Arhiv tekstova

U Novom zavjetu slika trsa označava zajedništvo Isusa Krista i njegovih učenika. Onaj koji je od Krista odijeljen, prema tome, sličan je lozi odvojenoj od trsa koja, ne samo da ne donosi rod, nego se i suši. Ova, jedna od najljepših biblijskih slika, tema je pete vazmene nedjelje. To je vrlo jednostavna slika u kojoj već na prvi pogled možemo shvatiti koja je njezina poruka, no to je i slika koja tjera na duboko promišljanje i zaokret prema većem povezivanju s Kristom, s onim koji je naš trs, koji je Život.

 

TRS, LOZE I VINOGRADAR

 

U ovoj svojoj usporedbi o trsu, lozama i vinogradaru Isus bez imalo tajanstvenosti odmah otkriva tko je tko. Već na samom početku shvaćamo da je on trs, Otac vinogradar, a učenici, tj. mi loze (usp. Iv 15, 1-8). Budući da nam je značenje ove usporedbe od strane Isusa odmah otkriveno, pošteđeni smo truda da ga sami otkrivamo na općenitoj razini, ali ostaje nam zadatak da u kontekstu svog života i vjerskog iskustva otkrijemo na što nas treba potaknuti ova Isusova usporedba.

Loze rastu iz trsa, ali neke od njih donose ploda, a druge ne. Ove koje ne donose plod iako su još uvijek na trsu prekinule su vezu s njim, ne napajaju se više na izvoru svoga života, te su ostale besplodne, suše se i postaju beskorisne. Nažalost, mnogo je takvih među Isusovim učenicima. To su oni koji su sami prekinuli vezu s Isusom, vezu sa Životom, zaokupljeni ovozemaljskim životnim prilikama. U trci, gužvi, obvezama polako su prestali misliti na Isusa. Svoju molitvu i susrete s njim smanjivali su, svodili na minimum jer nisu imali vremena, jer su bili umorni, jer nisu željeli otkinuti od vremena koje su posvećivali prijateljima, zabavi, užicima. A, kada se vrijeme koje posvećujemo Kristu počne smanjivati, ono nestane iz naših života, a da ne znamo ni kada. I tako smo se odvojili od Krista jer nam je bio suvišan u životu, a on je izvor Života. Izgubimo na taj način odnos s trsom pa nas, na temelju naših odlika i životnih izbora, vinogradar, tj. Otac reže i baca u oganj (usp. Iv 15, 1-8). Otac je pravedan. Kao što vinogradar neće dirati lozu koja donosi rod, tako neće ni Otac. Na nama je odluka.

Pogrešno je ako mislimo da su te suhe loze samo oni za koje znamo da već odavno ne idu u crkvu, ne primaju sakramente i za Boga ne mare. I među onima koji se smatraju pobožnima lako se može dogoditi da netko postane loza bez roda. Uljuljanost u religioznost koja postaje formalizam, sastavni dio dnevnog ili tjednog rituala, religioznost u kojoj se ne daje srce niti se teži sjedinjenju s Kristom, koja je dio obiteljskog i kulturnog nasljeđa, sve je to način da postanemo suhe loze koje će biti odrezane.

 

OSTATI POVEZAN S TRSOM

 

Ostati povezan s trsom i donositi plodove dio je stalne borbe sa samim sobom, kao i s duhovima ovog svijeta. Isus traži: »Ostanite u meni i ja u vama« (Iv 15, 4). Ali to je ponekad tako teško, osobito kada smo okruženi društvom koje slabo ili ni malo ne mari za Krista. Ostati u njemu za neke je svakodnevna borba, vjerska borba koja je rođena iz želje da svaki trenutak bude izraz zajedništva s Bogom i svijesti da ništa u ovom životu, a osobito dar vječnosti, nije plod naših zasluga nego njegovog milosrđa. Tu je mnogo puta naš najveći problem. Mislimo da bez njega možemo sve, da smo sposobni i samostalni, dok nas ne pritisnu životne teškoće, a tek onda se sjetimo tražiti Božju pomoć. Ali, naša iskrena povezanost s Bogom Ocem i Sinom pomoći će nam da shvatimo kako naš život i sve što imamo i jesmo, kako naša snaga u životnim teškoćama kao i trenuci zbog kojih smo radosni, kako je sve to plod Božje neizmjerne ljubavi.

No, kao što je loza potrebna čišćenja, tako smo i mi. Bog nas čisti da bi donijeli što bolje plodove kroz svoju Riječ. Čisti nas kroz Kristove riječi, kroz sakramente, molitvu… Prihvatiti otvorena srca njegovu poruku, odazvati se na Kristov poziv, susresti ga po sakramentima, posvetiti mu vrijeme u molitvi, sve je stavljeno nama na slobodan izbor. Božja ljubav je neograničena, ona nas želi za sebe, ali poštuje našu slobodu odlučivanja. Ili ćemo biti čišćeni da donosimo više roda ili odsječeni i bačeni u oganj, možemo sami odlučiti i prema tome usmjeriti svoj život. Božje milosrđe i strpljenje s nama je toliko da nikada nije kasno da promijenimo odluku i odlučimo se opet povezati s trsom, tj. Kristom.