Arhiv tekstova

Već duže vrijeme sam imala želju predstaviti jednog od rijetkih ljudi, koji su cijeli svoj život posvetili stvarima koje vole, a Toma Vrapčenjak, iz mjesta Vašice nadomak Šida, je jedan od takvih. Za Tomu bih rekla najprije da je veliki prijatelj, a potom čovjek koji je svoj dom ispunio stvarima koje voli. Osim putovanja, s kojih nosi prelijepa iskustva i uspomene, Tomina velika strast su knjige i glazba, no svoje slobodno vrijeme posvećuje i drugim kreativnim poslovima. S obzirom na to da posjeduje strug zna ponekad napraviti i lijepe stvari od drveta poput svijećnjaka, lampi, a radi i posebnu tehniku makrama. Ovaj svestrani čovjek, koji za sebe voli reći da je nomadskog duha, posjeduje više talenata koji mu ispunjavaju život i čine ga ljepšim i bogatijim.

 

Pisana riječ

 

U svojim sobama Toma čuva više stotina knjiga – kaže da nije volio školu, a knjige je obožavao još od malih nogu. Tu ljubav usadila mu je pokojna baka Lenka, a potom majka, koja je također voljela čitati. »Majka mi potječe iz Sota, mjesta gdje su uglavnom ljudi puno čitali. Kada mi je baka umrla, odmah sam uzeo sve knjige iz njene knjižnice koje je ona cijeli svoj život sebično čuvala. Za sebe mogu reći da sam knjižničar i svaki put kada mi se ukaže prilika, kupim poneku knjigu, a neke sam i dobio na dar. Najviše volim rusku književnost, Dostojevskog, mada volim i druge klasike. Dok sam bio mlađi više sam čitao, sada nemam toliko vremena, iako s vremena na vrijeme pročitam po neko književno djelo«, priča nam Toma. 

Veći dio svojih knjiga, poklonio je Toma knjižnici u Vašici i nije mu problem nekome i pozajmiti neka od svojih djela. Nisu Tomi samo knjige velika ljubav. Toma je i glazbenik, a ljubav prema glazbi potječe još od malih nogu. S ponosom kaže da mu je i tu ljubav usadila majka. Osim knjiga, njegova soba ispunjena je instrumentima, uglavnom gitarama, akustičnim i električnim, pojačalima i mnogobrojnim kompakt diskovima. Uvijek se u njegovoj kući čuju tonovi rocka, bluza, klasične glazbe... »Još kao mlad, za razliku od mnogih u selu koji su slušali uglavnom narodnjake, bio sam jedan od rijetkih koji je slušao rock glazbu. Bilo je pokušaja da osnujem bend s prijateljima ali to je bilo kratkog vijeka. U početku roditelji nisu shvaćali tu moju sklonost ka glazbi i nisam imao mogućnosti kupiti si instrument. Tek kasnije kada sam počeo zarađivati, kupio sam gitaru, najprije jednu, potom drugu, treću i gotovo cijeli život pjevam i sviram samo za svoju dušu – džez, bluz, rock i klasičnu glazbu i uživam u tome«, kaže Toma.

 

Kroz Rusiju

 

Gitara mu je veliki prijatelj i na putovanjima. U posljednjih nekoliko godina, ovaj svestrani čovjek obišao je i, moglo bi se reći, najljepša mjesta u Rusiji. S obzirom na to da voli ovu zemlju, poznaje dobro ruski jezik i književnost. Višegodišnji san da posjeti Rusiju konačno mu se i ostvario. Danas Toma što zbog posla, što zbog sebe, putuje u druge države: Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Austriju, Njemačku, ali mu je Rusija ostala u najljepšem sjećanju: »Kao što sam rekao, nomadskog sam duha, ne drži me mjesto i volim putovati. Moje prvo putovanje bilo je u Moskvu. Putovao sam u Sibir, Sankt Peterburg, obišao arhangelsku oblast, Harkov, Kijev, a kada tu oblast prođeš ne možeš vidjeti niti jednog našeg čovjeka. Rusi su pametan narod, ali kao i svugdje, ima i dobrih i loših ljudi. Mene vuku ti krajevi, a ponajviše Ukrajina. Možda tu i ima neke logike s obzirom na to da mi je carinik pri ulasku u Ukrajinu rekao da nosim ukrajinsko prezime.« 

Toma nam je ispričao jednu zanimljivost za koju vjerujem da mnogi nisu čuli: »Kada prođeš Karpate, postoji jedna oblast gdje imaš osjećaj da si došao u Hrvatsku. Sve ono čime se ti ljudi tamo bave, podsjećaju na Hrvatsku: slušaju sličnu glazbu, imaju istovjetne običaje, omiljen ručni rad im je vez, a čak postoji i selo Đakovo gdje ljudi govore dosta hrvatskih riječi, pa čak i mjesece na hrvatskom jeziku. To me je baš iznenadilo«, priča Toma i kaže nam kako mu je jedino žao što nije posjetio Kazahstan, što mu je bila velika želja.

 

Lijek za srce i dušu   

   

S obzirom na to da živi u mjestu gdje su ljudi usmjereni uglavnom na neke druge poslove, uglavnom poljoprivredne, pitali smo ga kako ga ljudi u selu prihvaćaju i imaju li razumijevanja prema njegovim sklonostima. »Ne znam prihvaćaju li me ili ne, ali ja jednostavno isključivo radim stvari koje volim i koje mi ispunjavaju život. Sa svima sam dobar i svatko ima pravo na svoj život. Kada sam kod kuće, radim stvari koje doista volim – sviram, napravim neki predmet od drveta ili metala na strugu, radim i bravariju, tako da mi nikada nije dosadno. A kada nisam na putu i kada mi dođu momenti da oplemenim srce i dušu, uzmem svoje gitare i sviram, i u tome najviše uživam. Mislim da bi mnogi, u ovim sumornim i teškim vremenima, trebali pronaći vremena za sebe i pronaći hobi koji bi im ispunio život«, rekao nam je na kraju razgovora naš prijatelj Toma.