Arhiv tekstova

Od ovog broja Hrvatske riječi čitajte novi feljton Regionalizacija Republike Srbije, u kojem  tražimo odgovore na pitanja, koje su realne mogućnosti za regionalizaciju zemlje, (analizom Ustava, Zakona i planova), kao jednog od važnih uvjeta uspješnom pristupanju Europskoj uniji, što je  dio političkog  programa Vlade Republike Srbije.

Povod za nastanak ovog feljtona bio je jedan prikaz knjige koji je održan neposredno nakon Uskrsa, u utorak, 7. travnja u čitaonici Gradske knjižnice, uz (na žalost) mali broj prisutnih. Te večeri uz prisustvo dijela autora, održan je interesantan skup, zapravo prikazana je jedna, vrlo interesantna knjiga, koja nosi naslov: Socio-kulturni aspekti regionalizacije Srbije, u kontekstu eurointegracija (skraćeno: S-krS). Ovu zbirku tekstova izdao je Centar za interkulturnu komunikaciju iz Petrovaradina, urednici publikacije su Aleksandra Bosnić Đurić i Milorad Đurić. 

 

Zakoni i planovi

 

U zborniku je sakupljeno jedanaest tekstova od autora raznih profila, počevši od Latinke Perović, pa redom: Olivere Milosavljević, Aleksandra Molara, Lasla Vegela, Pavela Domonjija, Boška Kovačevića i Tomislava Žigmanova, zaključno s uradcima Nedima Sejdinovića, Dinka Gruhonjića, Miroslava Keveždija i Duška Radosavljevića. Osnovna ideja bila je, da u jednom kraćem prilogu prikažemo ovu vrlo »poučnu« publikaciju široj, čitateljskoj publici, s prikazima karakterističnih dijelova pojedinih autora. Naravno, većina autora bavi se problematikom AP Vojvodine, kao jedine kakve-takve funkcionirajuće pokrajine-regije Srbije. 

Čitajući radove, primijetio sam jednu interesantnu činjenicu, nitko od autora, osim Miroslava Keveždija, nije se osvrtao na činjenicu, da je Republika Srbija, već petnaest godina »regionalizirana«, jer je Prostornim planom Republike Srbije  2010-2014-2020 (PPRS-10) podijeljena na pet (statističkih) regija. Jedino je Keveždi, u tekstu s naslovom: Tradicionalna i tehnokratska regionalizacija Srbije, spomenuo i komentirao Zakon o regionalnom razvoju, donijet prije šest godina, 2009. godine, i pita se: »Pitanje koje se na kraju može legitimno postaviti jeste sljedeće: je li Srbija već regionalizirana ili ne? Oni koji se drže Europske povelje o regionalnoj autonomiji reći će da nije (do kraja), a izgleda to kaže i Europski revizorski sud... Srbija ima jednu jasno definiranu regionalnu autonomiju, u skladu s Poveljom, a to je AP Vojvodina.« (S-krS str. 164). Budući je jedno od mojih polja istraživanja i regionalno planiranje, odlučio sam malo detaljnije analizirati postojeće planove, što oni nude, u kom pravcu i kako predviđaju »razvoj naše budućnosti«. Naravno za početak treba definirati i osnovne pojmove: što je regija, što je regionalno planiranje, što bi trebao pokriti pojam regionalizacije? 

 

Elementi za analizu

 

U predgovoru knjige (S-krS), urednici pišu: »U nizu strukturnih promjena koje Srbiju očekuju u procesu integracije u Evropsku uniju, svojom kompleksnošću i osjetljivošću, posebno se izdvaja regionalizacija... Međutim, ovdje se ne radi samo o promjenama u normativnoj sferi, već o dubljoj promjeni postojećih socio-kulturnih obrazaca koji našem društvu još uvijek daju atribute centraliziranog sustava« (S-krS, str. 5). Evo još jedan pojam, koji se danas vrlo često čuje »centralizacija i decentralizacija«, slično tome su i pojmovi »metropola i provincija«  iz ovih razloga ćemo se u nastavku baviti ovim osnovnim, u suštini vrlo aktualnim pojmovima, ali ujedno i problemima, da bi na koncu pokušali predvidjeti budućnost ove naše regije, za sad zvane Vojvodina. Analizirat ćemo Ustav, zakone ali i planove i njihovo ostvarenje,  jer postoje i planska dokumenta, primjera radi dva Prostorna plana Republike Srbije (prvi je usvojen 1996. godine, PPRS-96) a drugi, važeći, koji je izanalizirao rezultate prvog plana usvojen  je 2010. godine (PPRS-10), postoje popisi stanovništva, te imamo sve elemente za valjanu analizu. 

(Nastavit će se)