Arhiv tekstova

Christina Furtner, studentica Katoličke više škole za socijalne znanosti u Berlinu, buduća socijalna djelatnica, nekoliko mjeseci provodi u Subotici volontirajući u Caritasu, instituciji koja se bavi socio-humanitarnom djelatnošću. Ona je u fazi studija koja se provodi u praktičnom radu, ali je umjesto prakse u gradu i državi gdje se školuje, izabrala mogućnost upoznavanja socijalnog rada u inozemstvu, prvo u Ukrajini, a potom od ožujka na sjeveru Srbije, nekoliko mjeseci u Subotici i u srpnju u Malom Iđošu, kada završava svoj boravak ovdje. No, i tu slobodno vrijeme koristi putujući i upoznajući mnoga mjesta, ljude i običaje, bila je u Mađarskoj, u Beogradu, za Uskrs u Zagrebu... »Upoznala sam mnogo ljudi, mnogo mladih, i doživljavam ih vrlo otvorenim, komunikativnim i interesantnim«, rekla je Christina u razgovoru za Hrvatsku riječ.

 

Putuje i uči jezike

 

Većina studenata odluči praksu na studiju socijalnog rada provoditi u svom gradu i svojoj zemlji, saznajemo od Christine Furtner, a izvjestan broj odlučuje stjecati iskustva upoznajući nove sredine i potpuno drugačije kulture na planetu Zemlji, te u okviru studijskog praktičnog rada volontiraju u Izraelu, Argentini i drugim kontinentima i zemljama. Christina je prva inozemna iskustva stekla u Ukrajini gdje je naučila novi jezik – mađarski. Uz materinji njemački, i engleski koji također govori. Tragom učenja mađarskog jezika stigla je u Suboticu, gdje je započela učiti i srpski jezik, ovdje pohađa tečaj, i dopada joj se mogućnost komuniciranja na nekoliko jezika što navodi kao jednu od dojmljivijih subotičkih karakteristika. Već prije je počela učiti španjolski planirajući eventualni odlazak na volontiranje u Južnu Ameriku, i voljela bi znati i turski jezik. Naravno, učiti jezik je najučinkovitije boravkom u sredini gdje se koristi. Christina je i na ovaj razgovor stigla opremljena rječnicima koji su joj stalno pri ruci. 

Odlasku u bilo koje izabrano mjesto radi stjecanja prakse za potrebe studija prethodi obimna organizacija, prepiska, razmjena dokumentacije, a i tijekom prakse student, u ovom slučaju Christina, je u stalnom internetskom kontaktu s fakultetom  i u obvezi je pisati seminarske radove, utemeljene i na novim iskustvima koja stječe. Dakle, studije teku sve vrijeme... Kada se Christina svojevremeno, nakon duže internetske pretrage za lokacijom prakse, odlučila za Caritas u Subotici, ovdašnja institucija je prihvaćajući studenticu – praktikanta, također trebala odraditi dio poslova, upućujući dokumenta o svom postojanju, tj. registraciji, i djelatnosti kojom se bave. Imenovan je i mentor tijekom prakse, to je Gabor Ric, koordinator u Caritasu Subotičke biskupije, o čijem je radnom iskustvu u socijalnoj oblasti upoznat fakultet, a zatim je sklopljen ugovor o obavljanju praktične nastave kod nas. 

»Christina je u Caritasu jer želi naučiti praktičan rad na terenu, spojiti teoriju i naučeno u predavanjima s praksom. Ona se priključila našem postojećem timu volontera koji odlaze u kućne posjete kod starih ljudi pružajući psihosocijalnu pomoć, odnosno praviti im društvo i eventualno biti uz njih u šetnji, u kupnji ili kod odlaska liječniku«, kaže Gabor Ric. 

Broj volontera je promjenjiv i ovisi o vremenskim i drugih mogućnosti zainteresiranih za dobrotvorni rad. Sada ih je petnaestak i njihov rad se razlikuje od uposlenih unutar službe pomoći i njege u kući. Služba pruža neophodnu uslugu, a volonteri su tu za dušu. Oni »liječe« široko rasprostranjenu usamljenost starih osoba, time što im prave društvo, saslušaju ih, izvedu u šetnju, u suštini, omogućuju ostvarivanje društvenih kontakata, za kojima, naravno, ili pogotovu, imaju potrebu i stari ljudi, sputani u kretanju ograničenjima karakterističnim za pozne godine. »Ostarjeli ljudi su marginalizirani, sužen im je društveni krug, te volonteri posjetima, razgovorima, a po mogućnostima i šetnjama pružaju mogućnost ostvarivanja društvenih kontakata«, kaže Ric.

 

Radosti susreta 

 

Christina Furtner upoznala je specifičnosti djelatnosti Caritasa, organizaciju rada, susreće se i s korisnicima, odlazi u kućne posjete, pojedine korisnice je dobro upoznala i odlazi im u pružanju psihosocijalne potpore, kako nazivaju ovaj oblik volonterskog rada. 

»Raduju se posjetima, prihvatili su me, pričaju mi ​​o svom životu, o problemima, također. Teško im je kada su sami. To je usamljenost starih osoba.«

U školovanju, iznosi Christina, a kasnije i u radu, socijalni radnici imaju supervizore čija je uloga sačuvati ih od, takozvanog, izgaranja na poslu. Naime, zaposleni u socijalnoj oblasti na terenu se susreću s brojnim životnim nedaćama i u razgovorima na terenu izloženi su obilju emocija i različitih iskustava. Uloga supervizora je pomoći im sačuvati se i na odgovarajući način »obrađivati« proživljeno. Sa studentima se, također, radi ovaj oblik zaštite, i oni se pripremaju za rad na terenu, imaju kontakte s fakultetom i dok su na praksi, a također i susrete s supervizorima po povratku. To je visokostručna zaštita uposlenika, u ovom slučaju studenta, čemu se u delikatnim profesijama u razvijenim zemljama pridaje veliki značaj. 

U svojim radovima o praktičnoj nastavi za fakultet Christina navodi iskustva koja je ovdje upoznala u segmentu socijalnog rada u kojem je prakticirala, kao što je struktura organizacije, način rada, ali i o specijalnim ritualima i običajima, karakterističnim upravo za određenu instituciju. Kao ritual i običaj karakterističan za Caritas u Subotici navela je svakodnevnu zajedničku jutarnju molitvu uposlenika, prije kratkog jutarnjeg organizacijskog sastanka i izlaska na teren.