Arhiv tekstova

Od listopada 2006. godine, kada je stupio na dužnost  pokrajinskog tajnika za obrazovanje i kulturu, dr. Zoltán Jeges je, kako sam ističe, uradio više stvari koje su hrvatskoj zajednici u Vojvodini donijele boljitak u ostvarivanju manjinskih prava. Naime, tijekom njegova mandata pokrajina je donijela odluku o osnutku Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, pokrenuto je srednjoškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku (otvoren je hrvatski odjel u Gimnaziji »Svetozar Marković« u Subotici), te je dana suglasnost za otvorenje odjela osmog razreda na hrvatskom jeziku za učenike koji su dotad nastavu pohađali na srpskom jeziku, čime je zaokružen ciklus hrvatskog osnovnoškolskog obrazovanja u Vojvodini. 

Nakon političkih izbora u 2008. godini tajništvo, koje je dotad vodio, razdvaja se na dva dijela, te u srpnju iste godine biva izabran na mjesto tajnika za obrazovanje.  

U razgovoru za naš list Zoltán Jeges govori o tome kako bi trebalo rješavati pojedine probleme u nastavi na hrvatskom jeziku, kao i o novinama što ih u obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina donose nedavno usvojeni zakoni.

 

HR: U nastavi na hrvatskom jeziku postoji stanoviti problem nepostojanja udžbenika, a i oko pitanja uvoza i korištenja udžbenika iz Republike Hrvatske s vremena na vrijeme javljaju se problemi. Kako bi ovaj problem mogao biti riješen?

Hrvatska zajednica ne koristi dovoljno protokol koji je prije dvije godine Hrvatsko nacionalno vijeće potpisalo s izdavačima. Po tom protokolu, Nacionalno-prosvjetni savjet odobrava pet udžbenika, što ih dostavlja HNV-u, koji potom odabere prevoditelja i lektora za hrvatski jezik i te prijevode poslije financira i tiska izdavač. To što jedna zajednica ne koristi mogućnost napraviti vlastite udžbenike i prijevode, nego i dalje inzistira na komotnijoj verziji uvoza udžbenika, to nije problem pokrajinskog tajništva, nego ministarstva. Naime, udžbenici koji se uvoze ne sadrže ista poglavlja kao u ovdašnjem planu i programu, te nastavnici imaju ogromne probleme u smislu nedostatka određenih lekcija. Smatramo da udžbenike treba što je moguće više prevoditi. Što se tiče udžbenika za predmete koji sadrže nacionalne elemente – povijest, likovna i glazbena kultura, tu zajednica mora učiniti veći napor. Inače, radimo nešto i na tomu da svi udžbenici u srednjoj Europi budu isti, ali to je jedan dalekosežni projekt. 

 

HR: Skupština je nedavno usvojila novi Zakon o udžbenicima i nastavnim sredstvima. Što on donosi u sferi obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina?

Po tom zakonu, nacionalne manjine će u potpunosti trebati surađivati preko svojih nacionalnih vijeća. Potpisani protokol s izdavačima će sada dobiti na važnosti, i trebat će napraviti domicilne udžbenike. 

 

HR: Kako ostale nacionalne manjine u pokrajini rješavaju to pitanje?

Oni prevode ovdašnje udžbenike, a republičko ministarstvo i Zavod za udžbenike forsiraju prijevode. 

 

HR: Spomenuti protokol o prijevodu i tiskanju udžbenika, prema mojim informacijama, nacionalna su vijeća potpisala samo s privatnim izdavačima…

Jest, ali i Zavod za udžbenike je voljan uraditi prijevode. Ako nacionalna vijeća to budu htjela, mogu organizirati da se takav protokol potpiše s državnim zavodom. 

 

HR: Konkretno, tiska li Zavod za udžbenike i knjige za nastavu na mađarskom jeziku?

Da, i tu nema nikakvih problema. 

