Arhiv tekstova

Prije nekoliko mjeseci u ovoj rubrici predstavili smo kao uspješne sportašice sestre Eminu i Anetu Firanj iz Sombora. Sada je na red došao njihov mlađi brat Marko i to s razlogom. Karate je počeo trenirati prije četiri mjeseca, a već je osvojio tri odličja.

Marko je učenik četvrtog razreda, a osim sporta aktivan je i na drugim poljima. Član je Udruge građana Urbani Šokci i sudionik programa koje priređuje ova udruga i Kluba čitatelja Čitalići u Osnovnoj školi Bratstvo jedinstvo. Rado vrijeme provodi i uz računalo. No, ovoga puta s njim smo razgovarali o sportu, točnije o karateu koji je počeo trenirati u prosincu prošle godine. Kaže da je prvo krenuo na aikido, ali kako se termini treninga nisu uklapali s ostalim obvezama njegovih roditelja odustao je od tog sporta. To što je odabrao baš karate možda je i dio slučajnosti, jer se za taj sport zainteresirao kada je među odbačenim stvarima pronašao stari kimono svoje sestre. Tako je otišao na prvi trening. I ostao. 

»Svidjeli su mi se treninzi. Nije lako, jer je trener Slavko Vuković zahtjevan, bude i upale mišića, ali sve se izdrži. Treninzi su četiri puta tjedno, a tu je i škola... Naporno je, ali stignem iako sam đak putnik. Nekada ostanem i kod djeda i bake u gradu pa je onda lakše «, priča nam Marko koji je ovaj svoj prvi intervju »odradio« bez treme kao da je već iskusni sportaš kome su intervjui svakodnevica. 

 

Uspjeh u Virovitici

 

Kaže da se nije nadao da će za tako kratko vrijeme osvojiti toliko medalja. Potajno se prvoj medalji nadao za jedno pola godine, a dogodilo se da je u prva četiri mjeseca dobio tri medalje. »Za svoj prvi pojas, žuti 2 polagao sam u prosincu. Kreće se od bijelog pa žuti 2, žuti, narančasti i tako dalje. Prvo natjecanje imao sam u veljači. Bilo je to na Otvorenom prvenstvu u Somboru. Tu sam u katama u kategoriji natjecatelja od 10 do 11 godina žuti pojas 2 osvojio srebrno odličje. Drugo odličje, bronca bilo je na Međunarodnom karate turniru u Hrvatskoj u Virovitici«, kaže ovaj mladi karatista. Karate turnir u Virovitici bio je izborni turnir za hrvatske natjecatelje, a osim domaćina sudjelovali su natjecatelji iz Njemačke, Rumunjske, Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Austrije. U karate klubu Ravangrad kažu da je taj turnir kvalitetan i mnogima od ovih zemalja je izborni turnir. Natjecatelji Ravangrada iz Sombora su osvojili tri medalje, a među osvajačima je bio i Marko u kategoriji pionira.

 

Istrajno do seniorske kategorije

 

No, Marko će reći da tu ipak nije dobar koliko može i dodao da se sve promijenilo na natjecanju u Staroj Pazovi. To priča »u dahu« želeći da što prije čujemo kako je na tom natjecanju stigao do srebrnog odličja. »U mojoj kategoriji je bilo 16 natjecatelja. Sve sam pobijedio, osim posljednjeg«, kaže Marko. Želja mu je da se kao karatist natječe i u seniorskoj kategoriji. Izračunao je da će to biti 2022. godine. »Dugo je to vremena, ali nema veze. Sviđa mi se karate i bit ću uporan«, kaže Marko.

Za vrijeme našeg razgovora pred Markom je bilo Otvoreno prvenstvo Vojvodine u Inđiji. Još uvijek je bio u dilemi koju katu odabrati, jer ipak je riječ o značajnom natjecanju – najbolje plasirani sudjelovat će na državnom prvenstvu.  

Sportski uzor Marku je trener Slavko Vuković, koji se karateom bavi 40 godina, ali i mladi Milan Marković, uspješni karatist Ravangrada. Kako su ponekad zejedno na treninzima, Marko ima  priliku gledati i svog starijeg i iskusnijeg klupskog kolegu, a događalo se da je Milan vodio i trening mlađih karatista u klubu.

Iako u razgovoru djeluje samouvjereno i otresito, ipak ga pitamo ima li treme pred nastup. »Naravno da imam tremu. Karate je jako težak. Ne staviš li ruku na dobro mjesto – minus poeni, ne staviš li palac na dobro mjesto – minus poeni, stav ti je klimav – minus poeni, nisi li dobro izbalansirao kukove – minus poeni. Na sve se mora paziti«, stručno nam objašnjava Marko.