Arhiv tekstova

Sjećanja najstarijih Sonćana sežu i na godine prije II. svjetskog rata. Po njihovim kazivanjima, istina ne baš preciznim, da se zaključiti kako su u ovom selu još tada pripremane i održavane kazališne predstave. Niti jedan od kazivača ne sjeća se imena glumaca, jedino znaju da su ih pripremali učitelji iz tadašnje pučke škole. Od prvih godina po svršetku II. svjetskog rata do danas u Sonti je zabilježen kontinuitet rada dramskih skupina, kako u školi, tako i u omladinskoj organizaciji, kasnije i u mjesnim institucijama kulture.  

 

Škola – rasadnik talenata

 

Davno prije osnivanja mjesnih institucija kulture, koje su danas nositelji kazališnog amaterizma, »na daskama« se živjelo vrlo intenzivno. Već od samog polaska u osnovnu školu učitelji su obraćali veliku pozornost na darovitu djecu i uključivali ih u rad sekcija, među kojima je bila i dramska. Jedna od prvih uspješnih voditeljica školske dramske sekcije bila je učiteljica Ivanka Popić. S darovitom djecom radila je od pedesetih godina prošloga stoljeća u školskoj dramskoj sekciji. Veliki broj polaznika njezine sekcije danas više nije među živima, a nažalost, u to vrijeme nije bilo snimanja predstava, a fotografiralo ih se vrlo rijetko. Srećom, ostalo je sačuvano nekoliko fotografija koje najobjektivnije svjedoče o njihovom radu i izgledu, a jednu nam je ustupila sudionica predstave Čarobna šuma, rodom Sonćanka, danas žiteljka Subotice, likovna umjetnica Katarina Mandić. Na fotografiji su učenici iz Sonte, članovi tadašnje dramske sekcije. Za rad s djecom učiteljica Ivanka  je prilagođavala tekstove, radila s glumcima, osmišljavala kostime i kulise, pa čak i ugovarala nastupe, ne samo u okolnim nego i u udaljenijim mjestima. Današnjom terminologijom rečeno, bila je dramaturg, redatelj, scenograf, kostimograf i producent predstava svoje sekcije. »Od prvog razreda osnovne škole bila sam članica dramske sekcije. Radili smo s užitkom, ne znam koliko smo predstava pripremili. Neizmjerno me raduje što i danas među Sonćanima postoje entuzijasti poput moje bivše učiteljice Ivanke i što je taj kazališni duh, bilo u školi, bilo u KUD-ovima, opstao do današnjih dana«, kaže Katarina Mandić. Učiteljica Ivanka Popić bila je samo jedna u nizu onih koji su u amaterski kazališni život Sonte unijeli svoju dušu, a dramsku sekciji vodila je sve do odlaska iz sela. Njezinim odlaskom rad na njegovanju pučkog kazališta nije obustavljen. Dramsku sekciju je preuzeo popularni učitelj Joza Tomašev. Ovaj svestrani kulturni djelatnik, rodom iz Berega, ostavio je na sonćanskoj pozornici neizbrisiv trag. Svirao je violinu, a u pjevanju mu nadaleko nije bilo ravna. Vodio je školski pjevački zbor i dramsku sekciju. S djecom je priredio mnoge predstave, radio je Nušića, Kočića, ali i manje poznate autore, prilagođavajući ih dobi svojih glumaca. Usadio je mnogim generacijama učenika neizbrisivu ljubav prema dramskom amaterizmu. Jedan od njegovih neizbježnih sudionika predstava bio je i kasniji pisac dramskih tekstova i voditelj dramske sekcije KPZH Šokadija Ivan Andrašić. »Učitelj Joza Tomašev je probudio i u punoj mjeri rasplamsao moju dječačku ljubav prema kazalištu. Najupečatljivije se sjećam prilično zahtijevne predstave I moj otac je pošten čovjek, a isto tako i dana kad nas je vodio na predstave u somborsko kazalište. To su za nas bili pravi blagdani. Nakon odlaska u somborsku gimnaziju nisam više radio s njim i to mi je još dugo nedostajal«, kaže Andrašić. Poslije učitelja Tomaševa, vrlo uspješne predstave sa školskom dramskom sekcijom radio je i nastavnik Boško Boškov, čija je svakako najjača i najigranija predstava bila Izbiračica autora Koste Trifkovića. Poslije odlaska Boškova iz Sonte i više školskih reformi rad kazalištaraca se preselio u omladinsku organizaciju i KUD-ove.

