Arhiv tekstova

Borik, malo selo s jedva petstotinjak žitelja nedaleko od Slatine, kojega od Mikleuša dijeli samo željeznička pruga, obilježio je ovih dana svoj crkveni god, blagdan svojih nebeskih zaštitnika – arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela. Svečanu euharistiju prikazao je preč. Josip Krpeljević, župnik župe sv. Kuzmana i Damnjana u Kuzmici nedaleko Požege, a otkrio nam je da je rodom iz Gradine, kod Virovitice, i da se i tamo susretao sa Srijemcima, koji su tijekom Domovinskoga rata spas potražili u matičnoj domovini, a najčešće su iz Kukujevaca, Hrtkovaca i Slankamena.

 

Srijemci u Podravini

 

»Ti ljudi su iz nužde napustili rodni Srijem i spas potražili u Podravini, no ja se usudim reći da su svojim dolaskom oplemenili ovaj naš kraj, ne samo duhovno već i gospodarski, jer su ponijeli sa sobom svoje radne navike, umijeće obrade zemlje i uzgoja dohodovnih kultura, lubenica, povrća i posebice voća. I naš seljak je vrijedan, ali bio je okrenut najčešće ratarskim kulturama, pšenici i kukuruzu, a danas su Virovitica i Suhopolje puni ponajboljih sorti jabuka, bresaka i drugog kvalitetnog voća, zahvaljujući baš vrijednim Srijemcima. I tamo gdje sam sada, u požeškom kraju, ima dosta Hrtkovčana, Bešćana, pa i Hrvata iz Bosne, koji su ovamo dolazili i ranije iz ekonomskih razloga, a posebice 90-ih jer su protjerani. Dobro je da su napučili ovaj naš kraj, gdje je vjenčanja i krštenja sve manje«, rekao nam je preč. Josip Krpeljević.

Kad već spominjemo svete sakramente, statistika nije bolja niti u župi Nova Bukovica, rekao nam je domaći župnik vlč. Dražen Akmačić, kojemu su povjerene i filijalne župe u Boriku, Četekovcu, Miljevcima, Mikleušu i Kozicama. »Od početka godine do danas na cijelom području je bilo 15 vjenčanja, 24 krštenja i više od 40 ukopa, no župnik mora biti zadovoljan i stanjem kakvo jest. Zadovoljan sam i odzivom na svete mise, pohađanjem vjeronauka i vjerskim životom u ovome selu, jer u Boriku je polovica starosjedilaca, a drugu polovicu čine prognani Hrvati iz Srijema, Bačke i Bosne.«

I do sada smo pisali o Vojvođanima u Boriku u našemu glasilu, no zanimalo nas je kako danas, petnaestak godina poslije, žive Vojvođani u Boriku na obroncima Papuka, čime se bave, s kim se druže i kako govore, jesu li se integrirali u sredinu koju su nastanili ili su zadržali svoj otegnuti govor i šokačku ikavicu.

 

Kao u starom kraju

 

Dvije grane obitelji Klecin iz Sonte danas nastanjuju ovaj kraj, jedni Mikleuš a drugi Borik. Baka Eva živi sa sinom Ivicom i njegovom obitelji u Mikleušu, a mlađi sin Marko je sa svojom obitelji u Boriku. »Ja divanim kako sam divanila i u Sonte, šta ima ko tu zamirit kad sam tamo živila do svoje 70.«, kaže dobrodržeća, 85-godišnja baka Eva i nastavlja: »I nisu to nike godine i kolko mi Bog još da, samo da vidim što će unuka Kristina rodit, kako će se moj Josip oženit. Pa i u mog Markića su dva sina, da vidim kako će oni i da doživim i njevu dicu, pa nek me dragi Bog primi.«

Ivica je ranije otišao iz Sonte, školovao se u Zagrebu, gdje je jedno vrijeme i radio, pa poslije u Rijeci. Ponovno se vratio u rodnu Sontu, a kada su se crni oblaci nadvili nad sudbinom Hrvata u Srbiji spakirao je ženu i djecu i ponovno u Hrvatsku. Kći je danas već udana, sin je srednjoškolac i bavi se nogometom, baš kao i Ivica dok je kao mladić boravio u Sonti. »Klub je bio jak, imali smo dobru momčad i pobjeđivali sve okolo, a nije bilo plačanja. Poslije utakmice jedno pivo popijemo nas trojica, četverica i svi zadovoljni. Ovdje sam već dugo, trudim se govoriti ijekavicu, no potkrade mi se ikavica, ali brat Marko – on je sav u šokačkoj ikavici, kao da je još uvijek u Sonti.«

Marka nismo zatekli, radi u Zagrebu, a kirbaj je u utorak, radni dan. Ali Suzana, također iz Sonte, hvali se kako su ispekli rakiju šljivovicu, a prošle su subote obrali vinograd. Pitamo je za govor, pa kaže da se ne stidi ikavice – i to je hrvatski govor, ali djeca već govore ijekavicu. »Družimo se tu sa susjedima, a susjedi su Srijemci iz Kukujevaca, Gibarca, Slankamena, Golubinaca, naravno da se družimo i sa starosjediocima i s Bosancima, pa sve je to naš svit.«

I tako su naši Vojvođani u Boriku kirbaj ispratili s prasetinom, jaretinom i janjetinom, a bilo je tu i orahovačke ružice, feričanaćkog rizlinga i kutjevačke graševine. I domaće kapljice, jer Borik se smjestio na blagim obroncima Papuka pa mnogi imaju vinograde, baš kao u Gibarcu, Kukujevcima i Slankamenu, kaže Ica Gajdašev iz Kukujevaca, koji ima vinograd za sebe i svoje, a uzgaja sorte iste kao i u Kukujevcima.