Arhiv tekstova

Četvero hrvatskih književnika iz Vojvodine – Lazar Merković, Jasna Melvinger, Petko Vojnić Purčar i Vojislav Sekelj primili su u srijedu, 7. listopada, u Zagrebu odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za izniman doprinos u kulturi. 

Ova prestižna državna priznanja uručio im je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić na svečanosti na Pantovčaku, u povodu Dana neovisnosti. 

Ovo je prvi puta da su ta odličja za doprinos u kulturi uručena kulturnim djelatnicima s područja Vojvodine. Predlagač njihova odlikovanja bio je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice. 

 

Priznanje i za hrvatsku zajednicu

 

Ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov smatra kako ova priznanja puno znače ne samo za stvaratelje koji su odličja dobili, nego i za hrvatsku kulturu u Vojvodini, kao i za cijelu ovdašnju hrvatsku zajednicu. 

»Dobitnicima je, ako to uopće mogu reći umjesto njih, ovo priznanje potvrda da je njihovo stvaralaštvo od značaja za hrvatsku kulturu u cijelosti, a svim kulturnim djelatnicima jasan pokazatelj da su oni integrativni dijelovi i izravni sudionici jedinstvenog prostora hrvatske kulture«, kaže Žigmanov. »S druge strane, odličje njima također kazuje da su napori što su ih činili na opstojnosti i razvoju hrvatske kulture na ovim prostorima, napose u vremenima kada to nije bilo jednostavno niti, pak, lako – naprotiv, kada je pretpostavljalo odricanje i žrtvu! – ipak imali smisla i da to, putem odavanja priznanja, potvrđuje i najviši reprezent njihove matične države, što onda i druge djelatnike u kulturi treba pozitivno nukati i hrabriti na slične pothvate. Kako je riječ o prvim državnim odličjima Republike Hrvatske za doprinos u kulturi u vojvođanskih Hrvata, smatram kako ono mora biti svima na ponos, te da unutar nas, kao zajednice, trebamo graditi jedno snažnije sebecijenje i pozitivan odnos prema samima sebi. Tim prije, jer smo još uvijek gdjekad u situaciji da budemo objekti nijekanja, pa čak i prezira, a dobivena odličja su dokaz da je ono vrijedno i među nama, te da i Hrvati u Vojvodini mogu ostvariti i najveće uspjehe.«

Kriteriji za predlaganje osoba za dobivanje ovih odličja, kako nam otkriva, bili su sljedeći: neupitna vrijednost književnog, znanstvenog i publicističkog rada, što je već bilo višestruko verificirano; relevantnost prinosa na održavanju kontinuiteta hrvatske kulture; višedesetljetno dosljedno svjedočenje hrvatskog identiteta i neprijeporno držanje tijekom posljednjih dvadesetak godina; te starosna dob.

 

Biografije odlikovanih 

 

Lazar Merković je rođen 1926. godine u Subotici. Osim kao književnik, poznat je i kao prevoditelj, publicist, leksikograf, kroničar te utemeljitelj i višegodišnji glavni i odgovorni urednik Radio Subotice i književnog časopisa »Rukovet«. Autor je projekta uredništva i savjetnik Hrvatskog uredništva Radio Subotice 1998. godine.

Predsjednik je uređivačkog odbora »Klasja naših ravni«, časopisa u izdanju subotičkog ogranka Matice hrvatske. Objavio je tri zbirke pjesama i dva romana. Autor je bibliografskih svezaka i »Kronologije – Dogodilo se na današnji dan«, koja se emitira na INFO kanalu Kabelske televizije te na Radio Subotici.

Svojim je djelima ušao u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice 20. stoljeća sastavljača prof. dr. Stijepa Mijovića Kočana »Skupljena baština«.

Također, njegova djela su mu izborila mjesto u antologijama proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

U prevoditeljskom radu preveo je s mađarskog mnoštvo knjiga, njih šezdesetak te preko 1200 raznoraznih radova: pjesama, pripovjedaka, eseja, rasprava i 40 kazališnih komada.

