Arhiv tekstova

Vrijeme nakon Uskrsa vrijeme je u kojem još uvijek govorimo o Isusovom uskrsnuću, čitamo evanđeoske tekstove koji nam govore o  susretima Uskrslog s učenicima, a u životima apostola to je vrijeme suočavanja s istinom uskrsnuća koja će promijeniti njihove živote, koja će od običnih ribara učiniti ribare ljudi.

 

TOMIN SUSRET S ISUSOM

 

Uskrsnuće je događaj koji nadilazi povijest. O samom događaju evanđelja nam ne govore  ništa, jer ga nitko nije vidio. Ona govore o događajima nakon uskrsnuća koji nam potvrđuju da je Isus uistinu uskrsnuo. Uskrsnuće je i jedinstven događaj koji se nikada prije nije zbio, stoga je ljudskom razumu teško prihvatljiv. Sve ovo treba imati na umu kada govorimo o susretu uskrslog Isusa i Tome, koji nije u Isusovo uskrsnuće povjerovao na temelju svjedočanstava onih koji su ga vidjeli nego se u to želio uvjeriti vlastitim osjetilima, no to ne treba imati na umu da bi Tomu opravdali, nego da bi bolje razumjeli njegovu perspektivu.

Do naših vremena Toma je ostao zapamćen kao nevjerni, ali mogli bi ga prozvati i tražitelj. On je onaj koji traga za istinom uskrsnuća. On ne odbacuje ono što mu drugi apostoli govore o Uskrslome kao nemoguće, nego se želi i sam uvjeriti u tu istinu prije nego je prihvati potpuno. Isus razumije njegovo traganje zato i dolazi ponovno među učenike kada je i Toma prisutan te raspršuje sve njegove sumnje i čini da Toma pronalazi ono za čim traga – dokaz da je Isus uskrsnuo. Toma vjeruje, ali njegova vjera je sporija, njoj trebaju čvršća uporišta, ali zato je postojana. Isus ga ne osuđuje, samo ga opominje dajući mu neku vrstu upute za budućnost: »Ne budi nevjeran nego vjeran«, koju je ovaj apostol prihvatio i živio naviještajući uskrsnuće sve dok nije položio svoj život za Isusa.

Da vjeru u uskrsnuće nije bilo lako prihvatiti i u njoj ostati postojan Isus je znao. Kako bi ta vjera ostala dosljedna i onda kada nastupe progoni i smrtne opasnosti, ona je morala biti čvrsta i nepokolebljiva. Zato se Isus ukazao Tomi i zato se ukazivao još četrdeset dana svojim učenicima. Kako prihvatiti kao istinit događaj koji nitko nije vidio, a koji ljudskom razumu nije shvatljiv? Kako prihvatiti Uskrsnulog kao doista živog u tijelu koje ne podliježe prirodnim zakonima, nestaje i pojavljuje se, prolazi kroz vrata i zidove, a ne misliti da je to duh, utvara? Kako prihvatiti kao živog onog kojeg su gledali kako proboden visi na križu prije samo tri dana, dok su ta sjećanja još uvijek svježa i živa? Ta, uz još mnoštvo pitanja, su ona koja pita svijet i koja će pitati kada apostoli budu govorili da Isus više nije mrtav, a sigurno su i njih same tištila slična propitivanja. Zato Isus dolazi među svoje učenike, dopušta im da ga vide i poučava ih kako bi raspršio sve sumnje i učvrstio njihovu vjeru, da bi je oni mogli naviještati sve do nakraj zemlje i učiniti Isusovim učenicima sve narode. Tomina sumnja bila je veća i snažnija od sumnji drugih, ali ga je ona odvela u traganje za vjerom, nakon kojeg će on postati vjerni navjestitelj evanđelja.

 

NAŠE TRAGANJE

 

Događaj Isusovog uskrsnuća danas je u opasnosti da postane lijepa priča slična nekim bajkama, koje se mi prisjećamo u određeno vrijeme u godini kao dio narodnog običaja. To je zato jer mi taj događaj uzimamo zdravo za gotovo, pročistili smo ga od promišljanja, preispitivanja pred njim i sveli na razinu prepričavanja. Međutim, ako o njemu počnemo promišljati i u odnosu na njega se preispitivati moguće je da ćemo naići na sumnje slične onima koje je imao Toma. Sumnja sama po sebi nije loša, ali ako je usmjerimo na pravu stranu, tj. ako joj ne dopustimo da nas odvede u dobacivanje istine, nego u traganje za njenim rasvjetljavanjem.

Želja susresti i vidjeti Uskrslog kao dokaz njegovog postojanja danas se ostvaruje drukčije. Mi ga ne možemo vidjeti tjelesnim, nego očima duše, možemo ga susresti u vlastitom životu ali tako da osjetimo njegovu prisutnost. Ako ga tako ne vidimo niti osjetimo ne znači da njega nema, nego da smo se udaljili i trebamo započeti traganje, poput Tome trebamo ga željeti vidjeti i dotaknuti svojim životom. Ali, za razliku od Tome, danas znamo odakle trebamo započeti i gdje ćemo ga naći. U euharistiji i drugim sakramentima koje nam je ostavio, u njegovoj Crkvi, u Svetom pismu, u duhovnim sadržajima koje Crkva nudi. Međutim, i da bi naša potraga na ovim mjestima na kojima je on već prisutan, bila uspješna moramo ga željeti pronaći i prihvatiti promjenu života koja iz tog susreta proizlazi.s