Arhiv tekstova

Postoje različite vrste poremećaja govora kod djece. Spomenut ćemo najčešće, s naglaskom kako je neophodno da roditelj na vrijeme prepozna ovakve poremećaje i da se što prije obrati za stručnu liječničku pomoć, ne čekajući polazak djeteta u školu, jer tada zna biti kasno za uspješno liječenje većine ovih poremećaja.

ALALIJA - je poremećaj koji predstavlja odsustvo govora i jezika. Dijete ima alaliju ako: ne govori i ne razumije govornu poruku, nezainteresirano je za govornu komunikaciju, razvija »vlastiti« jezik koji je drugima potpuno nerazumljiv, komunicira gestama, šutljivo je, povučeno, plašljivo, plačljivo, s povremenim vrištanjem i izražava stalni nemir. Javlja se rijetko i treba posumnjati na nju kada dijete ne progovara niti nakon drugog rođendana.

DISFAZIJA - je poremećaj govora i jezika kod kojeg je sposobnost djeteta da govori ili razumije govor ispod očekivanog za njegov mentalni i starosni uzrast. Dijete ima disfaziju ako: ima usvojen mali broj riječi kojima zna značenje, slabo razumije govor drugih i nerado govori, višesložne riječi izgovara samo s početnim ili sa završnim slogom, rečenica mu je kratka. Ova djeca ne prave razliku između sličnih glasova (p-b, s-š, č-ć), teško usvajaju riječi koje izražavaju apstraktne pojmove, ne razlikuju rod, teško usvajaju množinu. Disfazična djeca nisu u stanju usvajati govor koji čuju oko sebe, pogotovu ako njihovo okruženje govori ubrzano s neujednačenim ritmom i tempom. 

DISLALIJA - je nemogućnost izgovora ili nepravilnost u izgovoru pojedinih glasova. Dijete ima dislaliju ako: ne izgovara neke glasove, zamjenjuje nerazvijeni glas glasom koji ima – umjesto R izgovara J. U okviru razvojne norme, za svaki glas postoji uzrasno razdoblje kada se on javlja, što smo djelomično obradili u prošlom broju.

RINOLALIJA - je nazalan govor, teži poremećaj izgovora glasova, a nastaje kao posljedica urođenog rascjepa usana ili tvrdog i mekog nepca. Liječenje podrazumijeva vježbe artikulacije i glasa. U liječenje se moraju uključiti i obitelj i škola (kod djece), a nekada i kirurške grane.

DISLEKSIJA - je poremećaj čitanja. Simptomi su: premještanje redoslijeda slova u riječi (od-do), zamjena slova (b-d), izostavljanje slova (krava-kava) i dodavanje slova (oblak-obalak). Javljaju se i problemi s: pamćenjem slova, dovođenjem u vezu tiskanog i pisanog slova, poznavanjem velikih slova, povezivanjem slova u kontinuirani niz. Dijete odvojeno čita slovo po slovo, prekida višesložne riječi, odvojeno čita riječ po riječ, preskače redove, pogrešno razumije tekst, nepravilno diše tijekom čitanja. Disleksična djeca su prosječne ili natprosječne inteligencije, izrazito kreativna, s razvijenim posebnim, vizualnim stilom mišljenja. Disleksično dijete je često dezorijentirano u vremenu i prostoru i ne može točno odrediti vremenski slijed događanja. 

DISGRAFIJA - je poremećaj u svladavanju vještine pisanja. Rukopis je nečitak, loše postavljen u prostoru stranice, valovit ili silazi koso, ne prati vodoravni pravac. Riječi su međusobno stisnute, ili je prostor između njih neujednačen. Dijete često izražava slova docrtavanjem dijelova. Slova izgledaju nedovršeno, tanka su, dok ponekad toliko snažno pritiska po papiru da ga pokida. 

U osnovi poremećaja čitanja i pisanja gotovo se uvijek nalazi poremećaj u razvoju govora i jezika, odnosno neodgovarajuće tretirana ili netretirana disfazija, ili neki drugi govorni poremećaj, zbog čega je neophodno ovakve poremećaje prepoznati i liječiti na vrijeme, puno prije nego što dijete krene u školu. Izuzetno je važno imati vjeru u dobar ishod liječenja, pokazati strpljivost u radu, pohvaliti dijete za svaki uspjeh i podizati mu samopouzdanje.