Nositelj je zvanja Počasnog građanina Subotice i Ordena malog križa Mađarske.

Dobitnik je više uglednih književnih nagrada, među ostalim i nagrade za životno djelo na području književnosti, koja mu je dodijeljena 2008. godine u okviru »Dana Balinta Vujkova«. 

 

Jasna Melvinger je rođena 1940. u Petrovaradinu. Diplomirala je na novosadskom Filozofskom fakultetu 1962. južnoslavenske jezike i jugoslavensku književnost, a nakon postdiplomskih studija magistrirala je 1969. Usavršavala se u struci, u području stilistike, u Zagrebu, Nici i Parizu, a doktorirala je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 

Radila je kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao i na Pedagoškoj akademiji i potom na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a profesionalno se bavila kulturnom djelatnošću i na novosadskom Radničkom univerzitetu »Radivoj Ćirpanov«. 

Njezin književni opus obuhvaća 11 pjesničkih zbirki, roman »Pet sestara« (1972.), te književne oglede i rasprave »Moderna i njena mimikrija u postmoderni« (2003.). Koautorica je i šest udžbenika za srednju školu, kao i stotinjak članaka iz raznih područja gramatike suvremenog hrvatskog književnog jezika, leksikologije, lingvističke stilistike, metrike i poetike, te dijalektologije hrvatskih govora u Srijemu.

Dobitnica je Oktobarske nagrade Novog Sada (1972.), natječajne nagrade Društva književnika Vojvodine (1973.) i povelje »Visoka žuta žita« za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, koju joj je dodjielio Umjetnički odbor 17. pjesničkih susreta Drenovci 2006. Godine 2008. je dobila prestižnu pjesničku nagradu »Goranov vijenac«.

 

Petko Vojnić Purčar je rođen 1939. godine u Subotici. U Beogradu je diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu. Radio je kao profesor subotičke Pedagoške akademije, zatim kao prosvjetni savjetnik i novinar-urednik Radio televizije Vojvodine u Novom Sadu. U Parizu, kao stipendist francuske vlade, specijalizira filmsku režiju. 

Objavio je pet zbirki poezije, pet romana, kao i pet knjiga pripovijedaka i novela, šest kazališnih drama, sedam udžbenika za srednje škole, a emitirane su mu 43 radio drame u Srbiji, Slovačkoj, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. 

Dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu za roman »Dom sve dalji« 1977. godine. Na godišnjem natječaju zagrebačkog »Večernjeg lista« 2003. njegova novela »Hrast lužnjak/Snivajući pod snijegom« izabrana je među 10 najboljih hrvatskih kratkih priča. Član je Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, uprave Društva književnika Vojvodine i uredništva »Klasja naših ravni« iz Subotice. Živi i radi u Novom Sadu.

 

Vojislav Sekelj rođen je 1946. u Subotici. Piše pjesme, romane, književnu kritiku, publicistička djela, eseje i poetske drame. Djela su mu prevedena na mađarski, njemački, slovački, slovenski, makedonski, albanski, rumunjski, francuski i engleski.

Član je Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine.

Jedan je od najčitanijih pisaca u Vojvodini koji piše na hrvatskom jeziku (zbirka »Rič fali« je 2003. doživjela treće izdanje). Piše i dijalektalnom poezijom, na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici. 

Književnu kritiku pisao je za razne časopise: novosadska »Polja«, zagrebačko »Oko«, sarajevski »Izraz«, beogradsku »Književnost«.

Uvršten je u antologiju hrvatskog romana 1945.-2000., koju je napravio prof. Krešimir Nemec.

Bio je članom uredništva »Klasja naših ravni«. Bio je ravnateljem »Glasa ravnice«, a nakon razilaženja s dijelom suradnika, pokrenuo je i uređivao dvotjednik »Žig«, uspješno promičući novinarstvo na hrvatskom jeziku. Danas je urednikom »Glasa ravnice«, glasila DSHV-a.