Arhiv tekstova

Tatarska najezda 1241./42. godine uništila je 50 posto naselja u županiji Bač. Utočište lokalnom stanovništvu posjeda Zond pružili su dunavski rukavci, otoci, ribnjaci, kao i močvare Mostonge, tvrdi György Györffy. Na to ukazuje kupoprodajni dokument iz 1247. godine i popis papske desetine iz 1332./37. godine u kojoj se spominje Benedictus de Zond, koji je za svih šest godina platio papsku decimu – dežmu. Sudeći po plaćenom iznosu, mjesto spada među značajnije u županiji, znači nije previše stradalo, konstatira Györffy.

 

Mijenjanje feudalnog vlasnika

 

Negdje sredinom XIV. stoljeća posjed Zond ponovno postaje vlasništvo kralja i njegove obitelji. Kraljica majka Erzsebet (Jelisaveta, kćerka bosanskog kralja Tvrtka) dopušta sinu Lajosu I. da s budimskim klarisama (ženska grana franjevačkog reda) njezin posjed Zond zamijeni za kraljevske posjede u Gornjoj Ugarskoj. To se odigravalo 2. svibnja 1382. godine i time budimske redovnice postaju vlasnice posjeda Zond, s oko deset sela i dvama naseljima – Belső Zond s pravom na vašar i carine i s tri ribnjaka i Vanjski Zond – Exterior Zond. Grad Zond je, znači, u feudalnom vlasništvu i kao takav ostaje sve do turskog doba. Krajem stoljeća mjesto Zond se spominje kao oppidum. 

 

OPpidum srednje veličine s gradskim funkcijama 

 

Andras Kubinyi je radi pravilnije procjene srednjovjekovnih gradova i naselja izradio metodologiju u kojoj na temelju deset kriterija ocjenjuje pojedina naselja i svrstava ih u sedam kategorija. Po toj rang-listi Zond spada u četvrtu kategoriju: oppidum srednje veličine s gradskim funkcijama, u današnjoj Vojvodini, u Bačkoj i Banatu, jedino je Bač veći i spada u treću kategoriju gradova (Kubinji nije istraživao Srijem). Na temelju čega je Zond dobio ovu relativno visoku ocjenu? 

Kralj Zsigmond je 1405. godine zakonom regulirao status zidom okruženih gradova (civitas) i gradova koji nisu okruženi zidovima (oppida). Jedno od najvažnijih prava je bilo pravo na izbor gradske uprave – magistrata. Ovi izbori su jedinstveno održavani na dan Svetog Jurja svake godine. Magistrat je ukupno imao 15 članova: sudac, dva njegova pomoćnika koje je sam birao i dvanaest članova, koje je biralo 100 izabranih – zakletih građana. Iványi navodi kako dokument iz 1464. godine govori o gradskom magistratu, a po dokumentu iz 1477. godine Istvánov sin Péter je gradski sudac. On navodi i petnaest imena, po svemu sudeći članova tadašnjeg magistrata, među njima i izvesnog Czapa, o kome će biti još riječi. 

Značajan pokazatelj je trgovina, u Zondu su pokraj nedjeljnih sajmova lokalnog karaktera održavani i godišnji sajmovi na koje su stizali trgovci s udaljenih područja. Po zapisima 1466. godine u gradu postoji i kraljevska komora (skladište) za sol, kojim Zonđani isto mogu trgovati, što im donosi znatne prihode. Razvijenost grada mjerila se i po tome postoje li u njoj cehovi zanatlija. U Zondu je postojao bar jedan, jer 1448. godine cehovski privilegij od časnika budimskih klarisa dobivaju obućari-čizmari (sutorii). Prihode, osim držanja rogate marve, ribarstva, lađarenja – prijevoza brodovima, donosili su i vodeni mlinovi smješteni na vodama Sporog Dunava. Sudeći po jednom sporu, krajem XV. stoljeća bilo ih je najmanje 17 (bar onih spornih).

 

Studenti u Beču i 

Krakowu

 

Razvijenost srednjovjekovnog grada mjeri se i po tome koliko studenata uči na raznim fakultetima, jer to znači da je u gradu živio jedan imućniji građanski sloj koji može financirati studije sugrađana. Zasad u razdoblju od 1426.-1495. godine znamo za imena devet Zonđana, koji su studirali u Beču i Krakowu. Jedan od njih se zove Phillipus Czapo de Zond, koji 1478. godine studira u Beču, on je najvjerojatnije rod člana magistrata Czapa i bio je uspješan, jer se 1487. godine spominje magister Phillipus de Zond. 

Na kraju spomenimo još dvojicu imućnijih poznatijih Zonđana: prvi je mesarski majstor po imenu Gallus, koji je na ovim prostorima na ivici grada podigao prvu svetovnu bolnicu za »spas duše svoje i žene mu Klare«. Drugi je doktor pravnih znanosti Paulus Zondinus, koji je bio voditelj kaptolske škole u Baču, on 1553. godine u Bolonji osniva Collegium Hungarico Illyricum, kako bi olakšao učenje hrvatske i mađarske mladeži na Bolonjskom sveučilištu. Kolegij je radio do 1764. godine. 

Zond i Mali Zond prostorno su najvjerojatnije bili blizu, pa ih možemo smatrati jednim naseljem. Po popisu desetine iz 1522. godine u prvom ima 141, a u drugom 50 poreznih obveznika, znači da su ta dva mjesta tada imala oko 1200 stanovnika, što za to doba nije mali broj, kada su opidumi u prosjeku imali 500 stanovnika. Danas možemo samo zamisliti kako su živjeli stanovnici u ovom značajnom srednjovjekovnom gradiću, jer, nažalost, ništa određenije o njemu ne znamo, niti tačnu lokaciju, znamo samo ono što možemo iščitati iz dosad istraženih dokumenata, a sigurno ih ima još neotkrivenih.

U sljedećem nastavku: Sombor