Arhiv tekstova

Petko Vojnić Purčar iz Novog Sada dobitnik je povelje Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti. Nagrada mu je dodijeljena 16. svibnja u okviru 26. Pjesničkih susreta Drenovci 2015. kojega su organizirali Društvo književnika Hrvatske i Udruga građana Duhovno hrašće iz Drenovaca.  

 

Panonski i svjetski

 

Kako se navodi u obrazloženju, nagrada mu je dodijeljena kao »autoru profinjene i uzbudljive panonske osjetljivosti«. 

»Naše nagrađenike za sveukupni prinos hrvatskoj književnosti i kulturi, naše laureate u najsvečanijoj kategoriji, biramo tako da svake druge godine nominiramo autora koji je baš takve kulturalne dimenzije: pjesnik panonski i svjetski istovremeno! A to je, panonski i svjetski, naupitno naš zlatni laureat ove, 2015. godine, pjesnik Petko Vojnić Purčar, autor koji većinu svojih – bilo proznih bilo lirskih priča – smješta između panonske crnice i morske pjene, te između dalekih svjetskih putovanja i dubokih panonskih oranja«, navodi se u obrazloženju nagrade koje uime Povjerenstva Pjesničkih susreta Drenovci 2015. potpisuje Goran Rem. 

Kako se ističe, poezija Petka Vojnića Purčara priča nam uzbudljivu, ponekad i astralnu, dirljivu i raspisanu priču. »Purčarova poezija govori o svojim hrvatskim vojvođanskim mjestima sjećanja, o djetinjstvu, o vječnom djetinjstvu, o putovanjima svijetom u kojemu se na traži neko određeno mjesto nego radije baš beskraj kretanja i slobode. Ta potreba slobodno se kretati, ona je zapravo poezija sama, a Purčarova je kondicija rođena iz panonskoga blata i otvorenog panonskog prostora. Taj otvoreni panonski prostor, Purčar ga personalizira, zna dobro koliko je svakoj destrukciji, svakom ratu, svakoj katastrofi, opasno povjerovati kako može juriti ravnicama tek tako. Zato ova lirika ovjerava, pri tome podjednako priča i opjevava, iznad svega – slobodu stvaranja – putovanja, i sjajne svijesti da iz temelja – izviru temelji!« zaključuje se u obrazloženju nagrade. 

 

U literaturi sam se ćutio sigurnije

 

Zahvaljujući se na nagradi, Petko Vojnić Purčar se prisjetio svojih književnih početaka. »Počeo sam pisati dosta rano – u petnaestoj godini života. Nitko me nije nagovarao. Prisiljavao. Poticao. To je bio roman o dječacima koji su htjeli biciklima se provozati od jednog jezera, Palića, prema drugim jezerima kod Plitvica. Poezijom sam, kako se ironično kaže, mrčio bijeli papir u isto vrijeme. Za jedan dramski tekst dobih nagradu beogradskog lista Mladost već u 21. godini života. To bijaše jedna vrsta Nobelove nagrade za mlade pisce s ovijeh prostora – od Ljubljane, Zagreba, do Beograda, Skoplja, Sarajeva i drugih većih gradova s što bijah svjestan kako je to samo pohvala mojoj, da tako kažem, ludosti što sam odlazio u kazalište od svoje pete godine. I film i kazalište bijahu moje strasne ljubavi, ali sam se u literaturi osjećao, možemo reći – ćutio – sigurnije«, kazao je Vojnić Purčar. 

Priznanje Duhovno hrašće koje se dodjeljuje pjesniku/pjesnikinji iz Slavonije za najbolju pjesničku zbirku između dvaju Susreta, jednakopravno je uručeno Anđelku Mrkonjiću i Maji Urban, a Jasni Gogić uručen je ugovor o tiskanju njezinoga pjesničkog prvijenca.

Pjesnički susreti u Drenovcima su manifestacija na kojoj nastupaju renomirani pjesnici, članovi Društva hrvatskih književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja, ali za sudionike ima i mlade neafirmirane autore iz Slavonije. Održava se od 1986. godine. Priznanje Visoka žuta žita dosad su, među ostalim, dobili i  Miroslav Slavko Mađer (1989.) te Jasna Melvinger (2006.).