Kazališni amaterizam u institucijama kulture

 

Učitelj Joza Tomašev, istinski zaljubljenik u »daske koje život znače« nije se zadovoljavao samo radom u školskoj dramskoj sekciji, radio je i sa skupinom koja je djelovala pri Omladinskom domu u Sonti. tu su zabilježeni mnogi uspjesi, a stariji Sonćani i danas se sjećaju najuspjelijih predstava iz onih vremena, Karlova tetka, Kletva, Šokica. Od osnivanja OKUD-a Ivo Lola Ribar 1968. godine aktivirao se i u radu njihove dramske sekcije. Iza njega su u sjećanju Sonćana ostale mnoge, za amaterske domete velike predstave, koje su pod njegovom redateljskom palicom pripremili obični mladi ljudi, koji su na raznim stranama zarađivali za kruh, ali su, poput njega i oni »na daskama« ostavljali srce i dušu,  kroz svoje predstave vodili ljubav s publikom, za nagradu dobivali pljesak. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća u kazališni život Sonte na pozicijama redatelja uključili se i ljudi koji nisu pripadali prosvjetnom miljeu. U OKUD-u Ivo Lola Ribar neizbrisiv trag je ostavio Đuro Grubješić, koji je sa svojim glumcima svake godine pripremao novu predstavu, sve do osamdesetih godina. Grubješić je isprofilirao i nasljednika, kasnijeg pročelnika dramske sekcije Branislava Kuruca.  Iza Kuruca je ostala najizvođenija predstava ove udruge,  Šokačko prelo, koju članovi OKUD-a i danas imaju na repertoaru, pod redateljskom palicom Miloša Vodeničara. Osnivanjem  Kulturno prosvjetne zajednice Hrvata Šokadija 2002. godine u Sonti je zabilježen novi pomak na polju kazališnog amaterizma. Koncem godine aktivirana je dramska sekcija, a za pročelnika je postavljen Ivan Andrašić. Za razliku od prethodnika, Andrašić nije radio predstave afirmiranih autora. Sa Šokadijinim kazalištarcima radio je svoje autorske tekstove, u kojima je za pisanje replika rabio šokačku ikavicu stare akcentuacije. »Od osnovne škole do danas radio sam u desetak dramskih skupina različitih profila, a neizbrisiv pečat u mojem redateljskom radu ostavio je učitelj Joza Tomašev. Velika mi je čast što sa svojom ekipom uspijevam održati kontinuitet rada sonćanskih kazalištaraca, a bit ću najsretniji kad iza mene iskrsne novo, mlađe ime, koje će taj niz nastaviti«, kaže Andrašić. 

 

Aktivni osnovnoškolci

 

U OŠ Ivan Goran Kovačić  od 2011. godine ponovno je aktivna dramska sekcija. Stariji uzrast, okupljen u skupini Ište pozor, vodi profesor srpskog jezika Nikola Dobrijević, a mlađi profesorica razredne nastave Jovanka Stepanović. Ovo dvoje prosvjetnih radnika najnoviji su nastavljači kazališne tradicije Sonte. »Sve je počelo 2011. godine, tako što je ravnatelj škole Zvonko Tadijan  odabrao moje odjeljenje za jednu emisiju na radio Apatinu. Tu emisiju smo jako dobro odradili skupa s glumicom Mirjanom Štetić, kojoj se jako dopalo ozračje u mojem odjeljenju, a to su sadašnji maturanti. Predložila je da uradimo jednu zajedničku predstavu, s tim što bi i mene educirala u tom radu s malim glumcima. Prva predstava nam se zvala Škola talenata. I djeca i ja smo učili od Mirjane, kazalište nam je ušlo pod kožu i tako je sve počelo. Publika nas je fantastično prihvatila i od tada radimo po dvije predstave godišnje. Došli su i uspjesi, nedavno smo se s predstavom Moja mama je klinceza autora Save Škobića plasirali na zonsku smotru dječje drame. Od rada u kazališnom amaterizmu ne namjeravam odustati, a iako mi je rad s djecom najdraži, željela bih se u ulozi redatelja okušati i u radu s odraslima«, kaže Jovanka.