 

HR: A što se tiče onoga dijela gradiva koji se odnosi na nacionalno-zavičajni dio neke nacionalne manjine, kakvu on proceduru podrazumijeva?

To gradivo se dostavlja pokrajinskom tajništvu, a pokrajina ga je po pređašnjem zakonu trebala dostaviti Zavodu za unapređenje nastave u Beogradu. Sada je to novi zakon promijenio, i sada je gradivo dovoljno dostaviti pokrajinskom Pedagoškom zavodu. Znači, brzina realizacije se u tom smislu povećava. 

 

HR: Što u području obrazovanja donosi novi Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina i koje ovlasti, po njemu, dobiva pokrajina?

O tomu što će biti ovlasti pokrajine u budućnosti, teško je dati odgovor s obzirom da treba iščekati usvajanje Zakona o nadležnostima AP Vojvodine, koji će možda biti podvrgnut promjenama u republičkoj skupštini. Tek tada će se u potpunosti moći sagledati što su zadaci u obrazovanju. Po novom zakonu, nacionalna vijeća preuzimaju veliku odgovornost, ona čak mogu utjecati i na izbor ravnatelja u mješovitim školama. Nakon usvajanja, trebat će utvrditi zajedničku platformu s nacionalnim vijećima o pitanju obrazovanja, da bismo sve ono što zakoni omogućuju i sve ono što je prenijeto s ministarstva na pokrajinu najbolje uradili i kako bi obrazovni sustav u Vojvodini najbolje funkcionirao.  

 

HR: Što donosi Zakon o osnovama sustava obrazovanja i odgoja za nastavu na manjinskim jezicima?

Jedna od ključnih stvari u  novom zakonu o obrazovanju je da će za izvođenje nastave na manjinskom, pa tako i hrvatskom jeziku, predavač trebati imati licenciju. A to znači da ste se morali školovati na hrvatskom jeziku. Na odluku o tome – tko koliko poznaje jezik – vjerojatno će utjecati i nacionalno vijeće. Dopunskim aktima i uredbama ministarstvo će regulirati taj dio, ostaje samo procedura regulacije koja ovih dana treba početi. Dogovoreno je da to radimo zajedno i u dogovoru s nacionalnim vijećima. 

 

HR: Jedna od glavnih tema ovih dana je racionalizacija školske mreže, najavljena za iduću godinu. Hoće li manjine biti konzultirane u svezi s izradom plana racionalizacije i što one u tom smislu mogu uraditi? 

Međunarodni monetarni fond od Srbije traži da racionalizira obrazovanje, ne govoreći o detaljima toga procesa. To je de facto prepušteno državi, a samo je objektivno pokazano gdje eventualno možemo imati neke elemente za racionalizaciju. Ono što je na neki način rezultat suradnje pokrajinskog tajništva s ministarstvom u posljednjih mjesec dana je traženje mogućnosti da izvršimo racionalizaciju s nekim obvezama koje moramo imati. Pokrajinsko tajništvo ne stoji iza stajališta da se ukidaju odjeli, niti da se oni sažimaju. Naše je viđenje da mjesta za racionalizaciju ima u drugim područjima. Naime, zakonom je predviđeno da morate u svakoj školi imati pravnika-knjigovođu. Organiziranjem zajedničkih stručnih službi, kao što je to primjer u Kanjiži ili Bačkoj Topoli, broj nenastavnog osoblja se može smanjiti za 30-ak posto. Drugi element može biti da ravnatelji u  manjim školama, gdje nemaju toliko posla, drže i nastavu. Nadalje, možemo razgovarati i o povećanju broja sati koje nastavnici drže. Umjesto 20 mogli bi držati 22 sata, jer europska zajednica i MMF traže tjednu normu od 24 sata. To je 20 posto uštede u kadru. Zadnji element koji smijemo izvući je ukidanje škola, ukidanje odjela i spajanje odjela, jer to ide na štetu djece. Dakle, ministarstvo prosvjete skupa s pokrajinskim tajništvom, budući da imamo dobru suradnju, radi na tome da u obrazovnom sustavu pronađe sve one postojeće resurse, a da kao zadnje izvlačimo smanjenje broja škola, iako se i to mora uraditi, ali je pitanje – kako i na koji način? 

