prikupljanje kišnice, koja je imala i suvremeni filtracijski sustav. Varadi se u jednom pismu iz 1495. godine žali: »Životarim pokraj Mostonge iz koje je, uslijed jakih sunčevih zraka i suše, voda potpuno isparila, tako da su i žabe odavno prestale kreketati«. Varadi je bio poduzetni nadbiskup i pravi renesansni, svestrani čovjek, koji poslije dvije godine javlja prijatelju: »Uveo sam Dunav u Bač, oslobodili smo se svih starih zagađenja i vjekovne prljavštine, sada možemo uživati u najčistijoj dunavskoj vodi, koja je bogata ribama«. 

Tijekom posljednjih iskopavanja pronađeni su i za naš prostor jedinstveni arhitektonski ukrasni elementi izrađeni od najkvalitetnije terakote, viđene samo u Italiji. To nisu bili uvozni elementi, nego su izrađivani u jednoj ciglani u blizini grada. 

Ovu bogatu i svojevremeno suvremenu palaču nisu uništili Turci, koji su se koristili njome. Prvi put je uništena tijekom Rákóczijeve bune 1704. godine, kada su kuruci zauzeli tvrđavu i spalili je zajedno s varoši. Austrijanci sljedeće godine završavaju posao minirajući cijelu utvrdu. Završni udarac zadaju lokalni stanovnici početkom XIX. stoljeća, kada mramorne ostatke palače koriste za izradu vapna. Veliki župan Josip Rudič 1842. godine intenvenira kod kaločkog nadbiskupa, kao feudalnog vlasnika, da zaustavi taj vandalizam. Od ostataka sjajne renesansne utvrde, koju je Varadi izgradio za desetak godina, i danas s malo mašte možemo izgraditi jedan jedinstveni i značajni turistički kompleks, samo nam nedostaje prije svega volje.

 

U sljedećem nastavku: stanovanje u srednjem vijeku – salaši.