Arhiv tekstova

»Pretragom vode u plastičnim bocama detektirano je 25 tisuća različitih vrsta kemikalija i to je kemijski arsenal kojem su svakodnevno izloženi ljudi koji redovito piju tu vodu! Od ukupnoga broja prisutnih kemikalija u jednoj jedinoj plastičnoj boci vode, njih je oko tisuću hormonski aktivno!« doista je šokantna i gotovo nevjerojatna tvrdnja, za koju bi se moglo pomisliti da je propagira nekakav znanstveno patološki um ili ekscentrik željan medijske pozornosti! Teško je, stvarno, običnom ljudskom umu i razumjeti i prihvatiti 25.000 različitih kemijskih vrsta u samo jednoj jedinoj plastičnoj boci obične, prirodne i, po svim definicijama, zdrave pitke vode. 

 

Plastična ambalaža izvor je hormonskih otrova  

 

Međutim, ako iza te tvrdnje stoji doktor znanosti, diplomirani inženjer medicinske biokemije na Zavodu za organsku kemiju i profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dobitnik nekoliko domaćih i inozemnih nagrada za organsku kemiju, autor brojnih članaka u znanstvenim časopisima, te suradnik na pripremi Opće i nacionalne enciklopedije iz područja kemije i kemijskih znanosti, onda problematika postaje prilično ozbiljna i zaslužuje pozornost. Naime, nedavno je u jednome hrvatskom glasilu prof. dr. Valerije Vrček objavio citirani znanstveni zaključak, koji je rezultat višegodišnjeg istraživanja njemačkih znanstvenika, toksikologa dr. Martina Wagnera i dr. Jörga Oehlmana sa sveučilišta u Frankfurtu te dr. Thomasa Ternesa i dr. Michaela Schlüsenera iz Saveznoga instituta za hidrologiju u Koblenzu. Oni su pokazali da većina flaširanih voda na europskom tržištu sadrži hormonski aktivne tvari (Plos ONE 2013, 8, e72472), te da je glavni izvor hormonskih otrova plastična ambalaža koja polagano ispušta štetne kemikalije u prehrambeni sadržaj.

 

Voda iz plastike nije za djecu

 

Dr. Vrček u nastavku je članka pojasnio cijelu problematiku: »Uzorci flaširanih voda kupljeni su u trgovinama Francuske, Njemačke i Italije od 13 različitih proizvođača (18 različitih proizvodnih marki), a najveća hormonska aktivnost izmjerena je u aromatiziranim vodama s dodanim okusima. Kemikalije koje mijenjaju hormonsku ravnotežu u organizmu nazivaju se endokrinim disruptorima, a konačna posljedica njihova djelovanja su spolni poremećaji, alergije, poremećaji u metabolizmu i razvoju. Stoga je najvažnije spriječiti kontakt i izloženost djece tim hormonskim otrovima.

Znanstvenici već godinama mjere i upozoravaju na kemijske koktele koji se nalaze u pićima u plastičnim bocama. Koncentracije su male, ali dovoljne da izazovu biološke učinke. U najnovijoj studiji autori naglašavaju da volumen od samo 4 mililitra flaširane vode sadrži dovoljnu količinu kemikalija za inhibiciju receptora za ženske i muške hormone. To je volumen vode koji stane u jedan čep.  Konačno, Wagner i suradnici uspjeli su izdvojiti manju skupinu kemikalija koje specifično remete ravnotežu androgenih (muških), odnosno steroidnih hormona. Radi se o dialkiliranim maleatima i fumaratima koji su vrlo slični ‘zloglasnim’ ftalatima. Ftalati su omekšivači plastike, a zabranjeni su zbog dokaza da izazivaju reproduktivne poremećaje, ali i rak dojke. Čini se da su u polimernoj industriji odlučili ftalate jednostavno zamijeniti maleatima i fumaratima. To su, međutim, kemijski spojevi za koje se dosada nije znalo da također pokazuju hormonsku aktivnost!« 

 

Promovirati staklenu ambalažu

 

Zaključak dr. Vrčeka temeljem znanstvenih rezultata njemačkih znanstvenika je jasan: »No jedno je sigurno, to su kemikalije kojima nije mjesto u pitkoj vodi. Voda bez fumarata, maleata ili drugih hormonskih otrova zacijelo je kvalitetnija i zdravija. Tu bi činjenicu trebala iskoristiti prehrambena industrija u Hrvatskoj (također i u Republici Srbiji, op. T.V.) i plasirati na tržište što veće količine izvorske vode u staklenim bocama... Staklo je mnogo prikladniji materijal za kontakt s hranom ili pićem, lakše se reciklira ili se može koristiti kao povratna ambalaža. Staklo ne propušta plinove niti ispušta sintetske estrogene.

U suradnji s mjerodavnim institucijama, znanstvenicima i udrugama za zaštitu potrošača treba promovirati uporabu staklene ambalaže koja sadrži i čuva bolji proizvod. Time bi se, barem djelomično, eliminirali mnogi uvozni proizvodi, koji su, zbog logike transporta, isključivo – u plastici. Izbjegavanje plastične ambalaže za piće pripada području prehrambene kulture i informiranosti. Zdravstveni rizik od redovite uporabe plastičnih boca to je veći što je korisnik mlađi.«