Arhiv tekstova

Tragična smrt francuskog građanina Bricea Tatona gubitak je koji je pogodio njegovu obitelj, njegovu državu Francusku, ali je snažno pogodio i Srbiju, kaže ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čip-lić ističući kako je Srbija odlučna obračunati se s nasiljem i netolerancijom na jasan i definitivan način. Predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je kako će država najžešće reagirati povodom smrti francuskog navijača, a na teritoriju Beograda gradonačelnik Dragan Đilas proglasio je dan žalosti.

Povodom ovog ubojstva oštre osude i poruke da nasilje u Srbiji mora biti suzbijeno i iskorijenjeno uputile su političke stranke i političari, ističući kako ovo ubojstvo, kao i drugi nasilni incidenti prema stranim državljanima koji su se događali posljednjih dana, u svijet šalju ružnu sliku o Srbiji. Mnogi pri tome, s pravom, ističu kako ovi ekscesi ne odražavaju dominantno raspoloženje u Srbiji, jer nasilnika i ekscesa ima u svim zemljama. Međutim, ono što i dalje zabrinjava, osobito one koji su različiti po nekoj osnovi, koji su manjina, koji su drugačiji, jest prag tolerancije javnosti u Srbiji na nasilje koji je, pokazalo se, veoma visok i pri tome selektivan. Je li bila potrebna smrt jednoga stranog državljanina da se javnost pokrene? I, je li u žestini reagiranja političara ulogu imalo i državljanstvo ubijenog mladića? 

Nedavno su se u Zrenjaninu s jednog javnog skupa čule prijetnje upućene hrvatskim građanima, bivšim logorašima, koji su najavili dolazak kako bi obilježili mjesta stradanja u logorima Stajićevo i Begejci. U ovome slučaju nije se podigla cijela javnost kako bi osudila ove prijetnje i očitovala se o inicijativi Udruge pravnika »Vukovar 1991« da se obilježe mjesta stradanja ljudi i izrazi pijetet prema svim žrtvama, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Javnost je u ovom slučaju ostala nijema, čak i na najave fizičkih sukoba, a na Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije ostalo je da donese konačnu odluku o inicijativi za održavanje skupa hrvatskih logoraša. Znači li šutnja odobravanje i hoće li se i ovoga puta pokazati da država nema monopol nad primjenom nasilnih sredstava u održavanju ustavnog poretka, već to pravo imaju i drugi u postizanju svojih ciljeva? Do srijede, kad zatvaramo naš tjednik, to se još nije znalo.