Arhiv tekstova

Odličja Reda Danice hrvatske za očuvanje kulture hrvatskog naroda u Srbiji uručena su književnicima Lazaru Merkoviću, Jasni Melvinger, Petku Vojniću Purčaru i Vojislavu Sekelju. Nakon prošlotjednog uručenja odlikovanja, u ovome broju našeg tjednika slijede riječi književnika o značenju nagrada u području kulture, kao i o tome što ove nagrade donose hrvatskoj kulturi u Srbiji. 

Svaki se čovjek obraduje nagradi kao priznanju za svoj rad, ali ove su nagrade veoma značajne i za cjelokupnu hrvatsku manjinsku zajednicu, jer su još jedan dokaz uključenosti naše manjinske književnosti, ovdje nastale, na rubu, u integralnu hrvatsku kulturu. Ove nagrade mogu biti i signal za buduće bolje iščitavanje i razumijevanje hrvatske manjinske kulture i književnosti u sklopu kulture većinskog naroda u zemlji u kojoj živimo. No, u ostvarenju toga, moramo još više pogurati prije svega mi sami, a mediji imaju itekako značajnu ulogu u posredovanju kulture. 

Više riječi o zastupljenosti polja književnosti u našem tjedniku bit će u okviru predstojećih Dana Balinta Vujkova prilikom stručnog skupa u okviru teme Književni tisak podunavskih Hrvata. Ova kulturna manifestacija posvećena je najvećem sakupljaču usmenog blaga na hrvatskom jeziku vezano uz područje bivše Jugoslavije i okolnih zemalja, a ujedno je i smotra književnog stvaralaštva Hrvata u Bačkoj i Srijemu. Dani Balinta Vujkova jesu dani hrvatske kulture – dani hrvatske knjige i riječi, prvenstveno Hrvata s panonskog prostora, i imaju također, među ostalim značajkama, veliku važnost u posredovanju kulture.

U postmodernoj epohi često je postavljano i pitanje: postoji li nacionalna književnost? Pitanje je, naravno, bila udica za male narode u eri globalizacije, jer vrlo dobro znamo kako veliki narodi čuvaju i ulažu velika sredstva za promicanje svojih nacionalnih književnosti, kao i cjelokupne kulture. Pitanje o potrebi postojanja nacionalne književnosti lukavo je postavljeno u kontekstu tvrdnje, koja inače »drži vodu«, kako uživanje u književnom djelu ne ovisi o nacionalnim granicama, baš kao što književna djela nadilaze spolne, rasne i vremenske granice. To jest tako, ali na jednu od niza »igara« postmodernističkih teorija, književnica Margaret Atwood dala je jednostavan odgovor zašto pridjev nacionalno neće nestati: »Svaki je autor negdje rođen i nije nevažno gdje je to malo škrabalo stasalo u pisca.«

Pokušao sam naznačiti neke značajke za buduće korake naše manjinske kulture, dobro je kad je toplo oko srca zbog priznanja, ali mi se nekako usput otela pomisao i na toplu sobu, zbog ugodnosti čitanja knjiga u zagrijanom domu. Zima samo što nije, zahladnjelo je ovih dana, grijanje je proradilo i sad čekamo račune. Nije da mi vrag ne da mira, ali glede računa ne znam baš kako će se snaći preko milijun nezaposlenih u Srbiji, kao ni milijunska umirovljenička populacija koju sigurno ne ohrabruju najave da će njihove mirovine ostati zamrznute. Topla soba je potrebna svima, pa tako i za mala škrabala, stasale pisce, kao i za pisce koji su u mirovini, no, izvjesno je da će građani toplotu osjetiti i na računima.