Arhiv tekstova

Prije nekoliko godina pisali smo o perspektivnoj vratarki ženske ekipe RK Sonta Silviji Fabijanov, rođenoj u kolovozu 1996. godine. Godinu dana kasnije pisali smo i o dvojici rođene braće Kuruc, vratara muške ekipe. Vrijeme je pokazalo da neobičnostima nema kraja. Trenutačno u RK Sonta standardno igra i Silvijin mlađi brat Stefan Fabijanov, rođen 1999. godine. 

 

Škola prije svega

 

Silvija je maturantica srednje medicinske škole Dr Ružicа Rip u Somboru. U školi je odlikaš, a na vratima ŽRK Sonta  je neprikosnovena. O njezinim obranama umnogome ovisi igra, pa i rezultati ekipe. Puno kontranapada počinje upravo od Silvijinih odbijanaca ili presječenih dugih lopti kojima protivničke vratarke pokušavaju svoje suigračice poslati u kontru. Trener bi volio da je redovitija na treninzima, no, njezin prioritet je škola. Iako joj je, kako sama kaže, rukomet u krvi, ljubav prema medicini još uvijek prevladava. Sve teže uspijeva uskladiti vrijeme potrebno za učenje s vremenom koje bi trebala posvetiti omiljenom sportu. Matura je pred njom, a od jeseni i studentski život. »Bila sam presretna kad sam uspjela upisati medicinsku školu. Tu je početak ostvarenja mojega životnoga sna. Ne namjeravam se zaustaviti na srednjoj izobrazbi, namjeravam studirati medicinu i sve svoje vrijeme i mogućnosti podredila sam zacrtanom cilju. Od malih nogu, još od onih djetinjih igara, željela sam biti liječnica. Mnogi kažu da bih s redovitim treninzima i malo više individualnoga rada i u svojoj drugoj ljubavi, u rukometu, dogurala puno dalje, međutim, kod mene prednost uvijek ima škola. Kad budem upisala studij medicine, pretpostavljam da ću imati još više obveza, tako da će vrijeme pokazati hoću li se i dalje moći aktivno baviti omiljenim sportom«, kaže Silvija Fabijanov.

 

Sestrinim stopama

 

I Silvijin tri godine mlađi brat Stefan sebe nalazi u rukometu. Standardni je prvotimac u RK Sonta. Visok, snažan, ubitačnog šuta, ali još uvijek pomalo mladalački nezgrapan, na mjestu beka dobiva sve veću minutažu. Čari rukometa otkrio je u školskoj sekciji. »S treniranjem rukometa započe sam 2011. godine u rukometnoj sekciji OŠ Ivan Goran Kovačić u Sonti. Sekciju je vodio nastavnik tjelesnog odgoja Vinko Željko. On je već tada procijenio da imam dobre predispozicije za rukometaša, a usadio mi je i radne navike, pa mi ni danas, bez obzira na promjene trenera, ništa nije teško uraditi, ili po tko zna koliko puta ponoviti. Od profesora Željka sam, osim tehničkih elemenata igre, puno naučio i o elementima koji tvore moralni i psihološki profil dobrog sportaša. Vodio nas je na mnoga školska natjecanja, a usput nas je naučio i što znači biti ekipa.  Na školskim natjecanjima smo redovito postizali dobre rezultate, bolje od mnogih sredina puno većih od naše Sonte«, priča o svojim rukometnim počecima Stefan. 

 

Uključenje u rad RK Sonta i igrački razvoj

 

Sa Stefanovim rukometnim odrastanjem poklopio se i početak stvaranja temelja za formiranje muške ekipe RK Sonta. Nekoliko bivših igrača okupilo je skupinu darovitih dječaka i započelo s treninzima, kasnije i sa serijom prijateljskih utakmica. Za trenera je postavljen bivši rukometaš Željko Apatinac. Nakon dvije i pol godine priprema ekipa je uključena u Treću ligu Srbije, skupina Bačka. Razumljivo, rezultati nisu sjajni, ali je iz utakmice u utakmicu vidljiv napredak, vidljivo je da se stvara ekipa za budućnost. Od početka proljetnog dijela prvenstva ekipu je, zbog odlaska Apatinca na sezonske poslove, privremeno preuzeo stručnjak iz Apatina Saša Biljetina. »Za cijelu moju generaciju poziv da postanemo članovi RK Sonta bio je veliko priznanje, a uključenje u ligaško natjecanje ostvarenje najljepšeg sportskog sna. I sada se naježim kad čujem glasno navijanje u našoj hali«,  priča Stefan. U svojem igračkom razvoju do sada je radio s trojicom trenera, koji su i formirali njegov igrački profil. U početku, kao najmlađi igrač u klubu, igrao je na krilnoj poziciji, jer je i aktualni prvi strijelac lige, bek Želimir Apatinac bio neprikosnoven na toj poziciji. Njegovim nagovještajem odlaska na sezonske poslove u Njemačku na toj poziciji se stvara prostor za Stefana i novi trener mu znatno povećava minutažu u igri. Stefan sve češće koristi svoj razorni šut, a ima i odličan pregled igre, pa je vrlo često i zapažen asistent. »Strpljivost se uvijek isplati. Od svakoga trenera, pa i iskusnijega suigrača, nastojao sam pokupiti ono najbolje. Dočekao sam svojih pet minuta, igram bez pritiska i mislim da su i treneri i navijači za sada zadovoljni mojim napretkom«, kaže Stefan.