Arhiv tekstova

Sedma vazmena nedjelja stavlja pred nas Isusovu molitvu za svoje učenike. To je molitva Ocu da ih čuva, ali iz koje se daje nazrijeti što ih čeka u svijetu ako ostanu vjerni Kristu.

 

NEPRIJATELJSTVO SVIJETA

 

U svojoj molitvi koju nam donosi evanđelje sedme vazmene nedjelje (usp. Iv 17, 11b-19) Isus moli Oca da sačuva njegove učenike u svijetu koji on napušta, a u kojem oni ostaju da naviještaju Radosnu vijest. On dobro poznaje taj svijet, pa zato i moli. To je svijet koji je stvoren po utjelovljenoj Riječi (Iv 1, 3), ali je nije upoznao (Iv 1, 10) stoga i ne prima Isusa, nego ga mrzi (Iv 7, 7). Svijet, kao što mrzi Isusa, mrzi i njegove učenike (Iv 15, 18) i to samo zato što nisu od ovog svijeta (Iv 17, 14). I pored svega toga Isus ostaje čvrst u namjeri da taj svijet spasi, da mu donese svjetlo (Iv 3, 16-19). To je razlog iz kojeg i učenike ostavlja u svijetu kako bi nastavili djelo koje je on započeo. Međutim, Isus je svjestan opasnosti kojoj će oni biti izloženi te moli za njih: »Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga« (Iv 17, 15).

Pragmatičnim ljudima modernog vremena nameće se pitanje zašto Isus za svoje učenike nije učinio nešto konkretno i zašto nije obećao to trajno činiti kako bi zaštitio svoje učenike i u budućnosti, nego moli za njih. No, Isus poznaje vrijednost i snagu molitve, zna da od nje bolje i veće pomoći nema.1 Ovakva Isusova pomoć istovremeno nas poučava da promijenimo pogled i stav prema molitvi. O njezinoj snazi može svjedočiti jedino pravi ustrajni molitelj. Molitva je, kako već kao djeca naučimo, razgovor s Bogom, trenutak iz kojeg crpimo snagu, u kojem nalazimo zaštitu, u kojem osjećamo da smo s Bogom povezani. Ustrajni molitelj, koji u molitvu ulazi s čvrstom vjerom i pouzdanjem, od Boga može izmoliti uslišanje i u njemu pronaći zaštitu i sigurnost. Stoga Isusova molitva za učenike jeste nešto vrlo konkretno. Ona nije samo zatražena pomoć i zaštita za učenike, nego je već i ostvarena.

Pitaju se mnogi kakvu je to zaštitu izmolio Isus kada znamo da su gotovo svi apostoli umrli mučeničkom smrću. Nije najveće zlo koje čovjeka može snaći u ovom svijetu gubitak ovozemaljskog života, jer ako netko umre s vjerom u srcu k tomu još život dade za Krista, on se umiranjem na ovom svijetu rađa za život vječni. Zlo koje vreba učenike je pod pritiskom svijeta i pod utjecajem Zloga odreći se Kristova imena, zato Isus moli: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi« (Iv 17, 11b).

 

KRŠĆANIN U 

SUVREMENOM SVIJETU

 

U počecima kršćanstva Crkva je bila progonjena, neprijateljstvo prema Isusovim učenicima izražavano je na najgore načine: odbacivani su, mučeni i ubijani. I do danas se u Crkvi slave brojni mučenici koji su svoj život položili za Krista poput sv. Stjepana, sv. Lovre, sv. Dimitrija… Čini nam se kako je neprijateljstvo svijeta prema Kristovim učenicima dio prošlosti. Nažalost, nije tako, ovaj svijet je i danas neprijateljski nastrojen, samo to neprijateljstvo  izražava na potpuno drugačiji način. Do prije nekih tridesetak godina kršćani su stavljani na margine društva. Na našim prostorima vladao je režim neprijateljstva prema Crkvi i Kristovim učenicima. Kršćani su bili neprihvaćeni, a ako su željeli napredak i poštivanje među okolinom, trebali su se odreći Kristova imena. Ali, i to vrijeme je iza nas, no neki drugi oblici neprijateljstva i danas su prisutni. Moderna kultura nije kršćanska. Odbacuje kršćanski moral i kršćanske istine kako nešto što je staromodno, pa se takvim smatra i onaj koji ih želi provoditi u svome životu. U modu dolaze neke druge religije i neki oblici duhovnosti koji su izvan kršćanstva.

Zli u različitim vremenima na različite načine želi Kristove učenike odvojiti od njihovog Učitelja. Zato je Isusova molitva i danas aktualna. Međutim, ostat ćemo zaštićeni jedino ako to sami želimo, jer Bog poštuje našu slobodu. Ako stvarno želimo ostati u njegovom imenu, ako želimo međusobno ostati jedno, ako želimo biti čvrsti svjedoci evanđelja, On će nas zaštiti od iskušenja ovog svijeta koja su stalna opasnost da nas od Krista udalje. Još Pavao je upozoravao kršćane da se ne smiju prilagođavati svijetu (usp. Rim 12, 1s), oni moraju ostati drugačiji, moraju ostati u njegovom imenu. Moraju biti svjedoci Kristovi koji neće dopustiti da svijet njih mijenja i sebi prilagođava, nego će oni mijenjati svijet, kao što su to činili i prvi kršćani.