Arhiv tekstova

Rođeni Subotičanin Saša Bibić Kostić već petnaest godina živi u Puli. Ravnicu je zamijenio morem, ali ljubav prema boravku u prirodi je ostala jednaka. Dapače, život na moru donio mu je i nove mogućnosti druženja s prirodnim ljepotama Istarskog poluotoka, ali i cijele Hrvatske koju je u svojim prirodnjačkim pustolovinama već gotovo cijelu obišao. Pješačeći, vozeći bicikl ili kajak.

Kada se kod tebe razvila ljubav prema prirodi i boravku na otvorenim prostorima daleko od urbanih sredina?

Još u Subotici sam, od malih nogu, volio ići na Kelebiju ili Tresetište na Paliću, uživajući u boravku u prirodi. I tada sam mnogo vozio bicikl, pa sam godinama prokrstario svim okolnim predjelima i dobro se upoznao s ljepotama ravničarskog kraja.

Preseljenjem na more, u Pulu, stigao si u posve drukčiji prirodni kolorit. Koje su ti se sve mogućnosti otvorile u novoj sredini?

Prije svega život uz morsku obalu donosi mogućnost neiscrpnog druženja s velikim slanim plavetnilom u mnogobrojnim različitim formama. Osim plivanja i ronjenja, prije desetak godina sam počeo voziti i kajak, pa sam u međuvremenu preveslao dobar dio jadranske obale. No, nastavio sam i dalje voziti bicikl, pa se često znam otisnuti na dva kotača do Rovinja, Poreča, Umaga i drugih istarskih gradova, ali i do Motovuna, Grožnjana...

Nekad si se aktivno bavio sportovima s loptom, a danas je to aktivnost u prirodi. Je li ti ponekad nedostaje lopta?

Nažalost prije desetak i više godina sam doživio neugodnu ozljedu ahilove tetive, pa sam određeno vrijeme bio primoran ostaviti se igara s loptom. U toj pauzi sam intenzivirao druge vrste sportskih aktivnosti i mnogo više vremena odlučio provoditi u prirodi. Iskreno, igre s loptom mi više nisu u prvom planu.

Što za tebe predstavlja boravak u prirodi?

Prije svega jedno oslobođenje od svakodnevnih stega urbanog, suvremenog načina života. U prirodi je čovjek prepušten svom pra biću i može se u potpunosti sjediniti s planetom na kome živi. Zato prirodu treba čuvati i brinuti se svakodnevno njoj, jer druge nemamo.