Arhiv tekstova

Je li knjiga još uvijek čovjekov najbolji i najvjerniji prijatelj?

A na ovo pitanje slijedi dodatno potpitanje je li to uopće ikada bila?

Prema podacima iznijetim na otvaranju prošlogodišnje manifestacije Noć knjige 2014., Hrvati su za   pet posto poboljšali postotak čitanja (53 posto – 48 posto) u odnosu na 2013. godinu ukoliko se gleda populacija koja pročita barem jednu knjigu mjesečno. Unatoč trendu u porastu, hrvatsko čitateljstvo još uvijek zaostaje pet posto u odnosu na druge europske zemlje. I ostaje činjenica kako cijelih 47 posto uopće ne pripada kategoriji redovitih čitatelja knjiga.

Danas je popularna izreka: Siromašni imaju veliku knjižnicu, a bogati imaju veliki ekran!

Novo pitanje: Je li po tome knjiga postala jedna od rijetkih sirotinjskih zabava i čitaju li samo oni koji nemaju novca za neka druga životna zadovoljstva?

Puno je pitanja kada se spomene tema čitanja, a premalo odgovora. Jer u biti onih pravih odgovora na ovu osjetljivu temu niti nema. Svake godine se tiska sve više knjiga i ponuda naslova domaćih ili inozemnih autora je sve obimnija, a popularnim cijenama i sve bliža najširoj čitateljskoj publici. I opet nema nekih većih i značajnijih pomaka povećanja knjiške publike.

Krizna vremena su jamačno utjecala na veliki broj ljubitelja knjige, drastično umanjujući njihovu kupovnu moć. I zato je već dulje vrijeme očito kako oni koji vole čitati nemaju dovoljno novca za kupovinu novih knjiga, dok veliki broj onih koji ga imaju i više nego dovoljno knjige uopće ne interesiraju.

Zanimljivo je istaknuti kako cijena knjiga često puta uopće ne igra presudnu ulogu, jer stvarni ljubitelj knjiga će izdvojiti i posljednji dinar ne bi li se dokopao željenog naslova, a pritom smo svakodnevno svjedoci kako mnoge knjige koje se često puta (pro)daju u bescjenje nitko ne želi kupiti. Bile one snižene i do nevjerojatnih 80-90 posto od svoje prvobitne cijene.

Ipak, ljubav prema knjizi kod istinskih čitatelja traje do kraja života. Uživati u čitanju dobre knjige jednako mogu i najmlađi i najstariji čitatelji. U tome se i krije ona prava, istinska radost čitanja.

Čitajući čovjek postaje dio jednog lijepog, produhovljenog svijeta u kome se njegovi vidici, svakom novom pročitanom knjigom šire.

Lijepo je imati veliki ekran, ali je sigurno ljepše i vrjednije imati veliku knjižnicu.

Bogati duhom nikada ne mogu biti siromašni ljudi.