09.10.2009
Povratak izgubljenih podataka
Kada bi na razini Subotice bila pravljena godišnja ljestvica događanja u kulturi, što ipak nije slučaj, izložba pod nazivom »Data recovery« hrvatskog multumedijalnog umjetnika Dalibora Martinisa, priređena prošloga petka (2. listopada) u Subotici, zasigurno bi se trebala naći u samom vrhu. Osim što se radilo o gostovanju autora koji ima zavidni umjetnički »CV« (životopis), Martinisova se izložba, u odnosu na druge koje smo 2009. imali prilike vidjeti, ističe zanimljivim odabirom teme, poigravanjem političkim kontekstom, ali i raznovrsnošću žanrova primijenjenih u obradi teme (video radovi, instalacija, umjetnička akcija).
»Princip u svim radovima temelji se na postupku povrata izgubljenih podataka na računalu«, kaže Dalibor Martinis. »Ti podaci se mogu vratiti, i kada se to desi oni se nađu izvan uobičajenog konteksta. Mene je interesirao takav postupak, samo prenesen na društvenu memoriju. Kao društvo brišemo stvari i zaboravljamo na njih, i mene je zanimalo što se događa kada se ti događaji stave u današnje vrijeme, bez ikakvog kontekstualiziranja i pojašnjavanja«, pojašnjava autor.
Od Tita do dnevnika
Jedan segment izložbe »Data recovery« čini ciklus video-radova koje su zainteresirani mogli pogledati u Galeriji »dr. Vinko Perčić«, koja je i organizirala samu izložbu.
Video-dokument »JBT/PULA/1949« zapravo je snimka performancea iz 2008. u kojem se Martinis obratio građanima Pule, čitajući govor Josipa Broza Tita. Umjetnik se građanima obratio s balkona Gradske palače, odnosno s istog mjesta gdje je spomenuti govor Tito održao 1949. godine. Martinis je govorio o razvoju Istre i Slovenskog primorja, o uspjesima u ispunjavanju Petogodišnjeg plana, o IB rezoluciji i našim poteškoćama s istočnim zemljama.
Rad »TV dnevnik 04.09.1974.« polazi od videa »Mrtva priroda« snimljenog 4. rujna 1974., koji prikazuje televizor na čijem ekranu se emitira TV dnevnik. Trideset i pet godina kasnije Martinis realizira TV dnevnik u kojem čita vijesti, točno po transkriptu originalne emisije od 04.09.1974. Po tehničkim i medijskim karakteristikama, opremi, dizajnu i pratećim informacijama (burzovni indeksi itd.) TV dnevnik u potpunosti pripada današnjici, jedino sadržaj vijesti dolazi iz jednog vremena kojeg više nema, društvenog sustava i ideološkog sklopa kojeg više nema i države koje više nema.
Ironično prema EU
Rad »Simultaneous Speech« (Simultani govor) je video-dokument istoimenog performancea izvedenog u Regensburgu (Njemačka) 2008. godine. Martinis na hrvatskom čita govor, a 12 simultanih prevoditelja ga ne prevode već kreiraju »koncert različitih političko-kulturnih govora«, čitajući druge tekstove: tekst Fidela Castra na mađarskom, Mao Tse Tunga na francuskom, Osame bin Ladena na španjolskom, Martina Luthera Kinga na ruskom, Gandhija na njemačkom, Lenjina na turskom jeziku... Otvarajući pitanje povezanosti jezika i ideologije Martinis u ovom radu, kako se u pratećem tesktu navodi, daje ironični komentar babilonske jezične konfuzije u vremenu proširenja Europske Unije.
U izložbenu cjelinu uklopio se i rad nešto starijeg datuma, iz 1976. godine, četverominutni video »Otvoreni kolut (Open Reel)«. U njemu umjetnik sjedi ispred kamere, koja je povezana s video-rekorderom. Nakon što uključi snimanje, prihvaća video-vrpcu koja se odmata s prvog koluta i prolazi preko magnetne glave video-rekordera i, umjesto na drugi kolut, obmata je oko svoje glave okrećući se na stolcu. Njegovo je lice vremenom potpuno pokriveno video-vrpcom na kojoj je snimka njegova lica oko kojega se obmata video-vrpca na kojoj je snimka njegova lica oko kojega se obmata video-vrpca na kojoj je snimka njegova lica oko kojeg...
U podrumskim prostorijama Galerije »dr. Vinko Perčić« autor je izložio instalaciju »Proleteuri svih zemalja!«. Instalacija se sastoji od zastave EU (veličine 8x4 metra) koja nije plave, već crvene boje. Na taj način umjetnik se poigrava dugotrajnim procesom pristupnih pregovora između Europske Unije i Hrvatske, navodeći kako su do 2012. godine, koja se sve češće spominje kao godina prijema u EU, otvorene sve opcije, među ostalima i ona da EU tada uđe u komunizam.
Komemoriranje
akta pobune
Najveću pozornost publike, što je i bilo za očekivati, izazvala je umjetnička akcija »Vječna vatra gnjeva« izvedena na parkiralištu iza Otvorenog sveučilišta. Ovaj »projekt neregularnog privremenog spomenika« sastoji se od čina paljenja automobila.
Projekt komemorira akt pobune koja se sve učestalije zbiva u urbanim prostorima svjetskih velegradova, a gotovo se po pravilu iskazuje paljenjem automobila. Automobil se tu prepoznaje kao simbol zapadnog društva izobilja »koje je sjajno kad obećava, ali i crno poput izgorene olupine kad razočarava.«
»Umjetničkom akcijom paljenja automobila namjera nam je da posvojimo sve takve aktove iskazivanja nezadovoljstva, pobune i bijesa, koji će se događati u budućnosti u različitim trenucima, na različitim mjestima. Smještajući ovaj čin u područje umjetnosti moći ćemo sve sljedeće paleži automobila razumijevati kao dio nekog, jasnije strukturiranog idejnog sklopa. Istovremeno, vraćamo izravno na asfalt i u društvenu memoriju sve one paleži automobila koje su se događale u Bejrutu, Bagdadu, Parizu, Berlinu ili Beogradu«, kaže Dalibor Martinis.
Akcija »Vječna vatra gnjeva« je prije Subotice izvedena u Zagrebu, Labinu i Ljubljani.