Arhiv tekstova

Ljiljana Dulić se nalazi već punih osam godinana èelu ðurðinske Osnovne škole »Vladimir Nazor«, koj broji 141 uèenika u 12 nastavnih odjela, meðu kojima su i èetiri odjela na hrvatskom jeziku. proteklom razšje modernizirana suvremenim tehnièkim pomagalima koja u velikoj mjeri doprinose boljim rezultatima uèenika u školskim i izvanškolskim aktivnostima, a zahvaljujuæi redovitim tematskim odlascima u Suboticu nastoji se što više smanjiti distanca izmeðu sela i grada.

 

HR: U kojim se odjelima odvija nastava na hrvatskom jeziku i koliko je ukupno djece upisano u ove odjele?

 

U ovoj školskoj godini imamo četiri odjela na hrvatskom jeziku, u nižim razredima imamo spojene 1. i 3., te 2. i 4. razred, u kojima učenici skupa pohađaju nastavu, a od viših razreda nastava se na hrvatskom jeziku odvija u petom i osmom razredu. U spojenim odjelima imamo ukupno 16 učenika (1. i 3. ima 9 učenika, 2. i 4. ima 7 učenika), u peti je upisano 3 učenika, dok su osmaši najbrojniji s 14 učenika koji ove godine i završavaju osnovnoškolsku naobrazbu na hrvatskom jeziku. Sve ukupno nastavu na hrvatskom jeziku u OŠ »Vladimir Nazor« u Đurđinu ove školske godine pohađa 33 učenika, što čini četvrtinu ukupnog broja upisanih učenika.

 

HR: Kakva je situacija glede nastavnog kadra koji predaje u hrvatskim odjelima?

 

Nižim odjelima, spojenim u po dva zajednička odjela, predaju dvije učiteljice, dok u višim odjelima imamo zbilja dobar nastavni kadar, s obzirom da smo ipak izvangradska škola i velika većina naših prosvjetnih radnika putuje svakodnevno do Đurđina. Imamo diplomiranog profesora matematike, diplomiranu psihologinju, koja predaje i engleski jezik u nižim odjelima, te stručnu pokrivenost u svim drugim nastavnim predmetima, izuzev jedino glazbenog i tehničkog, ali vjerujemo da će i to u budućnosti biti riješeno. Za jednu seosku sredinu smo izuzetno zadovoljni pokrivenošću stručnog kadra, što u velikoj mjeri i doprinosi odličnim rezultatima koje škola postiže na obrazovnom planu.

 

HR: Iz priloženih podataka o broju upisane djece u hrvatske odjele vidljive su određena variranja u broju učenika i odjela na ovom nastavnom jeziku. Ima li problema prilikom upisa djece u hrvatske odjele?

 

Jasno je vidljivo kako je prva generacija upisane djece bila i najbrojnija i ona danas broji 14 učenika koji će ove godine završiti osnovnoškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku. Potom je uslijedilo razdoblje u kojemu, zbog određenih negativnih okolnosti, u dvjema sljedećim školskim godinama nismo imali niti jedno dijete upisano u hrvatske odjele, da bi treće godine ipak troje djece bilo upisano u tadašnji prvi, a današnji peti razred. U posljednje četiri godine postoji kontinuirani upis, ali smo se zbog malobrojnosti djece odlučili spojiti ih u po dva zajednička odjela. Glede određenih problema, koji utječu na upis djece u odjele na hrvatskom jeziku, oni su ponajviše izraženi kroz skepsu njihovih roditelja u svezi s daljnjim nastavkom školovanja na hrvatskom jeziku u stručnim srednjim školama koje, izuzev gimnazije, još uvijek nemaju svoje odjele na hrvatskom jeziku. 

 

HR: Kako funkcionira nastava u petom razredu u kojemu nastavu na hrvatskom jeziku pohađaju svega tri učenika i je li bilo možda određenog otpora prema pokretanju ovako malog odjela?

 

Nastava funkcionira bez problema, iako je u samom početku bilo određenih skepsi, i roditelja i nastavnika, kako će to sve biti realizirano. No, s obzirom da, primjerice, imamo osmi razred na srpskom jeziku koji pohađa petero učenika, princip je ostao isti i sve je krenulo normalnim tijekom.

