Arhiv tekstova

Europski dan jezika je 26. rujna, a obilježava se od 2001. godine. Ovaj je datum mnogima, zbog neobaviještenosti, prošao neopaženo. U tom je povodu u Novom Sadu održan sajam »Pričaj europski«, a u toj su se manifestaciji predstavili jezični i kulturni centri i obrazovne institucije koje nude učenje jezika. Zadatak je ove manifestacije ukazati na potrebu učenja stranih jezika kako bismo se što bolje približili drugim kulturama i upoznali njihove vrijednosti.

Ipak, u svom životu čovjek će, i pokraj učenja više stranih jezika, najbolje i najpravilnije govoriti samo svoj materinji jezik. U Europi se govori 225 jezika, ali postoji još jedan jezik o kome ljudi, barem na ovim prostorima, malo znaju, iako ga neki govore gotovo kao svoj materinji jezik. To je međunarodni jezik – esperanto, koji bi, po ideji svog tvorca, trebao postati drugim jezikom pokraj materinjeg u sporazumijevanju ljudi cijeloga svijeta. Tu je ulogu danas preuzeo engleski, ali ideja esperanta nakon više od 120 godina još i dalje živi. Ovom prigodom posvetit ćemo nekoliko redaka ovom, za neke idealnom i savršenom, a za druge kontroverznom i umjetnom jeziku.

Dr. Lazar Ludvig Zamenhof, varšavski očni liječnik i poliglot, objavio je 1887. godine knjižicu »Lingvo internacia«, projekt međunarodnog jezika – esperanta (esperanto – onaj koji se nada). Zamenhofu se brzo pridružio tim entuzijasta, koji je radio na promidžbi ovog jezika i njegovoj primjeni u raznim područjima života. Svi su oni počeli prevoditi bisere svjetske literature. Zamenhof je prvi preveo Shakespearova i Homerova djela. 

Esperanto je projekt, stvoren da se koristi kao drugi jezik, pokraj svoga materinjeg. Budući da je to planski jezik bez iznimaka u gramatičkim pravilima, a nastao je kao sinteza najrazvijenijih jezika, on se može naučiti mnogo brže nego nacionalni jezici. Tvorac esperanta nije ništa izmišljao, već je u njega ugrađivao gramatički najprostije i najsavršenije mehanizme koji se nalaze u postojećim, poglavito hindoeuropskim jezicima. Rječnik se sastoji od najrasprostranjenijih riječi u svijetu, a u njemu se primjenjuje i fonetsko pravilo. Esperanto je vrlo muzikalan jezik koji se manifestira glasom, pjevanjem i govorom, što je Zamenfoh i želio postići. Takva je njegova prva pjesma »La vojo« (»Put«). 

Već nakon Prvog kongresa esperantista 1905. godine širenje esperanta uzelo je maha. Osnivaju se lokalna i regionalna društva, svjetske asocijacije, stručne udruge esperantista, knjižnice se bogate duhovnom kulturom na esperantu. Danas, 120 godina od njegova nastanka, esperanto govori više milijuna ljudi. Esperantom se služe uglavnom mladi na putovanjima, a razvijena je i bogata esperantska kultura, prevoditeljska, pa i originalna književnost. Ali, prije svega, esperantisti iskazuju jednako poštovanje prema svim narodima i njihovim jezicima.