Arhiv tekstova

Usprkos oštrom protivljenju Udruženja ratnih vojnih invalida i predstavnika obitelji poginulih i boraca iz Zrenjanina, bivši hrvatski logoraši posjetit će Stajićevo i Begejce i položiti spomen obilježja na mjestima gdje su se nekada nalazili logori za državljane Hrvatske. Umjesto 3. listopada, za kada su najavljivali dolazak, oni će se u Stajićevu i Begejcima okupiti 17. listopada. 

Predsjednik Udruge pravnika »Vukovar 1991« Zoran Šangut potvrdio je za Hrvatsku riječ da su mjerodavne državne institucije Srbije odobrile dolazak nekadašnjim zarobljenicima, ali su zamoljeni posjet odgoditi za dva tjedna, kako bi im policija mogla jamčiti sigurnost. Svakako da će prisustvo policije u ovom slučaju biti neophodno, zato što su zrenjaninski ratni vojni invalidi zaprijetili da će na sve načine spriječiti postavljanje spomen-ploča, ne isključujući ni fizički sukob. Oni su, inače, u subotu u Stajićevu održali novi prosvjedni skup, pozivajući državu da spriječi dolazak hrvatskih logoraša. Na ovom mitingu ponovno su se čula uvjeravanja da u Srbiji nije bilo logora, već da su to bili »sabirni centri za ratne zločince« i da u njima nitko nije maltretiran, a kamoli ubijen. 

 

Kaznene prijave

 

Prosvjedu predstavnika zrenjaninskog Udruženja ratnih vojnih invalida u subotu se pridružio i Željko Vasiljević, tajnik Udruženja RVI Srbije, koji je otišao čak i korak dalje i hrvatske zarobljenike nazvao »teroristima i kriminalcima«. Inače, ime Vasiljevića široj je javnosti postalo poznato poslije »genijalne« ideje da u Srbiju dovede najmanje 100.000 žena iz Laosa, Burme, Kambodže i Vijetnama, oženi isto toliko srpskih neženja i tako dugoročno pomogne porast nataliteta! Vasiljević se spominje i kao jedan od osnivača takozvane »Garde cara Lazara«.

I dok srpske udruge invalida i boraca ponavljaju kako u logorima nisu činjeni ratni zločini, sve glasnije se mogu čuti i suprotne izjave. Ovih se dana oglasilo Županijsko tužiteljstvo u Osijeku, tražeći da se provede istraga protiv Aleksandra Vasiljevića, bivšeg šefa Uprave bezbednosti Sekretarijata za narodnu odbranu, zbog sumnje da je odgovoran za ratne zločine počinjene u tim, ali i u logorima u Srijemskoj Mitrovici i Nišu. Šef vojnih kontraobavještajaca osumnjičen je da je od listopada 1991. do svibnja 1992. godine, kao načelnik službe poznate kao KOS, po zapovjednoj liniji bio pretpostavljeni komandantima četiriju logora za ratne zarobljenike u kojima je kršeno međunarodno ratno i humanitarno pravo. Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije nije se oglašavalo ovim povodom, ali je priopćilo da su u tijeku određene provjere kako bi se utvrdilo je li prije 18 godina u logorima u Srbiji bilo zlostavljanja i ubijanja zarobljenika, kako to tvrdi hrvatska strana. Prošle godine je i Udruga pravnika »Vukovar 1991« podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog ratnih zločina počinjenih u nekoliko srpskih logora nad ratnim zarobljenicima i civilima, među njima i ženama i djecom. 

 

Tortura i nehumani uvjeti

 

I Fond za humanitarno pravo je 2007. tužio Srbiju za naknadu štete, i to u ime Melanije Dudaš, Jelene Luketić, Ane Kurmajić, Bojana Tešanovića, Elizabete Kolar, Josipe Mađarević, Ane Jurković, Zvonka Ragača, Darka Ragača, Branke Barna – zarobljenika logora u KPZ Srijemska Mitrovica i Blaženke Kiralj, Željka Mijoka, Olge Kamerla, Igora Štalmajera, Gerde Barna, Ane Ravnjak Skaramuca, Kate Križan, Mande Patko i Branke Šeremet – zarobljenika logora Begejci. Oni su u logorima proveli između 16 i 34 dana, nakon čega su razmijenjeni posredstvom MKCK. Jedan od oštećenih, zatvorenik logora Begejci Igor Štalmajer, koji je u to vrijeme bio maloljetan, tučen je gotovo svakodnevno tijekom ispitivanja, a prvog dana, prilikom ulaska u logor, morao je proći kroz »špalir« u kome su bili stražari logora. Također, predstavnici ratnih vojnih invalida i boraca iz Srbije napominju kako je Hrvatska tužila Srbiju pred Međunarodnim sudom, ali da se nigdje u prijavi ne navode slučajevi Stajićevo i Begejci. Međutim, zatvaranje hrvatskih civila u logore Stajićevo, Begejci i Srijemska Mitrovica u jesen 1991. godine bilo je obuhvaćeno optužnicom Tužiteljstva MKTJ protiv bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića, i kvalificirano je kao ratni zločin.  

Po svjedočenjima bivših logoraša, nad njima je svakodnevno provođena tortura, a uvjeti života u logorima bili su nehumani. Stražari su zarobljene civile vrijeđali i ponižavali, govoreći im da su ustaše i tjerajući ih da pjevaju četničke pjesme, da idu pognute glave s rukama iza leđa i da međusobno ne komuniciraju. Noću, prilikom prebrojavanja, čuvari su zarobljenike udarali policijskom palicom po leđima, a nekoliko puta su im naredili da stave deku preko glave kako ne bi vidjeli tko ih je udarao. U logoru Begejci civili su boravili u štalama za stoku u kojima nije bilo grijanja, niti dovoljno mjesta za sve. Spavali su na vlažnom betonu na kome je bilo položeno malo slame, a tek nakon posjeta predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog križa dobili su deke.