Arhiv tekstova

Mucanje je najpoznatiji komunikacijski, ali i govorni poremećaj, koji se najčešće javlja između druge i pete godine života, jer je upravo to razdoblje u kojem dijete ubrzano usvaja govor i jezik. Učestalost pojave mucanja među djecom predškolske dobi je 2,4 posto i tri puta se češće pojavljuje kod dječaka nego kod djevojčica. Većina djece ipak preraste mucanje te se procjenjuje kako manje od 1 posto odraslih muca.

Mucanje je poremećaj govora u kojem je normalan tijek govora prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili, pak, osoba ne može početi govoriti riječ. Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim ne-običnim oblicima ponašanja koje osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Određene situacije, kao što su govor ispred više ljudi ili razgovaranje preko telefona često pogoršavaju mucanje, dok neke druge situacije, kao što su pjevanje ili govor nasamo, često popravljaju poremećaj.

Točan mehanizam kako nastaje mucanje nije poznat, ali znanstvenici pretpostavljaju nekoliko uzroka. Postoji razlog za vjerovanje da su mnogi oblici mucanja genetski određeni. Dva najzanimljivija oblika mucanja su fiziološko (»normalno«) mucanje i traumatsko mucanje.

 

Fiziološko mucanje

 

Obično se javlja u uzrastu od druge do pete godine, kada je dijete su-očeno s mnoštvom novih riječi, kao i s apstraktnim pojmovima, čije značenje ne poznaje. Tada može ponavljati početne glasove, slogove ili riječi, zastajkivati, oklijevati ili produžavati glasove. U ovom slučaju treba biti strpljiv s djetetom i ne obraćati pozornost na njegovo zamuckivanje. Ipak, ako je teškoća prisutna više od dva tjedna, obvezno se obratite logopedu za pomoć.

 

Traumatsko mucanje 

 

Ovaj oblik mucanja nastaje iznenada i naglo, dan-dva nakon nekog događaja, jakog stresa ili traume. Može se javiti u svakom uzrastu, ali najčešće između prve i treće godine, zatim između šeste i sedme godine, te u pubertetu. Uzrok ovog mucanja je uvijek neka traumatična situacija. Ukoliko i ovo mucanje potraje, roditeljima se savjetuje da se što prije jave logopedu za savjet, kako bi se spriječio razvoj kroničnog mucanja i/ili pojačavanje nastalih simptoma. 

 

Logopedu se treba 

javiti ukoliko:

posumnjate, ali ne možete ustanoviti je li riječ o mucanju ili tek prolaznim smetnjama izgovora

kod djeteta postoje određeni problemi, a netko od uže obitelji ima problema s mucanjem

dijete pokazuje znakove frustracije ili je jako uznemireno zbog svog govora

dijete odrasta u dvojezičnoj sredini i mucanje se ispoljava u njegovom materinjem jeziku

dijete izbjegava govorne situacije i teško izražava svoje misli pretočene u govor

ako ste zabrinuti i/ili nesretni zbog djetetova govora.

 

Kako komunicirati s 

djetetom koje muca?

 

Razgovarati polako i opušteno, ali pritom zadržati prirodan tijek govora. Koristiti jednostavne riječi i izgovarati ih pravilno.

Mucanje prihvatiti kao djetetov način govora i nikako ne dopustiti da dijete pomisli da vjerujemo da je mucanje nešto pogrešno.

Ne kritizirati djetetov način govora, ne ispravljati ga, ne izgovarati riječi umjesto njega niti tražiti od njega da ponovi riječ ili rečenicu na kojoj se pojavilo mucanje.

Prilikom razgovora potrebno je smireno slušati što dijete govori bez požurivanja i opominjanja, a na svako djetetovo pitanje dati razumljiv i smiren odgovor.

Uvijek ga gledati u oči dok govori. Prirodno držanje djetetova sugovornika pomoći će mu svladati poteškoće.

Uputiti osobe iz djetetove okoline i odgojiteljice u vrtiću tako da budu upoznate s djetetovim problemom, kako bi mu pomogle da se uklopi.