Prema nastavnom programu dva peta razreda se, jedan do dva sata tjedno, spajaju prilikom nastave tjelesnog odgoja, u cilju potpune realizacije zadanih programa u redovitoj nastavi.

 

HR: Zasigurno najveći problem u realiziranju nastave na hrvatskom jeziku predstavlja nabava učila i stručnih materijala potrebnih za provođenje zadanog školskog programa. Kako uspijevate doći do udžbenika i ostale nastavne građe?

 

Nažalost, to je problematično svake godine, pa je tako i ove. Dobro znam da je Stanislava Stantić – Prćić, u ime odjela za obrazovanje HNV-a, još u ožujku ove godine predala popis potrebnih udžbenika, ali još uvijek nismo dobili sva neophodna nastavna sredstva za nastavu na hrvatskom jeziku. Istina, dobili smo nekoliko rabljenih udžbenika u nedovoljnom broju, a pritom nisu ni svi predmeti obuhvaćeni. Jednostavno, primorani smo snalaziti se. U tijeku su pregovori o tome da se svi potrebni udžbenici nabave i vjerujem da će to uskoro biti riješeno, jer ovakva situacija nedostatka udžbenika dodatno unosi nemir kod roditelja koji su upisali ili namjeravaju upisati djecu u hrvatske odjele. S obzirom da se prema zakonu nastavni plan i program regulira prema glavnom planu Republike Srbije, uz 30 posto nacionalnog manjinskog sadržaja, obrazovni odjel HNV-a je već utvrdio nastavne jedinice kroz koje uspijevamo realizirati dio nastavnog programa na hrvatskom jeziku u sklopu glavnog programa rada. Prikupljeni su razni sadržaji, prevedeni na hrvatski jezik i na taj način sve to dobro funkcionira. Za ovu školsku godinu uspjeli smo osigurati, istina rabljene, udžbenike za sve učenike osmoga razreda, te nešto udžbenika za nastavu u petom razredu, ali smo u suradnji s, primjerice, OŠ »Matko Vuković« iz Subotice uspjeli osigurati još neke udžbenike (biologija) za nesmetani nastavak rada.

 

HR: Uz redovitu nastavu, kako se realiziraju izvannastavne aktivnosti, koje su od velikog značaja za pravilan razvoj učenika u osnovnoškolskoj naobrazbi?

 

Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Đurđin« djeluje u prostorijama same škole i mnogi naši učenici sudjeluju u radu njegovih sekcija. Također smo vrlo aktivni u recitatorstvu, likovnoj umjetnosti, redovito sudjelujemo u programu povodom Dana Balinta Vujkova, a imamo i brojne sportske sekcije (nogomet, rukomet, stolni tenis, karate), koje pohađa veliki broj naše djece. Istaknula bih i našu matematičku sekciju koja redovito sudjeluje na svim državnim natjecanjima školaraca matematičara i bilježi lijepe rezultate. Trudimo se, kada god se ukaže određena prigoda, voditi djecu što više u grad u nastojanju da ona što manje osjećaju tu udaljenost, pa tako redovito jednom mjesečno idemo u ZOO-vrt na Paliću, gdje se održava i stručna nastava u prirodi (Čuvari prirode), a sudjelujemo i na brojnim raznovrsnim gradskim manifestacijama (kazališne predstave, posjeti muzeju, vidikovcu i sl.). Sve ove aktivnosti nastojimo financirati iz školskoga proračuna, jer ne želimo dodatno opterećivati roditelje. Tijekom ljetnog odmora naša djeca odlaze na ljetovanje u Hrvatsku, po subvencioniranim cijenama, a ove godine su ljetovala u Novom Vinodolskom. Također, redovito sudjelujemo u ekološkom kvizu »Lijepa naša« i prošle godine smo ostvarili zapaženi rezultat plasmanom na ukupno 9. mjesto od svih prijavljenih škola.

HR: OŠ »Vladimir Nazor« sudjeluje u projektu inkluzije u kojem se djeca s posebnim potrebama priključuju redovitoj nastavi i skupa s drugom djecom sudjeluju u njoj. Na koji način se inkluzija realizira u vašoj školskoj ustanovi?

