Arhiv tekstova

U Plavni, tipičnom selu ovoga kraja kome nije izvjestan opstanak ako se ubrzo ne obnovi gospodarsko stanje i ne popravi natalitet, sve je manje istaknutih sportaša i sportašica. Ipak, osnovna škola u ovom mjestu jedna je od ustanova koje uspješno odolijevaju svim poteškoćama i, pokraj redovite nastave, u njoj se organizira niz izvannastavnih aktivnosti. Učenicima je i ove godine omogućeno da, osim obveznih predmeta, uče plesati, te da treniraju nogomet ili karate. U ovoj se školi već više godina izučava Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture pa su neki učenici zbog svojih zasluga bili već na moru, a nekima su objavljeni likovni i literarni radovi u dječjem podlistku Hrcko.

 

SVESTRAN I AKTIVAN

 

Matej Šimić  je učenik četvrtog razreda, a u okviru škole već treću godinu trenira karate. Kao što u životu ništa nije slučajno tako je i Matej zavolio ovaj sport, kada mu je mama pokazala njezin kimono u kome je i ona nekada trenirala karate u ovoj školi. Kako je stari kimono izgledao kao nov, on je u njemu započeo prvi trening, a i koristi ga i danas na treninzima koje nikada ne propušta.

Prije nego što nastavimo razgovor s Matejom, o njegovoj velikoj ljubavi – karateu, reći ćemo još nešto i o drugim aktivnostima kojima se on u slobodno vrijeme bavi. U školi trenira nogomet i član je dječjeg zbora, a u kući, kao i većina njegovih vršnjaka, najviše vremena provodi uz računalo. Po potrebi, kod svoga dide, nauči svirati po koju pjesmicu na sintisajzeru, a aktivan je i u HKUPD Matoš u Plavni. Ono što njegove roditelje i rodbinu čini osobito ponosnim je Matejeva vezanost za župnu zajednicu i crkvu, u kojoj redovito ministrira na sv. misama i što je dobar čitač. Ipak tema našega razgovora je njegov omiljeni sport – karate.

PRIPREMA ZA ZELENI POJAS

 

 »Treniram karate od drugog razreda. Zavolio sam ovaj sport jer mi je mama pričala kako ga je i ona trenirala dok je bila učenica. Trener nam je Nenad Vujasin i svi ga volimo. U početku nas je bilo više, a sada nas je ostalo desetak u skupini. Trener dovede ponekad sa sobom i učenike iz susjednih mjesta. Osim karatea treniram i nogomet. To uspijevam jer su treninzi za ove sportove po dva puta tjedno, pa to mogu stići«, priča nam Matej.

Matej nam je potom govorio o svojim dosadašnjim uspjesima u karateu. Do sada je dobio dvije zlatne, pet srebrnih i pet brončanih medalja, a trenutačno se priprema za zeleni pojas jer je već stekao bijeli, žuti, narančasti i crveni.

 »Najviše volim kada putujemo na natjecanja. Do sada smo bili na turnirima u Baču, Bačkoj Palanci, Odžacima, Paliću i Subotici, Apatinu i Adi. Želja mi je da se što prije natječem u borbama, jer sam do sada sudjelovao samo u katama. Posebno sam se oduševio u Bačkoj Palanci  Sportskim centrom Tikvara gdje sam sudjelovao na  Memorijalnom turniru Dragan Tot – Toka«, dodao je Matej.

Ovaj mladi karatist pričao nam je i o svom klubu KK Slavija čije je sjedište u Baču gdje su svi složni i pomažu jedni drugima. Matej poznaje i sve trenere a ima i mnogo prijatelja. Ne misli da je karate težak i nema tremu pred nastupe, čini se da bi mogao biti dobar karatist jer je na treninzima discipliniran i pozorno sluša trenere. Oni su mu, kako je kazao, glavni uzor u njegovu bavljenju karateom. Lijepa sportska budućnost smiješi se mladom i svestranom  Mateju Šimiću iz Plavne, a on će svojim trudom i zalaganjem dati sve od sebe za što bolje rezultate u karateu, nogometu...