Svaka manjinska zajednica, pa i hrvatska, ubuduće će u suradnji s pokrajinom i ministarstvom morati sagledati koja racionalna forma najviše odgovara zajednici da ostvari održivi razvoj zajednice, a da pritom to košta što je moguće manje. To je najveća uloga i najveći doprinos koji nacionalno vijeće, sukladno zakonu, može dati.

 

HR: Ministar obrazovanja Željko Obradović je najavio kako će racionalizacija školstva biti vršena u dogovoru s manjinama…

To je i do sada rađeno. Svi oni pokušaji koji su pokrenuti u cilju racionalizacije nisu išli u suprotnosti s rješenjima za koje ovlaštenje ima pokrajinsko tajništvo. Naime, za otvorenje odjela koji ima manje od 15 učenika, pokrajinski tajnik po Omnibus zakonu 2, ima pravo dati odobrenje. Svako odobrenje koje je pokrajinsko tajništvo dalo, odobrilo je i ministarstvo. Druga je stvar, da su u višim razredima gdje imamo malo – 2, 3 ili 5 učenika, tražili da se skupe odjeli. Mi smo u velikoj mjeri taj problem uspjeli »obraniti«. Primjerice, u školi u Tavankutu po pravilniku koji važi, trebalo je da u nastavi na hrvatskom u nižim razredima budu dva kombinirana odjela – prvi i treći, odnosno drugi i četvrti razred. U školi su tražili četiri odjela, a ja sam u razgovoru koji je vođen na razini triju školskih uprava, uspio dogovoriti da se otvore tri odjela. 

Ono što s ministarstvom razmatramo pedagoški je to, da u budućnosti umjesto četiri učitelja rade tri učitelja s kojima bismo trebali realizirati četverogodišnju nastavu. U malim odjelima  nastava iz pojedinih predmeta, kao što su likovni ili tjelesni odgoj, može se držati kombinirano, a one važnije predmete odvojiti za svaku generaciju. Pokrajinsko tajništvo je napravilo pedagošku analizu s kojom ćemo ući još u različite procese, da vidimo što još možemo uraditi, da na taj način podržimo obrazovni sustav, a da to bude što manje na štetu djece. 

 

HR: U vodstvu hrvatske zajednice vlada mišljenje kako nastavi na hrvatskom jeziku, budući da ona traje tek osam godina, treba dodatnih poticaja. Kako vi vidite ovo njihovo stajalište?

Svaka zajednica mora preuzeti veliki dio odgovornosti za sebe. To je i Zakon o nacionalnim vijećima tako predvidio. Stoga, ne može se očekivati da će država naći ona rješenja koja su najbolja za neku nacionalnu zajednicu. Naprotiv, država treba podržavati sve one težnje koje ima nacionalna zajednica, ne suprotstavljajući se tomu, a ne diktirati što one trebaju činiti. U tom smislu Zakon o nacionalnim vijećima je prekretnica, budući da je odnosu na prijašnji zakon, znatno kompletniji.

 

HR: Kako gledate na situaciju glede racionalizacije školske mreže, koju je već počela provoditi subotička gradska uprava?

Osobno mislim da se racionalizacija mora započeti u skladu sa zahtjevima Međunarodnog monetarnog fonda i na republičkoj razini, koja treba odrediti osnovna načela. Racionalizacija koja je urađena u Subotici nije moj resor, niti smatram da se trebam uključiti u to. Ona je lokalna stvar i na toj razini Grad treba rješavati probleme sa svojim nacionalnim manjinama u svezi s njihovim htijenjima po pitanju toga projekta. Uglavnom, racionalizacija ovdje definirana nije na bazi onih dugoročnih ciljeva racionalizacije, koje su republika i pokrajina postavile sebi kao cilj.