Arhiv tekstova

Sezona obrane od tuče službeno počinje 15. travnja i traje do 15. listopada. U tom periodu strijelci su u pripravnosti, odnosno dežuraju na stanicama i spremni su intervenirati u slučaju pojave tučonosnih oblaka. Tako bi trebalo biti, ali ovaj sustav zaštite godinama prate brojni problemi kao što su nedostatak raketa i nezadovoljstvo strijelaca visinom naknada koje dobivaju za svoj rad. Ali, koliko je ovaj sustav važan govori podatak da se na ovakav način brani oko 7,7 milijuna hektara, od čega je više od pet milijuna poljoprivrednog zemljišta. Koliko je pak efikasan govori to što je efekt djelovanja daleko ispod europskih standarda. I još jedna zanimljivost – iako je u Srbiji organizirana obrana od tuče počela 1967. godine Vojvodina je posljednja došla na red i to tek prije 15 godina kada je puštanjem u rad tri radarska centra kompletirana zaštita i u Vojvodini.

 

Na dugom štapu

 

Iako je proteklih desetljeća bilo uobičajeno da sezona obrane od tuče krene 15. travnja u vrijeme pripreme ovog teksta o obrani od tuče nije se mogla čuti ni pročitati ni riječ, a izostali su i uobičajeni seminari za strijelce koji su se obično organizirali tijekom ožujka. Kako doznajemo u razgovoru sa strijelcima angažiranim na obrani od tuče oni još nisu ni potpisali nikakve ugovore za ovu sezonu. Ključno pitanje je koliko smo pripremljeni na početku ovog proljeća za obranu od tuče i s tim pitanjem obratili smo se Sektoru za izvanredne situacije pri Ministarstvu unutarnjih poslova, ali ni tjedan dana nije im bilo dovoljno da odgovore. A morali su. Ne zbog nas, nego zbog onih više od 400.000 poljoprivrednih gazdinstava koji svoju proizvodnju zasnivaju pod otvorenim nebom. Hoće li se ponoviti prošla godina kada je početak obrane od tuče kasnio, a sezona počela s manje raketa nego što je dovoljno za efikasnu obranu? Po svemu sudeći hoće, jer 15. travnja je prošao, a što se tiče raketa njih je tri puta manje nego što bi trebalo da bude na svakoj stanici za obranu od tuče. Barem tako se čulo na jednom od rijetkih ovogodišnjih skupova posvećenih ovom problemu koji je održan prije dva mjeseca u Vrnjačkoj Banji. Kako je tada rečeno »nakon dugogodišnje analize ustanovljeno je da je godišnje neophodno 12 raketa po stanici, a u ovom trenutku, pred početak sezone, ima ih tri puta manje, odnosno četiri rakete po stanici.« Također se moglo čuti da postoji mogućnost da obrana od tuče prijeđe u nadležnost Ministarstva poljoprivrede, što znači da bi ovaj sustav za pet godina promijenio tri sektora. Da podsjetimo do 2010. godine obrana od tuče bila je pri Republičkom-hidrometeorološkom zavodu, onda je prešla u Sektor za izvanredne situacije MUP-a, a sada se zagovara prelazak u Ministarstvo poljoprivrede. 

Da ne bi svoje poljoprivrednike ostavili bez zaštite općine priskaču u pomoć i to tako što kupuju rakete i dodatno plaćaju strijelce. I dok se zakonski način za kupovinu raketa i nalazi, lokalne samouprave muku muče kako poštivati zakon, a iz lokalnih proračuna plaćati strijelce.

 

Sombor 

 

Teritorij grada Sombora ima oko 100.000 hektara obradive zemlje, a ta zemlja od tuče se brani s 23 (na dvije nedostaju strijelci) stanica na kojima dežuraju 42 strijelaca. »Kao i prethodnih godina i za ovu godinu planirali smo sredstva za naknade strijelcima i za nabavu raketa. Krajem prošle godine sproveli smo javnu nabavu i nabavili smo 50 raketa visokog dometa koje su u skladištu Trajala, a u dogovoru s Centrom za izvanredne situacije bit će rapoređene stanicama za obranu od tuče. Prošle godine kupili smo više od 100 raketa i mogu reći da 2014. godina nije bila rizična kada je riječ o obrani od grada. U ovoj godini imat ćemo još dvije javne nabave za kupovinu raketa, a planirali smo i sredstva za strijelce i ukupno je planirano u proračunu grada oko sedam milijuna dinara za obranu od tuče«, kaže vijećnik Gradskog vijeća zadužen za poljoprivredu Zoran Miler. Kada je riječ o plaćanju naknade strijelcima, koje angažira Republički hidro-meteorološki zavod lokalne samouprave dodatno plaćaju strijelce, s obzirom na to da je naknada koju dobivaju mala i nije se mijenjala nekoliko godina. Što se tiče naknada koje primaju strijelci angažirani na području Sombora prošle godine dobili su oko 600 eura, što je ukupan iznos isplaćenih od Hidro-meteorološkog zavoda, koji ih angažira, i grada Sombora. »Problem isplate naknada strijelcima iz lokalnih proračuna nastao je zbog zabrane zapošljavanja, jer se tumačilo kao da je riječ o licima angažiranim na određeno vrijeme. Kasnije je stiglo tumačenje da se angažiranje strijelaca može isplatiti preko agencije ili omladinske zadruge. Mi smo strijelcima u Somboru za prošlu godinu isplatili jednokratno, neto oko 32.000 dinara. Kada se na tu sumu doda ono što im isplaćuje RHMZ oni su uglavnom zadovoljni«, kaže Miler. On pojašnjava da se naknada strijelcima ne može isplaćivati s pozicija prihoda od zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta.

 

Subotica

 

Muke s dodatnim isplatama strijelcima ima i u Subotici, a vijećnik zadužen za poljoprivredu Šimon Ostrogonac također ističe da je problem što se od prihoda od zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta ne mogu isplaćivati naknade strijelcima.  »Svake godine za kupovinu raketa za obranu od tuče izdvajamo namjenski četiri, pet milijuna dinara. Blizu smo granice, pa ispada da više branimo susjedne općine Bačku Topolu i Kanjižu nego samu Suboticu. Subotici pripada oko 150.000 hektara, ali područja pokraj granice ne možemo braniti. Na našem teritoriju su 24 stanice za obranu od tuče. Naravno, da bi taj sustav obrane bio efektniji da se na isti način od tuče bore i s druge strane granice, ali u Mađarskoj je sustav obrane tek u izgradnji. Oko 50 kilometara od Segedina gradi se radarska stanica i kada ona bude završena sustav će početi funkcionirati i u Mađarskoj«, kaže Ostrogonac i dodaje da je šteta od tuče prošle godine bilo i da su najviše stradali voćnjaci u subotičkoj pješčari i to početkom svibnja.

Kao i i Subotica i Sombor  je pogranična regija ali je za Sombor veći problem zračni koridor koji je iznad Sombora. »Raspored stanica za obranu od tuče takav je da ne ugrožavaju teritorij susjednih zemalja, ali nam je problem zračni koridor. To nam je kod nekih dejstava ograničavajući faktor, naročito kod uporabe visokodometnih raketa«, kaže Miler.