Arhiv tekstova

Kao i svake godine poslije crkvenog blagdana Uzvišenja svetog Križa, tako je i ove godine prošle nedjelje pitomo slavonsko selo Oprisavci pokraj Slavonskog Broda bilo mjesto tradicionalnog okupljanja iseljenih Petrovaradinaca koji su stoljećima stajali na vjetrometini zbivanja, a povijesna sudbina im nikako nije bila naklonjena. 

Bivši stanovnici ovog starog i slavnog grada na desnoj obali Dunava, ponosnog na svoju bogatu prošlost i tradiciju slobode i pravde, okupili su se prošle nedjelje kako bi odškrinuli dio neizbrisive hrvatske povijesti Srijema i Petrovaradina, grada koji je početkom 20. stoljeća s 98 posto hrvatskog stanovništva bio »najhrvatskiji« grad, a sada ih po neslužbenim podacima ima oko tisuću i pol, od ukupno 20 tisuća stanovnika koliko ih danas Petrovaradin ima. 

 

Raj zemaljski

 

Zar je potrebno ikoga podsjećati na duboke povijesne tragove koje je ostavio Petrovaradin, taj vidikovac široke i beskrajne srijemske ravnice, okružene moćnim rijekama Dunavom i Savom, te Bosutom i Vukom, grad za koji su još stari Rimljani govorili da je »delicium mundi« – raj zemaljski. Ima li onih koji ne znaju za četiri petrovaradinske crkve: svetog Roka, Snježne Gospe Tekijske, svetog Jurja i svetog Križa, onih koji ne znaju za povijesnu 1716. godinu i veliku pobjedu nad turskom vojskom kod Petrovaradina, za Petrovaradinsku tvrđavu, taj biser vojnog baroka, čiji su hodnici i komunikacije dugi oko 16 kilomatara, ili nisu svjesni činjenice da je to grad u kojem je 1801. godine rođen jedan od najvećih Hrvata svih vremena, veliki ban Josip Jelačić, čije ime nosi i središnji trg glavnog grada Republike Hrvatske?

Ovogodišnji susret Petrovaradinaca započeo je tradicionalnom sv. misom za Srijemce u crkvi Uzvišenja svetog Križa koju je služio vlč. Stjepan Sokolović, organizator i domaćin ovog susreta Petrovaradinaca, u čijim se prostorima iseljeni Petrovaradinci okupljaju već godinama. Petrovaradinci su uvijek bili počašćeni dobrotom svog bivšeg dugogodišnjeg župnika koji je u Petrovaradin, u župu sv. Roka, stigao 15. ožujka daleke 1969. godine, kao mladi župnik i u njoj ostao punih 17 godina. U tih 17 godina, do preseljenja u Brodsku Varoš, između Petrovaradinaca i tada 24-godišnjeg župnika rodilo se istinsko prijateljstvo koje traje sve do današnjih dana, a upravo iz tog prijateljstva iznikli su i ovi tradicionalni susreti.

 

Tradicionalni susreti

 

Potvrda snažnog zajedništva iseljenih Petrovaradinaca i onih koji su ostali živjeti u svom rodnom gradu bila je i nazočnost velikog broja Petrovaradinaca koji i danas žive u tom gradu.

Zamoljen da za naš list komentira ova redovita okupljanja iseljenih Petrovaradinaca, vlč. Stjepan Sokolović rekao je kako mu je žao što iseljeni Petrovaradinci nisu više tamo gdje pripadaju i srcem i dušom, u svome rodnom gradu, jer su oni, kao i njihovi roditelji, dio bogate i slavne prošlosti Petrovaradina, ali i da mu je drago što nisu zaboravili svoj Petrovaradin te da se svake godine redovito okupljaju, a osnovali su i svoj zavičajni klub koji djeluje u okviru Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, sa sjedištem u Zagrebu.

Nakon okrepe duha, slijedila je i okrepa tijela na zajedničkom ručku u župnim prostorijama oprisavačke crkve, a nakon toga pjesma i ples u kojima su se Petrovaradinci s obje strane granice pokazali nenadmašnima. Bilo je gotovo nemoguće nadglasati raspjevane i rasplesane Petrovaradince koji su cijelo poslijepodne pjesmom i po kojom suzom lutali »divnim kićenim Srijemom«, pokazavši još jednom kako Petrovaradinci, kao i ostali Srijemci svoju snagu pronalaze u međusobnom zajedništvu i čuvanju svoga identiteta, kulture i običaja te da imaju veliko srce i da su spremni biti jedni uz druge u lijepim, ali i u najtežim trenucima svoje povijesti.