Arhiv tekstova

Toga dana, rano, poslije podne, djeca i mladež su se oblačila u narodne nošnje, okupljala u grupe od desetak osoba, a moglo je biti više ili manje, i kretala u obilazak kuća po selu. Kraljice su bile odjevene prema dogovoru ili u najsvečaniju nošnju pulanku ili u posvečana ruva, što je podrazumijevalo suknju, pregač, košuljac, a ponekada i frosluk, za ženske osobe. Muškarci su se također odijevali u narodnu nošnju, u bričes pantalone i košulje od srvijana, vezene frosluke i žalinke (marame od kašmira koje su se stavljale ispod prsluka). Mladež se pomno odijevala prema pravilima koja su se prenosila s koljena na koljeno. Ove djevojčice nisu odjevene tako, ali se i ovakvo odijevanje tolerilalo, jer su još vrlo mlade, a željele su se po svaku cijenu pokazati i prikazati da i one znaju vodit Kraljice, prema kazivanju Pavke, Tetkov, Tetkove (1933. – 2013.). Ona je na fotografiji, nama, prva s desne strane, u gornjem redu. 

 

»Župniče, tribu Kralji-ce?«

 

Kraljice su se kroz selo kretale u paru. Na čelu kolone je bila Mlada koja je na glavi imala krunicu s voštanim cvitom i šlajerom (nevjestinim velom), a na nogama svilene papučice. Uz nju je išla Torbonoša, koja je na ruci nosila bili ćilimac i košaricu od pruta. Za njima su išle ostale Kraljice, a na začelju Kraljevi. Moglo ih je biti više, ali samo prva dva su nosila barjake. Barjaci su bili ustvari žalinke, presavijene u dijagonali i postavljene na štapove. Kraljice su prvo posjećivale svećenika u župnom dvoru. Na njegovoj kapiji se povorka zaustavljala i dozivala : »Župniče, tribu Kraljice?« »Tribu! Tribu!« slijedio je odgovor i otvarala se svećenikova kapija. Kada uđu unutra, Torbonoša zatraži mali stolčić (stolicu). Na njega stavi ćilimac i posadi Mladu. Na njezino desno rame stavi svoju desnu ruku, a ispred nje dolje na zemlju stavi košaricu. Kraljice se uhvate u kolo, pjevaju i okreću, a Kraljevi stoje iza kola. Barjake odruče za dužinu ruke i pobodu u zemlju u ravni s tijelom. Svi pjevaju: »Mi dojdoše ovde, u popovcke dvore, popovcki su dvori, šindrom ošindrani, svilom izvezeni, zlatom popunjeni!« Kraljevi stoje iza kola i kad Kraljice zapjevaju: »Okreni se, Kralju, i dva i tri puta, ljeljo, ajd na smiljevo polje, da smiljke beremo, Kralja da kitimo, Kralja i Kraljicu, ljeljo, kuma i kumicu, ljeljo!Oj, ljeljo!« Kraljevi promijene mjesta, Mlada se diže sa stolice, a Torbonoša baca visoko uvis ćilimac i pjeva: »Alom, dajdalom!« okreće se prema gazdarici kuće i kaže: »Tolika vam konoplja narasla!« Gazdarica donosi darove i stavlja ih u Torbonošinu košaricu.

 

»Dajte nama rolju, mi ćemo je udat«

 

 

Kod svećenika su Kraljice dobijale novac te su se sve grupe iz sela trudile da što prije posjete svećenika. Kod ostalih kuća su se najčešće darivala jaja, a ako je bilo i oraha, višanja i trešanja i novaca. Poslije svećenika Kraljice su išle kod doktora, učitelja, susjeda i rodbine. Kod gospode se pjevalo: »Mi dojdoše ovde, u gospocke dvore, gospocki su dvori.« Ostalo je slijedilo isto. Kod ostaloga svijeta na kapiji Kraljice dozivaju: »Snašo, tribu Kraljice?« Odgovor je uvijek potvrdan, a Kraljice pitaju: »Koga imadete tude u kuće?« Ako je odgovor: »Ta imademo jednu curu!« pjeva se: »Roljanka divojka, dajte nama rolju, mi ćemo je udat, za popova đaka, koji perom piše od orlova krila i od sokolova, ljeljo.« Ostalo pjevanje i izvođenje teče isto. Ako u kući ima samo jedan momak ili muško dijete, Kraljice pjevaju: »Momče, perjaniče, dajte nama momka, mi ćemo ga ženit somborckom divojkom, koja nosi dara, dara tri tovara, ljeljo... Kako je prije u kućama bilo mnogo djece, najčešće se čula ovakva pjesma: »Momče i divojče, dajte nama momka, mi ćemo ga ženit somborckom divojkom... Momče i divojče, roljanka divojka, dajte nama rolju, mi ćemo je udat.« Bilo je obitelji u kojoj su sva djeca poumirala ili onih koji nisu imali djecu uopće, onda se tu pjevalo: »O, Kraljeva majko, izajdi na polje, pa pogledaj gore, oće l’ biti kiše. Kiše i odviše, ljeljo, ajd na smiljevo polje, da smiljke beremo, Kralja da kitimo, Kralja i Kraljicu, ljeljo, kuma i kumicu, oj, ljeljo!«

   Na prvi dan Duhova u Sonti je kao što vidimo bilo veoma živo i veselo. Cijelo selo je bilo na nogama u iščekivanju Kraljica. A, Kraljica je bilo mnogo, te su se po sokacima susretale čak po nekoliko grupa. U predvečerje su pristizale u centar sela i ispred crkve. Momci su zaustavljali Kraljice i molili za izvođenje, a onda bi ih obilno darivali novcem, dakako! U tome su se mladići natjecali kako bi se pokazali što većim kavalirima, gavalerima, a naročito su bile interesantne male Kraljice kao što su ove na fotografiji.

  Nažalost, običaj Kraljice je odavno zaboravljen i više se ne izvodi u ovakvom obliku. Bilo je pokušaja u KUD-ovima, ali to su bile neke druge Kraljice, »uvezene« sa strane.