 

Već nekoliko godina radimo u programu inkluzije u kojemu nastojimo pomoći djeci s posebnim potrebama, da uz pomoć zasebnih individualnih nastavnih planova, skupa s drugom djecom pohađaju redovitu nastavu. U osmom razredu imamo slijepu djevojčicu, te učenike u petom i sedmom razredu, s kojima se radi prema specijaliziranom individualnom nastavnom planu i želja nam je pomoći im da ostanu u okruženju druge djece, a ne da zbog svoga hendikepa budu izolirana i usamljena. Desetak nastavnika, školski pedagog i ja prošli smo obveznu obuku za izvođenje ovakve nastave (modul 1 i 2 o inkluziji) i željeli bismo i u budućnosti nastaviti ovaj lijep i humani projekt.

 

HR: Živimo u prvoj dekadi XXI. stoljeća, kada je svijet putem interneta zbilja premostio sve razdaljine. Kako vi gledate na relaciju grad-selo iz vizure ravnateljice jedne seoske škole i što biste istaknuli kao glavni problem u premošćavanju razdaljine od nekih 20 km?

 

Najveći problem koji oduvijek postoji na ovoj relaciji je, kao i obično, problem transporta, tj. prijevoza između grada (Subotice) i sela (Đurđina), osobito kada se zna da su polasci i dolasci na redovitim autobusnim linijama dosta raširenih vremenskih razmaka (i po nekoliko sati). Što se tiče računala i interneta, naša škola od prošle školske godine raspolaže s deset računala u specijaliziranom kabinetu koji posjeduje i internetsku konekciju, kao i naša admistracijska služba i zbornica, pa smo u velikoj mjeri pokriveni internetskim kontaktom sa svijetom, što našim nastavnicima olakšava pripremu za rad, jer mogu određene nastavne programe skidati s interneta i prilagođavati ih za rad s učenicima.Također, u mogućnosti su raditi pripremu i doma, pa je donositi putem USB priključaka i potom prezentirati i preko laptop video-beama, kojeg također posjedujemo.   

 

HR: Osam godina ste na mjestu ravnateljice OŠ »Vladimir Nazor« u Đurđinu. To je razdoblje u kojemu ste već uveliko sagledali svu problematiku u svezi s djelovanjem ove seoske osnovnoškolske obrazovne ustanove. Što smatrate najpotrebnijim za njezinu daljnju budućnost?

 

Na prvom mjestu je svakako izgradnja sportske dvorane, koja je prijeko potrebna za pravilni i cjelogodišnji tjelesni razvoj djece i mladeži u Đurđinu. Projekt je napravljen i određena sredstva su osigurana od strane Fonda za kapitalna ulaganja. Također je 30. rujna predan projekt za Nacionalni investicijski plan, koji bi bio realiziran u suradnji s Gradom Suboticom, jer su potrebna sredstva za izgradnju ovoga objekta prema proračunu zbilja golema i iznose 66 milijuna dinara. U pitanju je multifunkcionalni objekt s gornjom galerijom kao gledalištem, u kojemu bi se mogli održavati regularni sportski susreti u nekoliko dvoranskih sportova (košarka, odbojka), što bi uveliko, uz redovito izvođenje školske nastave tijekom zimskog razdoblja, unaprijedilo razvoj sporta u ovoj sredini. 

 

HR: Lijepi su to planovi za budućnost, no vratimo se na trenutak u prošlost i povijest organiziranog školstva na prostoru Đurđina, bez kojeg niti ne bi bilo današnje OŠ »Vladimir Nazor«.

 

Prošle godine smo proslavili 130 godina školstva na ovom području prema povijesno zabilježenim tragovima. Današnja škola »Vladimir Nazor«, u ovom objektu gdje smo danas, datira od 29. studenog 1962. godine, iako je službeno utemljena 6. rujna 1952. godine rješenjem tadašnjeg Narodnog odbora Subotice i njoj je pripojeno nekoliko salašarskih škola, koje su djelovale u ovom okruženju (Čović škola, Kopilova, Pavlovac). Danas našu školu, osim djece koja žive u selu, pohađaju i učenici koji stanuju na polovici puta prema Mišićevu, te iz dijela Male Pešte, a sve u nekom razmjeru od 4 kilometra.